Zadar ima sjajne rezultate u mlađim uzrastima, ali ne i klub u Premijer ligi

Daleko najvažniji zadarski sport, košarka, godinu za godinu, naročito u mlađim uzrastima, niže uspjehe za uspjehom. Pomalo u njihovoj sjeni jedan drugi sport doživljava romansu, a riječ je o rukometu. Dva kluba, Zadar 1954 i Zadar 2013, posljednjih godina »kraljevi« su Dalmacije. Do prije 2019., kada je U-11 momčad Zadra 2013 postala prvak Dalmacije, a zatim i igrala polufinale Prvenstva Hrvatske, više od desetljeća zadarski su se klubovi teško i nikako kroz Prvenstvo Dalmacije probijali na nacionalnu završnicu, Vrhunac uspjeha su ovogodišnji rezultati, u kojima je Zadar 2013 na PH sa selekcijom do 13 godina osvojio treće mjesto, a iz ovog kluba nacionalne završnice igrali su i uzrasti do 11 (deseto mjesto) te do 15 godina (11. mjesto) dok je Zadar 1954 s kategorijom U-17 na PH bio sedmi. Dakle, u sva četiri uzrasta Zadar je imao klub na završnici PH. Da pandemija koronavirusa nije prekinula sezone 2019./20. i 2020./21. (igrali su samo U-17) uspjeha bi bilo i više. Počele su se osvajati medalje, a sljedeći korak bio bi izboriti jedno finale, a onda pokušati stići i do prvog zlata…

Tim povodom porazgovarali smo s četvoricom istaknutijih imena zadarskog rukometa, Tomislavom Škulićem, koji je igrao i trenirao u sva tri zadarska kluba, Tomislavom Zelićem, bivšim igračem Zadra 1954 te trenerom Arbanasa, Ninom Jerakom, legendom Zadra 1954 te Franom Kardumom, osnivačem Zadra 2013, svojevremeno i trenerom Zadra 1954.

– Najbolja odluka za zadarski rukomet bilo je osnivanje drugog kluba, koji će se baviti razvojem mladih talenata, a tu mislim na Franu Karduma i Zadar 2013. Tako smo uz Zadar 1954 dobili još jedan domaći klub, što je stvorilo pozitivnu gradsku, pozitivnu, a to je onda potaknulo mnogo djece da uđu u svijet rukometa. Sve to, u kombinaciji s vrhunskim radom trenera, kako Zadra 2013, tako i Zadra 1954, moralo je »izaći« na dobro – rekao je Škulić te dodao kako problem, nažalost, nastaje kada ta djeca odrastu.

Foto: HRS.HR

Problem seniora

– Prošla sezona bila je kruna svog rada posljednjih godina, međutim postoji problem, a to je seniorski rukomet. Zadar ima standardnog prvoligaša, odnosno klub u drugom rangu natjecanja, ali moglo bi se još više, jer uspjehe i kvalitetu imamo u svojem gradu. Zadar 2013 odličnu generaciju uskoro na izlazu iz mlađih uzrasta i da vjerujem da će u skorijoj budućnosti Zadar dobiti još jednu seniorsku ekipu. Da bi mladi igrači ostali igrati rukomet u Zadru i razvijati ga do vrhunske razine, mislim da bi prvi korak bio otvoriti nove smjerove na Sveučilištu. Naravno, to nije niti jednostavan zadatak, a ne znam ni koliko je ostvariv, ali činjenica je da igrači kada završe srednji školu većinom odlaze u Zagreb jer tamo imaju veći izbor željenih studijskih programa, nastavljaju trenirati paralelno sa studiranjem. Tako klubovi u Zagrebu i okolici dobivaju »gotov proizvod«. Druga stvar oko dodatnog razvoja seniorskog rukometa u Zadru, kako bi se možda i ti mladi igrači zadržali kod kuće, bilo bi dovođenje ozbiljnog sponzora, ali to je neka potpuno druga priča. Sve u svemu rukometna priča u Zadru je odlična, na zdravim nogama i nadam se da će se tako nastaviti i u budućnosti – kazao je Škulić.

S njegovim razmišljanjem, kao i konstatacijama složio se i Zelić, koji je prepoznao velik broj talenata iz Arbanasa.

Foto: RK ZADAR 1954

Nedostatak prepoznatljivosti

– »Crna rupa« s mlađim uzrastima svojevremeno se bila stvorila jer su krivi ljudi bili na krivim dužnostima, a tu mogu svrstati i sebe. Najvažnija su djeca i rad s njima, nitko i ništa drugo. Sve je na dobro krenulo s generacijom 2000./01. Bila je to jedna odlična momčad i spletom sretnih okolnosti završili smo peti u kadetskoj ligi. No, tada je Savez napravio odjednom odlučio da prve četiri momčadi odlazile dalje, a ne pet kao svih godina prije. Od tada gotovo konstantno izbacujemo mlade talente, bili su tu Goti Maričić, nažalost pokojni Josip Bepo Kadija, koji je po meni bio najveći talent od svih, Jakov Dujić, Niko Martinović, Lovre Korljan – objasnio je Zelić te, kao i Škulić, problem za daljnji razvoj vidi u odlasku igrača.

– Nedostaje nam fakulteta s tehničkim znanostima, kineziološki fakultet, govorimo da je Zadar studentski grad, a imamo samo društvene smjerove. Nažalost, baš radi manjka takvih studija ogroman broj mladića odlazi iz Zadra u Zagreb, Rijeku ili negdje drugdje i u tamošnjim klubovima nastavlja graditi karijeru. Isto tako, u Zadru rukomet nije niti blizu dovoljno prepoznat, od strane kako Grada tako i javnosti, koliko bi trebao biti. Imamo djecu koja su u svim generacijama među 10 najboljih u državi, imamo vrhunske trenere poput Nina Jeraka i Frane Karduma, koji su gotovo 24 sata u dvoranama, a rade sa »siću«.

Foto: JOZO ČABRAJA/HRS

Jerak: Oba kluba rade vrhunski

Zadar 1954 najbolji je klub iz Dalmacije za dječake do 17 godina. Kreator tog uspjeha je Nino Jerak, dugogodišnji rukometaš i trener.
– Sve je krenulo iz pojave mini rukometa koji je privukao puno djece. U tome je najviše profitirao Zadar 2013, koji »žari i pali« mlađim kategorijama. Nismo ni mi loši, međutim mi smo bolji u najstarijoj mlađoj kategoriji, U-17, te za razliku od njih imamo i seniorsku momčad. Tako da, koliko smo slični, toliko smo različiti. Smatram da mogu reći u ime oba kluba da se s djecom radi odlično, ide se na mnogo turnira i sve to mora dati rezultata – objasnio je Jerak te pojasnio zašto ipak malo »kaskaju« s rezultatima na državnoj razini.
– Nažalost, nema dovoljno kvalitetnih klubova u našoj regiji s kojima bismo mogli igrati one »velike« utakmice i učiti iz njih. Manjak iskustva u »velikim« utakmica dolazi nam na naplatu u završnicama Prvenstva Hrvatske. Iz rezultata je vidljivo kako su u svim kategorijama na vrhu klubovi iz središta Hrvatske. Zašto? Pa zato što je tamo velika konkurencija i ti momci imaju iskustva igrati pod pritiskom.

Kardum: Intenzivno se radi pet, šest godina

Klub koji je mnogo toga dobroga donio zadarskoj rukometnoj priči, Zadar 2013, temelji se na razvoju rukometnog znanja i vještina kod djece. Njihov osnivač i jedan od trenera, Frane Kardum prisjetio se početaka.
– Ideja je bila djeci pružiti sve potrebne uvjete za njihov razvoj, da realiziraju svoje potencijale. Sve gradimo kockicu po kockicu, pridružuje nam se sve više roditelja u logističkom dijelu, ali i u Upravi kluba. Dižemo se konstantno na višu razinu i možemo biti ponosno na to što smo postigli do sada. Postojimo deset godina, ali onaj pravi, intenzivan rad krenuo je prije nekih pet do šest godina. Ovaj je Klub osnovan zbog nekih nesuglasica s drugim klubom, ali ne bih ulazio u to, u konačnici nije ni važno. Krenuli smo sa Zadrom 2013, nas nekoliko trenera da možemo raditi onako kako znamo i želimo – kazao je Kardum te se osvrnuo na možebitnu seniorsku selekciju.
– Nemamo ambicije još, ako govorimo za sljedeću sezonu. U budućnosti, možda. Međutim ako bismo i osnovali seniorsku momčad to bi bila isključivo razvojna ekipa za mlade igrače, dakle odskočna daska prema naprijed.