“Zadrani nam često pišu, radujemo se što ćemo im moći zapjevati”

Iza sebe zaista imamo puno nagrada. I za najprodavaniji album 2015. godine i Zlatni CD i to nakon 28 godina od nagrade, koja se zvala Zlatna ploča, mi smo dobile nagradu Zlatni CD, što je divno. Tu su i MTV nagrade za spotove, kažu djevojke
Ilirijin Arsenal će ove subote, 14. svibnja, ugostiti četiri novosadske dame: Mariju Mirković, Natašu Mihajlović te Jelenu i Nevenu  Buča, ili jednostavnije rečeno – The Frajle. Djevojke su trenutačno jedan od najpopularnijih bendova na području bivše države, a svojim su  pjesmama i osobnošću pokorile i osvojile ne samo klubove i dvorane,  već i brojne nagrade, uključujući i Runjićevog galeba.
Upravo s tom nagradom na neki je način stasala njihova karijera u  Hrvatskoj, konkretnije u Splitu, gdje su se prije nekoliko godina, pjevajući obradu njegove “Meni trebaš ti”, predstavile hrvatskoj publici, osvojivši odmah njene simpatije. Vraćajući na neki način u život veliki hit  iz daleke 1975. godine, četiri su vrhunske glazbenice pokazale kako dobra pjesma živi vječno. Od tada su stalne gošće splitskog koncerta, koji  svake godine diže za stepenicu više ljestvicu dobrih, profesionalno  odrađenih glazbenih događanja.
The Frajle su do sada objavile tri studijska albuma. Prvi autorski materijal “Naš prvi album sa putovanja” poznat je po prvom singlu i spotu  za pjesmu “Ich liebe dich”, a radi se zapravo o kratkometražnom filmu  o ljubavi koji sadrži elemente kabarea. Takvu formu glazbenog video  zapisa struka je ocijenila kao nesvakidašnje i potpuno drugačije osvježenje na glazbenoj sceni.
Drugi singl “Štiklice” objavljen je početkom lipnja 2011. godine, a  pjesma “Fina” osvojila je radio stanice i nagovijestila veliki uspjeh albuma. Ista pjesma dobija svoju ekranizaciju i osvaja prvo mjesto na MTV  Top listi. U suradnji s Gramophonedzie, pjesma “Pare vole me”, dobija  remix verziju i spot koji također osvaja vrh MTV TOP liste, te zajedno sa  spotom “Fina”, osvaja “MTV Play Awards”, 2014. godine. Drugi album “A  strana ljubavi” objavljen je 2014. godine i donosi dva hita: “Kad se ljubimo” i “Za kraj”. Treći, aktualni album, zove se “B strana ljubavi” i produkt je autorskog sazrijevanja, iskustva na sceni, u koje će se već ove  subote moći uvjeriti i zadarska publika. 
*Ovo je vaš prvi susret sa zadarskom publikom?
– Da. Kod vas smo do sad bile jedino na radiju. No dosta ljudi iz Zadra nam piše, a dosta ih je bilo i na našim nastupima koje smo imale  po Hrvatskoj. Radujemo se dolasku.
*Kako vam se sviđa grad?
-Grad nam se jako sviđa, prelijep je. Bile smo tu na odmoru i otkrile  Morske orgulje koje su nas toliko impresionirale da smo satima samo  sjedile i slušale taj nevjerojatan zvuk mora. Veoma inspirativno. Trebate  biti ponosni na svoje orgulje. Svidjela nam se i kula (zvonik Sv. Stošije,  op.a.), uživale smo u čarobnom pogledu na grad i okolicu.
*Što nam pripremate, što nas očekuje ove subote?
– Svašta smo vam pripremile. Također, s nama dolazi i naš trio Frajleri, naši momci iz pratećeg benda iz Zagreba. Repertoar je šarolik, neke stare pjesme, neke nove:„Ih libe dih”, „Štiklice”, „Mjenjam dane”,  „Sarajevo”, „Luda za tobom”…..i druge te naravno i par obrada Runjćevih pjesama koje smo nekako prisvojile kao naše. Vjerujem da će  biti i smijeha. Mi rado podijelimo s publikom i sve dogodovštine koje  imamo na putu. Ljudi  koji dođu na naš nastup uživo kažu da je to definitivno naša najbolja osobna karta. Za sada nitko tko je bio nije otišao  iz dvorane, a da nije bio nasmijan.
*Koncertni raspored je gust, kako vidim. Je li naporno?
– Imamo posao koji jako volimo. Istina, svaki posao nosi svoju specificnost i napor, ali ako ga volite, ne pada vam teško. Koncerti su divni i  energetski te tako napune, da ne znam što se to treba dogoditi da nam  nestane snage za ovaj posao. Putovanja znaju biti naporna, no koncerti  nikako. Taj put koji im prethodi je težak, treba prijeći puno kilometara,  puno studija, puno pisanja pjesama…
*Četiri cure na okupu. Kako se slažete?
– Odlično se slažemo i super smo prijateljice, a Jeca i Nevena su također sestre, koje su u bend donijele tu sestrinsku brigu. Glazbeno se  nadopunjujemo, sve četiri volimo dobru glazbu. No imamo  i konstruktivnih rasprava o aranžmanima, tekstovima, uvijek postoji malo borbe,  dosta bučno diskutiramo o nekim stvarima. što je zapravo sasvim normalno. Rekla bih da to nije stvar žena, već grupe ljudi koja se bavi kreativnim poslom.
*Tko je za što zadužen? Jeste li podijelile poslove?
– Imamo puno posla, puno medijskih gostovanja, puno priprema za  koncerte. Svatko ima svoje zaduženje, iako sada, za razliku od početaka, imamo menadžerski tim koji je zadužen za onaj poslovni dio, dok  se nas četiri posvećujemo prije svega kreativnim stvarima: pišemo  pjesme, slušamo glazbu, bavimo se našim imidžom,… Zapravo svaka  od nas razmišlja na koji način može da doprinese bendu. Sve se mi bavimo komponiranjem, neka više, neka manje, ovisi o periodu, jedna  drugu inspiriramo, svaka dodaje svoj “začin”. A onda na kraju, zadnja  je ipak od našeg producenta Vojislava  Aralice. 
*Imidž vam je dosta upečatljiv, računam da iza vas stoje profesionalci?
– U samom početku smo radile same i sama ideja je bila naša. Surađivale smo s nekoliko kreatora. Sada se o našem imidžu brine Srđan  Šveljo iz Novog Sada, on nas stilizira za sve prilike i neprilike. Zadnjih  godinu dana surađujemo i s jednom modnom kućom iz Čačka, kao i  modnom kućom iz Varaždina. Zapravo, stalno prihvaćamo nove ljude,  nove ideje, mjenjamo se i mi, pa tako i naš stil. Naravno tu je i naš frizer, koji je neizostavni dio našeg imidža, naš Norvat Horvat. 
*Je li bilo teško probiti se, osvojiti sve te nagrade? Jeste li, kada ste  startale, računale da ćete biti tako popularne, i to na području cijele  bivše Juge?
– Iskreno, nagrade nekako dođu, tko radi taj i griješi, a tko radi, taj  bude i nagrađen. Imamo tu sreću da smo spojili ukus publike i druge  strane, na kojoj nisu kritičari, već ljudi koji dodjeljuju nagrade. Zaista ih  imamo puno iza sebe. I za najprodavaniji album 2015. godine i Zlatni  CD i to nakon 28 godina od nagrade, koja se zvala Zlatna ploča, mi smo  dobile nagradu Zlatni CD, što je divno. Tu su i MTV nagrade za spotove,  nagrada Najbalkanska grupa godine, Runjićev Galeb… Svakoj se nagradi radujemo.
A što se tiče uspjeha na cijelom području bivše države, rekle bi da  glazba nema granica, a kada je jezik sličan, lakše je doći do publike.  Ljudi s ovog područja vole slušati riječi, vole da su im pjesme razumljive. Sve je krenulo spontano, prvi naš nastup u Hrvatskoj je bio u Splitu  2011. godine. Tada nismo imale ni album. Upoznale smo neke divne  ljude, i našu menadžericu iz Zagreba, koja nam je dosta pomogla da  naša glazba lakše dođe do ljudi, da se taj proces ubrza i eto, ima nas  svugdje, od Makedonije do Slovenije.
*Je li bilo puno odricanja da bi bile tu gdje ste danas?
– Da, bilo je. Privatan život dosta trpi, sav si podređen mislima kako  iskoristiti svaku ukazanu priliku, nema spavanja, nema odmora. Prihvaćale smo svaki nastup, bile stalno na putu, nijedan koncert nismo  zaobilazile, nijedan medijski nastup.
*U karijeri ste i obrađivale tuđe stvari i radile svoje. Koje biste  pjesme izdvojile od obrada koje su vam posebno prirasle srcu, a koje  bi izvođače rado obradile i planirate li?
– Naša najomiljenija obrada je „Meni trebaš ti”, toliko smo je prisvojile, kao da smo je same napisale. Jednostavno, tako smo se našle u toj  pjesmi, srce je samo izašlo u aranžmanu s kojim smo se predstavile na  Runjćevim večerima. Lijepo je kada pjesma nakon  40 godina ima opet  svoje vrijeme. Od autora to bi bio svakako Zdenko Runjić, da je živ, s  njim bi surađivali iz sveg srca. Tu je onda i Gibonni i naš komšija, kako  volimo da kažemo, Balašević.
*A vlastite stvari, koje su vam najomiljenije vlastite pjesme?
– „Ih libe dih”, „Iz dana u dan”, „Za kraj” i „Kad se ljubimo”, pjesma  koja je na neki način pomaknula  granice kada su u pitanju tekstovi i  kritika društva.
*Slušao sam vas na Runjićevim večerima, na, po mom sudu, jednom od najboljih glazbenih projekata u zemlji. Bile ste izvrsne. Kako  je uopće došlo do te kombinacije Novi Sad – Split?
-Dobile smo poziv od Ivane Runjić. U to vrijeme smo bile gošće Olivera Dragojevića u Umagu, Ante Gelo je bio dio benda, negdje smo  pričali o pjesmi „Nedostaješ mi ti”, o Runjićevim večerima i razmišljale  da same izvedemo tu pjesmu. Ivani Runjić se to jako svidjelo, taj  aranžman koji je napravljen za tu priliku i od tada smo svake godine u  Splitu. Obožavamo Runjićeve večeri i teško nam je palo kada prošle godine nismo stigle doći. No evo, bit ćemo ovoga ljeta.
*Slušate li kolege? Koga bi izdvojile, koji izvođači, prije svega iz Hrvatske, zauzimaju posebno mjesto u vašim srcima?
– Gibonni i Oliver Dragojević svakako. Fascinantno je što je Oliver,  primjerice, što vrijeme više ide, sve bolji i bolji. U Hrvatskoj ima jako  puno dobrih izvođača poput Silente, Detur, Urbana…
*Nastupate puno i u raznim državama. Kako publika reagira na  vas na različitim lokacijama, jesu li reakcije različite, je li repertoar  različit, u čemu se razlikuju vaši koncerti od mjesta do mjesta?
– Naravno da postoje razlike. Mi nastojimo da, gdje god da odemo,  da otpjevamo neke pjesme te države. To publika voli, vide da smo se  potrudile. Evo, nedavno smo u Sloveniji otpjevale „Dan ljubezni”. To  nije puno, otpjevamo jednu, dvije pjesme i obradujemo domaćine.  Sjećamo se reakcija u Parizu kada smo pjevale na francuskom, bilo je  super. Kako je bilo dosta Francuza, prevodile smo neke pjesme na francuski, a kako je sve super ispalo, razmišljamo i o posebnom francuskom izdanju CD-a.
*Ono što mi je posebno drago je vidjeti srpske pjevače kako su uspješni u Hrvatskoj, a i obratno. Držim da je glazba bila uvijek snažna  poveznica među ljudima jer, naravno, samo dobra glazba budi ono  najplemenitije u čovjeku. U kontekstu toga zanima me jeste li imali  kakvih neprilika na tom planu jer, vjerujem da ćete se složiti, na  ovim prostorima, nažalost, i dalje su snažne grupe koje i dan danas  potiču na mržnju?
– Što se toga tiče mi zaista do sada nismo imale nikakvih problema i  vjerujem da će tako i ostati. Naš jedini razlog dolaska na bilo koje mjesto je glazba, publiku imamo svuda i vrlo je lijepo otići tamo gdje te publika voli. A ako postoje ljudi koje te ne vole – što ćeš, ne možeš ništa  protiv toga, ne mogu te svi voljeti.