Protiv Cibone bez šanse, protiv Širokog bez izbora

 
Dobro su Zadrani ušli u prvi ovosezonski derbi s Cibonom. Ako zanemarimo početnih 7:1 domaćina, u prvom poluvremenu se činilo da gosti imaju oružja, kojima mogu parirati favoriziranom rivalu. Na veliki odmor su čak otišli s minimalnom prednošću. Velikim dijelom zato što je Hrvoje Vlašić dobio učinak s klupe. Svih pet igrača, koje je uveo u prvom poluvremenu, upisalo se u strijelce. Prednjačio je Toni Prostran s osam koševa, Toni Dijan pridodao je šest, a dobro je u utakmicu ušao i Marko Car (4). Zabili su i Batur i Đugum, što će reći da je zadarska klupa u tom razdoblju postigla više poena od prve petorke (22-18). Dakle, i ta je pretpostavka za dobar rezultat bila ispunjena. Vrlo dobro je Zadar zaustavio i Cibonine kontre, Darija Šarića ostavio bez poena u prvih 20 minuta, a Jerela Blassingamea, prošlosezonskog krvnika, sveo na samo dva. Istina i domaći su imali dva dobra ulaska s klupe, Planinića (8) i Janninga (9), ali to definitivno nije izgledalo onako, kako je Slaven Rimac zamislio. Nakon što mu je momčad odlično otvorila prethodne dvije utakmice (prve pod njegovim vodstvom) i vrlo brzo napravila dvocifrenu razliku, prvi put se našla u problemima.
Zakazali starteri
Da je sve to promatrao netko neupućen u situaciju u momčadima, sasvim sigurno bi pomislio da je na pomolu otvoren susret, s popriličnom mogućnošću iznenađenja u vidu gostujuće pobjede. No, Zagrepčani su znali kakav je Zadar i kolike mu se oscilacije u igri događaju i samo su strpljivo čekali svoj trenutak. To je kasnije rekao i sam Rimac: “Nismo otvorili kako treba pa su igrači bili malo nervozni, ali kada su se smirili i shvatili kako igrati, više nije bilo problema.” Zadar je u egalu bio do 25. minute (51:49), a onda je u tridesetak sekundi primio šest koševa i potonuo na minus osam, nešto kasnije i na -10. Što na gostovanju kod kvalitetnije momčadi nije lako nadoknaditi. Kada je Dijan tricom smanjio na -5, u završnici treće četvrtine, odmah mu je uzvratio Janning, ključan čovjek Cibone (22 poena, najbolji učinak sezone), za kojega Zadrani nisu imali rješenja. Teoretski, moglo bi se reći da su gosti bili u igri do sedam minuta prije kraja, kada je bilo 70:61, jer su se prošle sezone pod tornjem izvukli iz gotovo istog zaostatka (71:62 u 36. minuti) i izborili produžetak. No, ovaj put to nije bio slučaj. Ovosezonski Zadar nije na toj fizičkoj razini da bi mogao parirati atletski vrlo potentnoj Ciboni svih 40 minuta. Šarić je u nastavku zabio 14, a prepodođeni Strawberry završio je susret s 15 poena. Kada oni trče na otvorenom terenu, teško ih se može zaustaviti. Bilo je jasno da zadarski igrači s klupe ne mogu dugo držati ritam iz prvog dijela, a starteri su gotovo u potpunosti zakazali. Lawrence (šut 6-16) se razigrao tek u završnici, kada je sve bilo gotovo, Šutalo je iz igre šutirao 2-9, Ramljak 2-8, a Kraljević je završio s dva poena. Sobin je teško mogao dobiti dvoboj s iskusnim Žižićem, koji je imao i raspoloženu zamjenu u Planiniću.
Viša razina
Kada se podvuče crta, dobije se konačnih 17 razlike, što je moglo biti i gore da Britancu nije pošlo za rukom nekoliko solo akcija kod -22, pet minuta prije kraja. Vidjela se, kaže Rimac, razlika u kvaliteti. I tome se nema što dodati. Iako stoji i ona Vlašićeva da je Cibona mnogo puta kroz povijest bila u ulozi favorita pa je Zadar znao iznenaditi. Ali to nije bio ovaj slučaj. Ni približno. Po onome što se vidjelo na terenu, a i po trenutnom stanju u momčadima, trebalo bi malo više utakmica da ovaj Zadar iznenadi ovu Cibonu. Klubovi iz gornjeg doma za sada su se pokazali nepremostivom preprekom za Vlašićev sastav. Počevši od Budućnosti, Cedevite, Partizana i sada Cibone. Zadar nije imao šanse. I ne treba zato previše očajavati, jer jednostavno, takav je trenutni omjer snaga. S druge strane, treba se maksimalno posvetiti pobjeđivanju protivnika iz svog ranga, a upravo jedan takav u subotu stiže u Krešin dom. Možda i najveći Zadrov konkurent u borbi za izbjegavanje posljednjeg mjesta – Široki. I ako je prije Cibone Vlašić kazao da idu rasterećeno i nemaju što izgubiti, ovaj put će priča biti potpuno drugačija. Imperativ pobjede bit će maksimalan, a poraz nije opcija, jer on vodi na dno.