Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću povećana kazna za ratne zločine s 12 na 15 godina zatvora

Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove (MICT) u Haagu proglasilo je u srijedu bivše čelnike Službe državne sigurnosti Srbije Jovicu Stanišića i Frenkija Simatovića krivima i za ubojstvo počinjeno u lipnju 1992. u Hrvatskoj u Daljskoj Planini.

Vijeće, koje je vodila sutkinja Graciela Gatti Santana, odbacilo je žalbe Stanišića i Simatovića, a djelomično je usvojilo žalbu tužiteljstva koje je tvrdilo da je prvostupanjsko vijeće pogriješilo kad nije Stanišića i Simatovića osudilo temeljem odgovornosti za udruženi zločinački pothvat.

Žalbeno vijeće Rezidualnog mehanizma povećalo im je kazne zatvora na 15 godina za zločine koje su počinile srpske snage na području bivše Jugoslavije.

Udruženi zločinački pothvat

Raspravno je vijeće u svojoj presudi 2021. zaključilo da je postojao udruženi zločinački pothvat i da mu je zajednički zločinački cilj bio prisilno i trajno uklanjanje većine nesrba iz velikih dijelova Hrvatske i Bosne i Hercegovine počinjenjem ubojstava, deportacije, prisilnog premještanja i progona. No, utvrdilo je da su Stanišić i Simatović doprinijeli zajedničkom zločinačkom cilju jedino u vezi sa zločinima u Bosanskom Šamcu, te ih je oslobodilo odgovornosti za udruženi zločinački pothvat na osnovu toga da nije dokazano da je netko od njih dvojice dijelio zajedničku namjeru da se ostvari zajednički zločinački cilj.

Žalbeno vijeće je, prema presudi objavljenoj u srijedu, utvrdilo da je raspravno vijeće u tome pogriješilo i utvrdilo je da su Stanišić i Simatović imali zajedničku namjeru ostvariti zajednički zločinački cilj te da su odgovorni kao pripadnici udruženog zločinačkog pothvata za zločine koje su razne srpske snage počinile 1992. u Bosni i Hercegovini – u Bijeljini, Zvorniku, Bosanskom Šamcu, Doboju i Sanskom Mostu, i za zločine počinjene 1995. u Trnovu i Sanskom Mostu te za ubojstvo počinjeno u Daljskoj Planini u Hrvatskoj u lipnju 1992.

Tužiteljstvo je u svojoj žalbi tvrdilo da se Stanišiću i Simatoviću mogu pripisati brojni zločini u Hrvatskoj – u Kijevu, Vrliki, Drnišu, Hrvatskoj Kostajnici, Saborskom, Škabrnji, Bruškoj, Marnovićima, Dalju, Erdutu, Vukovaru jer su ih počinile jedinice koje su bile pod njihovom kontrolom ili kontrolom drugih članova udruženog zločinačkog pothvata, no žalbeno vijeće te osnove žalbe nije prihvatilo.

Suđenje Stanišiću (72)  i Simatoviću (73) jedino je koje je preostalo MICT-u kao nasljeđe rada Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY).

Proces protiv Stanišića i Simatovića počeo je prije 20 godina kada je haško tužiteljstvo dvojicu pripadnika režima srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića optužilo za ratne zločine na području bivše Jugoslavije početkom 90-ih u Hrvatskoj i BiH te su uhićeni u ožujku 2003. u Srbiji i ubrzo prebačeni u haaški pritvor.

Obojica su bila optužena za ratne zločine i etničke progone u Hrvatskoj i BiH, a u prvostupanjskom suđenju pred ICTY-jem 2013. godine oslobođeni su krivnje jer su suci tada zaključili da nije dokazano ni njihovo sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, ni da su planirali i zapovijedili zločine koji su im stavljeni na teret, kao ni pomagali u njihovu izvođenju.

Žalbeno je vijeće 2015. prihvatilo žalbu tužiteljstva i poništilo prvostupanjsku presudu te je naložilo ponovno suđenje  koje je održano pred nasljednikom ICTY-ja – rezidualnim mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) i završilo je 2021. osuđujućom presudom od 12 godina zatvora kada su nepravomoćno bili proglašeni odgovornima za pomaganje i podržavanje kaznenih djela ubojstava kao kršenja zakona i običaja ratovanja i zločina protiv čovječnosti te kaznenih djela deportacije, prisilnog premještanja i progona muslimanskog i hrvatskog stanovništva kao zločina protiv čovječnosti koja su počinile srpske snage nakon zauzimanja Bosanskog Šamca u travnju 1992. i za to su dobili svaki po 12 godina zatvora.

Reakcije na presudu

Presuda kojom su bivši dužnosnici Službe državne sigurnosti Srbije (SDS) Jovica Stanišić i Franko Simatović pred Mehanizmom za međunarodne kaznene sudove (MICT) osuđeni na po 15 godina zatvora od povijesnog je značenja jer je potvrdila umiješanost Srbije u ratne zločine u Hrvatskoj i BiH, prve su ocjene u toj zemlji.

Predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, čije je sjedište u Sarajevu, Murat Tahirović kazao je kako su ovom presudom nagrađeni napori da se dokažu jasne činjenice po kojima je Beograd bio izravno umiješan u rat.

“Trideset godina se mučimo s dokazivanjem učešća Srbije u agresiji na BiH. Postoje presude koje o tome govore, ali ovo je presuda za izravno sudjelovanje državljana Srbije, najodgovornijih ljudi iz državne sigurnosti koji su presuđeni konačnom presudom. Kazna je 15 godina, ali to je najmanje bitno. Bitno je ono za što su presuđeni, za udruženi zločinački poduhvat i sve one općine za koje su terećeni. SDS Srbije je bila involvirana u rat u BiH”, kazao je Tahirović iz Den Haaga za portal “Dnevnog avaza”.

Predsjednica udruge “Žene Srebrenice” Munira Subašić, koja je također u Den Haagu pratila izricanje presude, kazala je kako sada slijede novi koraci nakon što je sudski dokazana umiješanost Srbije u rat u BiH.

“Genocid je, nažalost, presuđen samo za Srebrenicu, ali ne i za ove općine Šamac, Doboj, Bijeljina i druge … Sada je potvrđeno da je u njima izvršen udruženi zločinački pothvat uz sudjelovanje Srbije. Žrtve na ovome neće stati. Naši odvjetnici su uspjeli da presude jednu Nizozemsku, a sad ćemo tražiti pravdu i od Srbije i od Republike Srpske”, kazala je Subašić.

Sarajevska odvjetnica Vasvija Vidović s dugogodišnjim iskustvom u radu Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY) suglasila se, gostujući u programu televizije N1, kako je iznimno važno to što je presuda MICT-a promijenjena u svojoj biti i u konačnici dokazuje umiješanost SDS Srbije u udruženom zločinačkom pothvatu kako u BiH, tako i u Hrvatskoj.

Istaknula je kako je važno i to što je uz proširenje presude za zločine protiv čovječnosti na ukupno sedam općina u BiH, umjesto samo u Bosankom Šamcu, kako je to bilo u prvobitnoj presudi, sada utvrđen kontinuitet umiješanosti Srbije u te zločine sve do rujna 1995. godine.

Tada su pripadnici srpske dobrovoljačke garde, koja je financirana iz Beograda, počinili zločine nad civilima nesrpske nacionalnosti u Sanskom Mostu, a prvi zločini s kojima je srbijanski SDS povezan i koje je tvrdio MICT su iz ožujka 1992. u Bijeljini.

Vidović je kazala kako je značaj presude i u tome što je, osim zločina počinjenih u BiH, obuhvatila i one u Hrvatskoj, konkretno na Daljskoj planini, odnosno na područjima koja su bila pod kontrolom pobunjenih Srba.

“Ovo je jako važna, povijesna odluka”, kazala je Vidović.