"Certified man cave" mjesto evociranja uspomena i propitkivanja budućnosti

Mjesto radnje – stara Guksićeva garaža, “certified man cave”. Glavni likovi – trojica pravih muškaraca na životnoj prekretnici. Polu čovjek, polu životinja i njegova garaža spaja trojicu prijatelja, koji su u Guksićevu garažu ušli kao dječaci, a izlaze kao muškarci. Andryja, Dančy i Yvo protagonisti su komedije “Prijatelji”, kojom se otvara 29. Zadarsko kazališno ljeto. Smještena u svojevrsnoj vremenskoj kapsuli, komedija progovara o prijateljstvu, odrastanju i tome što u današnjem društvu znači biti “pravim muškarcem”.

Pasaža je to odrastanja, maskuliniteta i ljubavi. Slaveći Andryjinu momačku večer, trojica starih prijatelja se sastaju u garaži koja je prožeta uspomenama njihova odrastanja, pričama o pijanstvima, ljubovanju i odrastanju. Svaki od trojice prijatelja u drugom je stadiju života.

Dok se Andryja ženi Radom koja se nikom, pa čak i njemu zapravo ne čini pravom, Yvo se bori s prekidom nakon desetogodišnje veze zbog kojeg misli da je potpuni promašaj, a Dančy mijenja partnerice kao čarape kako ne bi razmišljao o činjenici kako nikada nije bio sin kakav je njegov otac želio.

Kako biti odrastao muškarac?

Dok radnja počinje premisom kako je ženidba smrt za muškarca i kako je sport jedini pravi lijek za probleme s mentalnim zdravljem, trojica protagonista polako počinju shvaćati kako su promjene neizbježne te kako se pravim prijateljima mogu povjeriti svi problemi i sumnje.

Mentalno zdravlje i suočavanje sa stigmom odlaska psihologu jedna je od tema koje se provlače kroz komad, jer Dančy prijateljima priznaje kako posjećuje profesionalca jer mu je to potrebno.

Ljubav i brak vs. prijateljstvo i suočavanje sa situacijom kada se žena ispriječi kod prijatelja; strah od usamljenosti i percipiranja manje muškosti i prikrivena ljubomora i zavist, samo su neki od problema s kojima se prijatelji suočavaju, raspravljaju i mire.

Prva ljubav s Lastova, koja je obilježila Andryjino odrastanje, shvaćanje da se odrasti mora i da samo seks nije dovoljan, samo su neki od zaključaka koji se provlače kroz komad. Ova komedija s potpisom zadarskog scenarista Filipa Jurjevića i redatelja Vanje Jovanovića transportirat će vas u mladost i podsjetiti na sve probleme s kojima se mladi svih generacija susreću.

Kroz komične situacije i “flashbackove” u adolescenciju, predstava progovara o odrastanju i “pravim muškarcima”. Andryja, Yvo i Dančy prolaze kroz katarzu, mire se sa svojim životom i rastu kao prijatelji.

Predstava progovara i o potrebi da muškarac bude mačo muškarčina koji ne pokazuje svoje osjećaje. Streljana se tu pojavljuje kao arhetipski prostor u kojem se muškarci rješavaju svojih frustracija. Dančyjev otac Andryji je otkrio tu “tajnu”, zbog čega je Dančy ljubomoran jer se osjeća kao da je Andryja zapravo savršeni sin u očima njegova oca, “prototip” pravog muškarca. Marinela je kobno ime za Yvu, a Lastovo prvi heartbreak i ispit muškosti za Andryju.

Povratak iskonskim vrijednostima

“Iz govana smo nastali i u govna ćemo se pretvoriti”, prekretnica je u predstavi i pamtljiva izjava Yvina pokojna oca, koja Yvu dovodi do toga da se napokon suoči s njim, s ocem kojeg istovremeno mrzi i voli i čiju pomoć zapravo treba.

Yvo shvaća kako nikada nije prebolio njegovo samoubojstvo i kao svojevrstan zaključak njihova odnosa njegov pepeo prosipa po izvoru života – septičkoj jami. I tako zatvara svoj krug odrastanja i mirenja sa sudbinom.

Ljudi nisu stvoreni da trpe istinu, mantra je Dančyjeva života, obojenog demonima i usputnim seksom. Dok Andryja prihvaća da Lastovo nije neuspjeh već prilika za novi rast i kako je odluka o ženidbi inicijacija je za pravog muškarca.

No, sport ipak najpreciznije secira život i zato je Janica Kostelić najveći muškarac u Hrvatskoj. Skijaška staza i Janičina nezaboravna utrka bez jednog štapa Jurjeviću je poslužila kako analogija života.

Garaža, taj mitski prostor u kojem je toliko toga izrečeno i prešućeno postaje mjestom odrastanja i pomirenja sa svim pogreškama i odlukama donesenima u životu. Andrya napokon naglas izgovara kako je Rada dosadna. Slobodan je napokon priznati samom sebi da mu je Lastovo bio najbolji tjedan života.

Yvo prihvaća slomljeno srce kao dio života, a Dančy prihvaća da u životu zapravo nikada nije učinio ništa konkretno, osim kupnje Guksićeve garaže. Vrata garaže se otvaraju i kolektivna terapija završava kobasicama s roštilja.

Tri muškarca razgovaraju pokraj žive vatre. Prihvaćaju život takav kakav jest i fokusiraju se na ono dobro. Vraćaju na početak svog prijateljstva nakon turbulencija, intimnih ispovijesti i svađa.

Prvo pijanstvo, prvi seks, završetak škole, upis fakulteta pa zaposlenje, prvi auto, ulazak u brak, prvo dijete, drugo, treće, kredit, posao, posao i još posla pa smrt. Poneko putovanje, razočaranje u ljubavi, preljub, nekad rastava, smrt roditelja i saznanje da više nisi ničiji sin. Punktovi su života prosječnog muškarca.

Predstava o odrastanju

Ovo je predstava o tome kako se takvi životi odvijaju i kako se ljudi kroz vrijeme mijenjaju. Kako se s ljudima mijenjaju i njihovi odnosi. Kroz vrijeme se talože uspjesi i neuspjesi, traume i zamjeranja što je sve put koji vodi u nerazumijevanje među trojicom prijatelja koji su jednom bili najbliži.

– Ideja je bila napraviti predstavu koja će reći nešto konkretno o prijateljstvu. Složili smo se oko pitanja “Može li prijateljstvo podnijeti potpunu iskrenost među prijateljima?”. Od starta smo se odlučili za jedan prostor u kojem se radnja odvija, kazao je Filip Jurjević, scenarist predstave, na što se redatelj Vanja Jovanović nadovezao kazavši kako je zaključak same predstave, kao i narav prijateljstva – subjektivan.

– Tri prijatelja utjelovljuju tri teze, te se nadamo da smo do kraj predstave uspjeli pokazati kako niti jedna od te tri teze nije točna, već kako narav i tijek prijateljstva ovisi o kompromisima, pojasnio je Jovanović. Prijatelji kroz tijek predstave mijenjaju svoja mišljenja i stavove.

– To je predstava o odrastanju. Svi smo bliski godinama, tako da prolazimo kroz slične probleme i pokušavamo dokučiti gdje i kada djetinjstvo prestaje i kako se muškarac nosi s time. Stupanjem na scenu prijatelji su već stvorili neke svoje rituale, no oni u tom trenutku njihova životna puta prestaju biti relevantni, pojasnio je Jovanović.

Folklor odrastanja

Netko je nekada izjavio da su prijatelji obitelj koju sami biramo – a obitelj nas oblikuje – što bi značilo da preko prijatelja biramo kako želimo biti oblikovani. Kao sve vrijedno u životu, prijateljski odnos treba njegovati. Treba na njemu raditi, što god to značilo.

Kroz tri sukobljene sile, od kojih jedna zastupa iskrenost kao jedini uvjet za ostvarivanje prijateljstva, druga zastupa laž kao temeljni kompromis i bazičnu pristojnost, a treća se teško snalazi u tom sukobu jer traga za vlastitom istinom, ova predstava nudi različite poglede na prijateljstvo i trudi se biti ideološki neobojana – što je, naravno, nemoguće.

– Iako je vrijeme da se stvari njihovim životima promjene, dio folklora odrastanja ipak ostaje živim, kazao je Jurjević, prisjetivši se svojih profesionalnih početaka.

– Studiranje me nakon škole nije interesiralo, jer zapravo nisam niti znao da postoji studij gdje se moglo studirati pisanje. U relativno sam kratkom vremenu bio dio raznih projekata – od produkcija zagrebačkog HNK, nezavisnog filma i televizije, Dubrovačkih ljetnih igara.

Kazalište je timski sport, tako da se svi prilagođavamo jedni drugima i samoj temi komada, a uspjeh počiva na spremnosti za kompromis, zaključio je Jurjević, dodavši kako je upravo predstava “Prijatelji” za njih velika škola i najpoučnije iskustvo u dosadašnjoj karijeri.