“Građani smatraju da će nas Bruxelles dovesti u red, a to je zapravo naš zadatak”

Početkom mjeseca Hrvatska je obilježila deset godina članstva u Europskoj uniji i tom se prigodom puno govorilo o pokazateljima koji govore o približavanju prosjecima EU-a, o tome koliko je više novca Hrvatska dobila iz europskih fondova nego što ga je morala uplatiti u zajednički proračun, o projektima koji su ostvareni zahvaljujući tom novcu.

Ako je netko od prvog dana, još iz vremena kad je Hrvatska imala pravo na novac iz pretpristupnih fondova, upoznat s time kako taj novac koristimo i što smo njime postigli, onda je to Ariana Vela, jedna od najpriznatijih stručnjakinja za fondove EU-a i javnu nabavu.

Njezina tvrtka Avelant sudjelovala je u pripremi više od 500 projekta koji su financirani novcem EU-a, a ona je proteklih 20 godina i javnosti učinila malo pristupačnijim pitanja EU fondova te se nije libila u svojim istupima upozoravati i kako bi državne vlasti taj proces mogle učiniti jednostavnijim za korisnike.

Trenutačno pohađa doktorski studij iz poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Rijeci, a u svojoj se disertaciji bavi baš efektima i kvalitetnijim usmjeravanjem potpora. I više nego dovoljno referenci da kod nje potražimo odgovore na pitanja jesmo li dobro koristili EU fondove, jesu li milijarde eura učinile Hrvatsku boljom i što se još može popraviti kad je u pitanju nacionalni sustav za korištenje EU fondova.

Investicijska studija

Deset je godina otkad je Hrvatska u EU-u, a 20 godina otkad se bavite EU projektima. Pročitala sam da ste radili na više od 500 projekata vrijednih pet milijardi eura. Hajdemo ljudima malo približiti ono što vi radite, što je zapravo vaš posao na projektu?

– Zamislite da želite izgraditi hotel, proizvodni pogon, istraživački centar ili, jednostavno, staviti solarne panele na kuću.

Ne znate otkud krenuti i dođete kod nas u AVELANT. Naš zadatak je oblikovati takav projekt, utvrditi koji su njegovi učinci, pripremiti budžet. Zatim, ako pritom želite koristiti fondove EU-a, pripremiti investicijsku studiju, komunicirati s bankom kako bismo vam pomogli da zatvorite financijsku konstrukciju, davati upute projektantima kako bismo bili sigurni da će projekt biti usklađen s EU pravilima i novom zelenom taksonomijom.

Kad sve to riješimo, pripremamo prijavu za EU financiranje i onda upravljamo cijelom provedbom projekta. Praktički pratimo klijenta od ideje do potpune realizacije ulaganja, za što je potrebno mnogo znanja i iskustva.

Koji vam je projekt bio prvi, tko je prvi shvatio da mu treba konzultant? Koji vam je projekt bio najdraži, na koji ste najponosniji?

– Moja priča je, projektno gledano, zanimljiva jer je započela vrlo rano. Točnije, 1998. godine, kad sam bila članica Hrvatske debatne reprezentacije koja se financirala projektno. Išli smo na Svjetsko prvenstvo u debati u Izrael i za to je, naravno, bilo potrebno naći sredstva. Tada je iznos bespovratnih sredstava koji su bili na raspolaganju bio izuzetno mali i uglavnom se svodio na potpore od organizacija kao što su OESS, USAID i druge. Sjećam se da smo s našim koordinatorima razgovarali o večeri u Jeruzalemu jer smo bili gladni i oni su rekli da nam to nije u budžetu.

Meni to tada, kao gimnazijalki, nije bilo jasno, ali bilo je dovoljno da me zaintrigira. Mislim da mogu s ponosom reći da smo otad do danas napravili jako dobar posao, i to ne samo za AVELANT, kao trgovačko društvo, i Učilište EU PROJEKTI, kao ustanovu, nego i za hrvatsko društvo u cjelini.

Pelješki most moj je najvidljiviji projekt jer je specifičan, ali važno je reći da na takvim projektima sudjeluje niz članova tima i da svatko od njih ima svoju zaslugu za realizaciju tako jednog velikog projekta. Međutim, ono što vidim kao najveći uspjeh, mene osobno, ali i mog tima, prvi je portal o EU fondovima (www.eu-projekti.info) koji smo otvorili još 2012. godine, zatim prva ustanova za obrazovanje odraslih upravo u tom području te javnoj nabavi kroz koju su prošle tisuće ljudi koji sada rade u javnom, poslovnom i civilnom sektoru upravo na EU fondovima, prva knjiga o pripremi i provedbi projekata financiranih iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova, brojne konferencije, upute i prijedlozi za poboljšanje cijelog sustava.

Nismo radili samo za našu korist i korist naših direktnih klijenata, nego smo dali velik doprinos da EU fondovi budu dostupniji i da ih Hrvatska kao država bolje koristi. Mislim da je za jedno malo poduzeće to velika stvar.

Sve više konzultanata

Koliko se uopće ljudi u Hrvatskoj bavi tim poslom i koliko su mladi zainteresirani za njega?

– Danas su EU fondovi top tema i značajno je porastao broj konzultanata koji se njima bave. Dobar dio njih niknuo je iz našeg bazena jer su prošli naše programe obrazovanja u Učilištu EU PROJEKTI. Radi se o propulzivnom segmentu tržišta usluga i uvijek naglašavam našim polaznicima da svatko može naći svoju nišu ako je spreman učiti, raditi i kontinuirano se usavršavati.

Međutim, znanje EU fondovske problematike danas više nije dovoljno. Da biste kvalitetno odvozili projekt od početka do kraja, posebice infrastrukturni, morate imati multidisciplinarna znanja koja uključuju i projektni menadžment, zbog čega se i mi razvijamo u tom smjeru.

Koliko su korisnici tvrdoglavi i misle da sve mogu sami, prije nego što shvate da je možda ipak bolje angažirati stručnjaka?

– Korisnici, kao korisnici; često dobivam pozive kad, kolokvijalno rečeno, stvari odu u crveno i onda kažu: »Gospođo Vela, pomozite.« Nekad procijenimo da možemo spasiti stvar, a nekad je to nemoguće jer se ne možemo vratiti u prošlost i ispraviti pogreške koje je netko drugi napravio. Zato uvijek kažem klijentima da je bolje potražiti pomoć odmah na početku jer ta pomoć osigurava da ne napravite neke greške koje će vas skupo koštati u konačnici.

Druga stvar je pitanje omjera cijene i kvalitete usluge koja se pruža. Klijenti još uvijek gledaju cijenu, a ne i kvalitetu. Onda često kažem da, kad odu u dućan, gledaju u frižideru kakvu će, na primjer, šunku kupiti, a ona košta cca 20 eura /kg.

S druge strane, svoje životne projekte i najveće investicije tretiraju tako da traže isključivo najnižu cijenu, a ne i kvalitetu. Pitanje je: Biste li kupili pokvarenu šunku samo zato što je najjeftinija u dućanu? Vjerojatno ne biste. Tako treba razmišljati i prilikom donošenja odluke o tome namjeravate li angažirati konzultanta i što zaista obuhvaća takva usluga.

S kime je teže raditi, jesu li to političari ili poduzetnici? I jedni i drugi u puno slučajeva vole misliti da sve znaju.

– Ne volim stavljati ljude i klijente u kutije i zato na ovo pitanje nemam jedinstven odgovor. Teško je, ali istovremeno i lijepo raditi s ljudima. Ono što si mogu dozvoliti nakon skoro 20 godina rada u ovoj niši jest da odlučim ne raditi s nekim tko mi ne odgovara. Isto vrijedi i za cijeli moj tim.

Inače, poduzetnici su često fokusirani na cilj i vrlo su efikasni, što meni odgovara jer sam karakterno i ja takva, ali postoje i ljudi u javnom sektoru koji su »goal driven« i koji zaista proizvode odlične rezultate.

Komplicirane procedure

Kontaktiraju li vas i angažiraju iz susjednih zemlja koje su postale kandidatkinje za ulazak u EU?

– S organizacijama iz BiH, Srbije, Makedonije, Crne Gore i slično često surađujemo. Oni su, nažalost, skoro 15 godina iza nas kada promatramo alokacije, procedure, rezultate i procese i žao mi je što se taj jaz između nas i njih sve više produbljuje.

Hrvatska je puno napravila u proteklih 10 godina, što joj je omogućilo članstvo u EU-u. Međutim, veseli me vidjeti da naši susjedi žele raditi na projektima, iako su im opcije financiranja znatno manje u odnosu na naše, i uvijek rado pomognem i odazovem se na suradnju, posebice kroz Učilište i edukacijski proces i međunarodne projekte.

Kad smo prvi put shvatili da imamo pravo na novac iz pretpristupnih fonova, dobar dio ljudi mislio je da će on samo dolaziti. Onda smo se suočili s procedurama, pravilima, natječajima. Jesu li one doista toliko komplicirane ili je to bila izlika da se ništa ili malo čini?

– Naše procedure zaista jesu komplicirane, i to nepotrebno. Činjenica jest da nam je EU, kroz primarno i sekundarno pravo, dao okvire kojih se moramo držati, kao i sve druge države članice, ali mi smo sami sebi zakomplicirali procese.

U praksi, kada tijela u sustavima upravljanja i kontrole zakompliciraju proceduru, korisnik će ju svladati jer mu je u interesu da dobije novac iz fondova EU-a, međutim onda će se sva ta sila dokumenata vratiti u sustav kao bumerang i onda imamo taj negativan efekt koji godinama ne uspijevamo riješiti. Osobno sam u više navrata razgovarala s našim ministrima i dala niz preporuka kako to riješiti. Neke su usvojili, što mi je drago, a neke nisu.

Za budućnost će biti važno prepoznati gdje su uska grla u procedurama i uhvatiti se s njima ukoštac. Međutim, i s korisničke strane nedostaje znanja o aspektima projekata koji nisu nužno vezani za EU procedure. Takve stvari mi prepoznajemo i baš smo zato ove godine uveli programe iz područja projektnog menadžmenta u suradnji s IPMA-om i PMP-om. Svi moramo raditi na sebi. Jedino tako imamo šansu napraviti bolji rezultat.

Država, i na nacionalnoj i na lokalnoj razini, ali i poduzetnici bili su nespremni u trenutku kad smo ulazili u EU. Kakvi su nam sada administrativni kapaciteti za korištenje EU novca?

– Naši su administrativni kapaciteti znatno bolji u odnosu na pretpristupno razdoblje i razdoblje netom nakon pristupanja. Dobro je što je Hrvatska kumulativno u plusu, odnosno da je ukupno nama uplaćeno više EU novca; iznad 15 milijardi eura, nego što je uplatila u proračun EU-a; oko 5 milijardi eura. Ako izuzmemo Nacionalni plan oporavka i otpornosti, u plusu smo od oko 8 milijardi eura, i to je dobro. Međutim, ne trebamo spavati na lovorikama, već se fokusirati na efekte koje proizvodimo tim novcem.

Jesu li naša država, ali i prosječan korisnik sada pripremljeni i efikasni kao što su to nakon deset godina članstva bile države iz prethodnog kruga proširenja, možete li primjerice napraviti usporedbu sa susjednom Slovenijom?

– Nezahvalno je uspoređivati države članice i efikasnost njihovih sustava upravljanja i kontrole, međutim činjenično stanje je da od nekih država možemo naučiti više o efikasnosti i pouzdanosti sustava u odnosu na korisnike.

U tom smislu, poboljšanja koja Hrvatska može napraviti, a preuzela bi ih kao dobru praksu od drugih država članica, odnose se, na primjer, na pravovremenu objavu najava natječaja koji će se otvarati u određenoj godini. Zatim, poštovanje tih rokova; ako piše da će se natječaj otvoriti u srpnju, onda to mora biti srpanj, a ne listopad, prosinac ili godina iza. Ako kažemo da će postupak dodjele biti završen u roku 120 dana, onda to mora biti 120, a ne 365 dana.

Druga stvar je pitanje transparentnosti. Korisnicima bismo pomogli kada bi ih država kvalitetnije obavještavala o tome koliko joj je sredstava ostalo na raspolaganju u određenom programu i po određenom prioritetu, umjesto da se do tih informacija dolazi neslužbeno.

Najveći pomak ostvarili bismo kada bismo aktivnije uključili korisnike u pripremu poziva tako da su oni, u mjeri u kojoj je to moguće, prilagođeni njihovim potrebama. Potrebno je graditi partnerski odnos, a ne sukob, i onda će se stvari pomaknuti s mjesta. Za veće zadiranje u procedure sada je kasno, i to bi u ovom trenutku donijelo više štete nego koristi. Međutim, ove male pomake koji puno znače moguće je napraviti, uz malo dobre volje.

Uskoro će isteći rok za korištenje novca iz prve financijske perspektive, u Vladi su uvjereni da ćemo iskoristiti svih 11,3 milijarde eura. Hoće li biti tako i je li taj novac doista dobro iskorišten, s jasnim ciljem, da ono u što je utrošen poboljšava život ljudi ili smo ga uzeli samo zato što se nudi?

– Pitanje efekata i svrhe korištenja EU novca je pravo pitanje. Što se tiče brojki, one su takve da smo za financijsku perspektivu 2014. – 2020. ugovorili više od 100 posto alokacije, a dosad iskoristili oko 80 posto. Pomaknuli smo se sa začelja EU-a, i to je dobro, međutim efekti još uvijek izostaju. Upravo su ti efekti i kvalitetnije usmjeravanje potpora tema moje doktorske disertacije na kojoj aktivno radim.

Moguće je da će Hrvatska iskoristiti gotovo cijelu alokaciju jer smo se izvještili u tome da potrošimo sredstva, ali pravo je pitanje hoćemo li postići efekte koje smo planirali. Upravo je to tema kojom se trebamo početi baviti kako bismo pametnije i efikasnije planirali razvoj, a onda i osigurali bolje uvjete života našim građanima.

Pozitivni pomaci

Jesmo li zahvaljujući tom novcu postali u deset godina bolja država, ona koja je sve sličnija uređenim državama Zapada, a sve manje tranzicijskoj državi koja ne može napustiti stare navike, a iz novog svijeta »grabi« one najlošije?

– Mislim da smo u proteklih 10 godina napravili određene pozitivne pomake, i to treba pohvaliti. Iza nas ostaje infrastruktura, projekti, vještine, znanja… koji su nam osigurali članstvo u EU-u. Međutim, smatram da smo još uvijek jako zakopani u starim mehanizmima u kojima ne odabiremo najbolje na najviše pozicije, nego najpodobnije.

U takvom okruženju teško je značajno napredovati. Osobno bih voljela vidjeti nekoliko ključnih reformi u državi; javne uprave, zdravstva, lokalne samouprave, deregulaciju i jačanje poduzetničkih sloboda, jaču digitalnu i zelenu transformaciju.

Treba reći i da EU nije savršena organizacija niti neki veliki mač koji nam kao državi članici stoji nad glavom. I oni su dosta spori i tromi kad ih usporedimo s Amerikom ili Azijom. Međutim, naši građani slabo poznaju europske institucije i zato smatraju da je Bruxelles neko mitsko biće koje će nas dovesti u red. To je zapravo naš zadatak.

Što bi moralo biti bolje kako bismo bolje koristili novac EU-a, a ne mislim samo na to da dobijemo novac, nego da doista imamo projekte koji će dugoročno društvo činiti boljim?

– Kao što sam već naglasila, postoji nekoliko stvari koje je moguće napraviti kratkoročno da sustavi postanu efikasniji i da imamo tzv. quick win: 1. Objava indikativnih planova poziva na vrijeme, 2. Pridržavanje rokova, 3. Ujednačavanje tumačenja pravila za cijeli sustav, 4. Transparentan prikaz iskorištenosti sredstava i 5. Uključivanje korisnika u planiranje poziva/natječaja. Dugoročno gledano, potrebno je: 1. Ukinuti Zajednička nacionalna pravila jer je to parapropis, 2. Uvesti jedinstvenu regulaciju za sve programe i jedinstvena pravila, 3. Ujednačiti tumačenje, 4. Ojačati poziciju Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU-a kao koordinacijskog tijela koje mora ujednačavati postupanje drugih tijela u ustavu, 5. Obrazovanje svih dionika, kao ključna poluga za daljnji razvoj!

Jedinice lokalne samouprave trebaju razmišljati strateški, vizionarski i dugoročno

Prije sedam godina na jednom ste događaju rekli da se »možemo zavaravati da su EU fondovi namijenjeni svima, ali da realnost pokazuje da nije tako« i aludirali ste da sve lokalne jedinice nemaju isti financijski kapacitet. Je li i dalje tako?

– Jedinice lokalne samouprave i danas imaju različitu razinu kapaciteta, a zajedničko im je to što svi žele istovremeno provoditi cijeli niz projekata. S jedne strane, to je razumljivo jer njihovi čelnici žele osigurati svojim stanovnicima bolje uvjete života, a s druge to nema smisla jer nemaju niti financijskih, ljudskih i drugih kapaciteta da sve te projekte pripreme i provedu. Zato trebaju razmišljati strateški, vizionarski i dugoročno te postepeno rješavati probleme u skladu sa svojim mogućnostima.

Prioritete financiranja donositi na temelju analiza

U povodu desete obljetnice čuli smo puno brojki koje govore o hrvatskom napretku, o tome da smanjujemo razlike za europskim prosjekom. Međutim, razlike unutar Hrvatske puno se sporije smanjuju, iako imamo posebne projekte i za Slavoniju i Baranju, i za Liku i Gorski kotar. Možemo li pametnijim korištenjem EU fondova ipak malo brže smanjivati te razlike ili je ta bitka izgubljena?

– Prioriteti financiranja uvelike ovise o političkim odlukama, što je normalno i očekivano. Bilo bi znatno bolje kada bi se te odluke ipak donosile na temelju jasnih predikcija i analiza. Upravo zato se time i bavim kao područjem svog znanstvenog rada jer mislim da nema smisla usmjeravati novac u neke regije na ovakav način, a u tim regijama pomaka nema. Idemo pronaći način da se taj rast i pomak vide, a za to trebamo napraviti matematiku.