Slike pretvorene u leksikone ispisane odrastanjem, djetinjstvom i mladošću

Mlada zadarska umjetnica Matea Radobuljac predstavila je svoju drugu samostalnu izložbu pod nazivom »Leksikon« u organizaciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika Zadar u Galeriji Kapetanove kule. Kao članica HDLU-a nedavno je izlagala i na 4. Ljetnom salonu HDLU-a Zadar gdje je predstavila svoju apstraktnu sliku »Summer«, a prošle godine je predstavila i svoju prvu samostalnu izložbu »Artefakti« u intimnom ambijentu kultne Caffe galerije Gina.

Izložbu su otvorili predsjednik HDLU-a Dragan Jelavić i viša savjetnica za kulturu Grada Nina i povjesničarka umjetnosti Marijana Ramov. Tim povodom se Ramov prisjetila riječi zadarskog književnika Tomislava Marijana Bilosnića s kojima je otvorio Mateinu prvu samostalnu izložbu.

Specifičan i uvijek prepoznatljiv rad

– Bilosnić je kazao kako je Matea pravo osvježenje na šarolikoj i bogatoj zadarskoj sceni. Ona to zaista jest jer je njezin rad uvijek specifičan i lako prepoznatljiv. Njezin apstraktni izraz, geometrijski oblici koje slika u maniri pravog dizajnera gdje uvijek iscrtava one dijelove koje želi dodatno akcentirati, odnosno onu poruku koju želi iskomunicirati sa svojom publikom.

Njezin kolorit je uvijek topao i prozračan te na njezinim slikama nema nikakve težine već dominira prozračnost. Međutim, iako je riječ o apstraktnim slikama, u njima se uvijek može prepoznati ili osjetiti jedan dio figurativnosti. Primjerice na slici »Ljeto« se odmah može osjetiti sve one emocije koje ljeto nama izaziva, a to su strast, žar, ljubav i toplina.

S druge strane, njezine slike često sadrže motiv davnih nostalgičnih malih mjesta iz njezinog djetinjstva. A, ono što ja često vidim na njezinim slikama, iako apstraktne, su vedute grada. O tome radi li se o imaginarnom ili konkretnom gradu, ostvaljena nam je slobodna interpretacija, kazala je Ramov.

Razigrani elementi

Rad autorice Radobuljac uvelike karakterizira moderni slikarski izričaj u vidu apstrakcija koje snažno karakteriziraju razvedene i dinamične forme uz razigrani kolorit. Naziv izložbe »Leksikon« rodio se njezinim promatranjem samih elemenata koji su, kako otkriva, zorni, živi i nesputani i čiji je međusobni odnos na jedinstven način interaktivan.

– Leksikon je poput bilježnice koja je proputovala od jedne do druge želje, od nespretnih mladih i nevinih ruku koje su ga ispisivale svojim neukrotivim i sveobuhvatnim pogledima na svijet i život.

Kada netko spomene “leksikon” vjerojatno svakoga od nas vrati u jedno razdoblje odrastanja kad smo neka naša sjećanja, osjećaje i misli željeli prenijeti i sačuvati na papiru kako bi nas danas podsjetili na vremena kada su nas mučile slatke muke, ističe autorica Radobuljac.

Slike pretvara u leksikone ili bilježnice koje su ispisane odrastanjem, djetinjstvom, mladošću, doživljajima, viđenim i proživljenim stvarima te prizorima. Upravo stoga slikarica stavlja snažan fokus na prikaze koji sadrže žive razigrane elemente u šarenim bojama.

Pored toga, tvrdi kako je u svojim slikama oduvijek nastojala prikazati neko vlastito životno razdoblje i ono što je proživljavala u trenutcima nakon što bi ono prošlo.

Živost u radovima

– Nekada je to bilo vrijeme oluja, a nekada mirna luka koja promatranjem zvijezda budi sjećanja na neka davna vremena moje mladosti. Sva ta sjećanja koja se prožimaju u tim gradovima, svjetlima, planovima sažimam u svojim slikama. Te slike su moj leksikon ili dnevnik lijepih, ali onih manje lijepih, trenutaka u životu ili uspomena.

Dakle, to su moje interpretacije onoga što sam vidjela, osjećala i proživjela, otkriva nam ova mlada slikarica te dodaje kako joj je najljepši osjećaj kada sve to stavi na papir, odnosno kada ih naslika na platnu, a sve kako bi ju vječno podsjećalo na ono što je izgradilo njezin identitet.

Svaka slika predstavlja isječak horizonta umjetnika, ali i promatrača, u kojima se granice između sivila ozbiljnosti i vedrine mladosti utapaju u vizurama grada, svjetlima uličnih rasvjeta i toplini noćnog prozora.

– Sentimentalnim potezima kista nanijela sam živost u svoje radove u vidu boja sunčevog spektra kao okno u već proživljeni svijet nevinosti i bezbriga.

Upravo u tome leži osebujna čar zato što kada se čovjek usudi otvoriti to, kasnije nikad ne zaboravi iznova otvarati okno kako bi se kao dijete vratio sam sebi, zaključila je Radobuljac i dodala kako svatko na različite načine može sačuvati svoja sjećanja, a kako kaže, ona je to napravila sa svojim slikama, za koje vjeruje da će uvijek biti tu.

Svi posjetitelji imaju priliku uroniti u njezin čudesan svijet oblika i boja u kojima je pohranila svoja sjećanja i emocije u memoriji vremena do 14. kolovoza u prekrasnom ambijentu Kapetnova kule, a nakon toga izložba seli u caffe galeriju Gina.

Za sve one koji žele vidjeti više radova mogu posjetiti njezin Instagram profil »mateart« na kojem će ih zapljusnuti val prozračnosti i vedrine, kakva je i sama autorica Radobuljac.