Zauvijek ćemo pamtiti Subina čuda iz Rusije

Foto: Reuters

Teško da je mogao poželjeti ljepši oproštaj. Možda mu je jedino u velikoj karijeri nedostajala titula prvaka s Hajdukom.

– Uvijek sam želio jednog dana braniti za Hajduk i još uvijek želim. Kada će to biti nije važno, ali jedna od mojih vratarskih želja bi se ispunila kad bih branio za Hajduk – rekao je Danijel Subašić u razgovoru za Zadarski list u proljeće 2007., kada je klub sa Stanova bio u Drugoj ligi. Šesnaest godina kasnije Subašić se umirovio kao i to kao – vratar Hajduka! A na kraju karijere, koju će nacija pamtiti po nezaboravnom ljetu 2018. i srebru sa Svjetskog prvenstva u Rusiji, do kojeg su nas dovele upravo Subašićeve obrane jedanaesteraca, najbolje se vratiti na početak.

Debi protiv Lihtenštajna

Rođen je 27. listopada 1984. godine kao nasljednik Stipe Pletikose na golu reprezentacije debitirao je 14. studenoga 2009. u Vinkovcima na prijateljskoj utakmici protiv Lihtenštajna (5:0). Subašić je kao čuvar mreže formiran u zadarskoj vratarskoj školi, najprije kod Jakova Pinčića, potom je s njim radio Niko Matković da bi konačno bio poslan na »završnu obradu« kod Tomislava Rogića. Vrlo brzo uključen je u rad prve momčadi na Stanovima, gdje su u njega imali veliko povjerenje. Počeo je kao pričuva Tomislavu Rogiću, a potom je nakon ispadanja u Drugu HNL preuzeo »jedinicu«, koju je čvrsto držao sve do odlaska iz Zadra u Hajduk 2008. godine. U sljedeće tri i pol godine za »bile« je upisao 126 službenih nastupa, a pri tom je u 47 utakmica sačuvao svoju mrežu netaknutom.

Bio je dio momčadi koja je osvojila Hrvatski nogometni kup u sezoni 2009./2010., da bi godinu dana kasnije s Hajdukom je izborio grupnu fazu Europske lige. Početkom 2012. godine otišao je u redove francuskog drugoligaša Monaca, uglednog kluba koji je tada živio teške trenutke. Malo je onih koji su tada mogli pretpostaviti da će u »crveno-bijelom« dresu Danijel provesti sljedećih osam godina, Osim toga, činilo se da je za Subašića bilo i boljeg izbora, no drugi rang francuskog nogometa nije mu bio zapreka za odlazak na odlazak na Euro 2012. gdje je bio jedini hrvatski igrač čiji klub tada nije nastupao u prvoligaškom rangu.

U posljednjem kolu te sezone Subašić je za Monaco zabio gol iz slobodnog udarca. Za one koji ga poznaju iz mlađih dana to nije nikakvo iznenađenje budući da je više od pozicije vratara volio onu – napadača. Monaco se potom brzo počeo vraćati na stare staze slave, ušao u prvu ligu u kojoj je već 2013./14. bio drugi na ljestvici, iza moćnog PSG-a. U sezoni 2016./17. u Kneževinu je stigla i titula prvaka Francuske, dakako sa Subašićevim potpisom. Ipak, svi klupski dosezi ne mogu se mjeriti s drugim mjestom s SP-a gdje je Subašić u raspucavanju u osmini finala obranio tri jedanaesterca Danskoj, a potom i dva Rusiji u četvrtfinalu. Subašić je mjesto na golu na SP-u prepustio Lovri Kaliniću samo na utakmici protiv Islanda. U preostalih šest dvoboja branio je maksimalnih 630 minuta. Još kad bi mu se dodale minute za vrijeme izvođenja jedanaesteraca protiv Danske i Rusije…

Foto: Reuters

Danski preokret

– Što više vremena prolazi to sam ponosniji na uspjeh koji smo ostvarili u Rusiji. Napravili smo prave stvari i mogu sada s vremenskim odmakom reći da smo učinili nemoguć pothvat. Ući s Hrvatskom u finale Svjetskog prvenstva i osvojiti srebrnu medalju je pothvat koji nikada neću zaboraviti. I da hoću ne mogu jer mi svakodnevno putem društvenih mreža stižu videa koji me podsjećaju na to veličanstveno Svjetsko prvenstvo. Sve to vrati me unazad i prisjetim se osmine finala protiv Danaca. Ne zbog jedanaesteraca, već zbog činjenice da smo u toj utakmici opasno visjeli. To psihološko breme bilo je veliki uteg jer su nas svi do tada etiketirali kao gubitničku momčad koja posustaje kada krenu eliminacijske utakmice. Međutim, od tog dvoboja s Dancima za nas je sve krenulo da bolje nismo mogli niti poželjeti. Prolazili smo na jedanaesterce, pa u polufinalu pobijedili Engleze – izjavio je Subašić 2019. u povodu prve godišnjice najvećeg uspjeha hrvatskog nogometa, a možda i hrvatskog sporta uopće. Na pitanje postoji li žal što nismo uspjeli osvojiti zlato Subašić nije dvoumio.

– Ne postoji, upravo zbog činjenice da smo mogli ispasti u osmini finala. Često se sjetim što nam je izbornik Zlatko Dalić znao govoriti prije i tijekom cijelog Svjetskog prvenstva. Govorio nam je da vrijedimo puno, ali da moramo svoja ega i sve ostalo staviti u službu momčadi ako mislimo ispisati povijest. To smo i učinili, bili smo kao braća, dali sve od sebe i stvorili sjajnu atmosferu. A onda nemamo pravo žaliti za ničime.

Foto: Reuters

Dočeci u Hrvatskoj

Posebna stavka bili su dočeci, najprije u Zagrebu, a potom i u Zadru.

– Dočeke u Zagrebu i Zadru gledam na poseban način, oni će za mene uvijek biti detalj koji će imati posebno mjesto u mojoj memoriji. Sjećam se da sam prije polaska iz Rusije razgovarao s rođakom, koji mi je rekao da ne mogu niti zamisliti što nas čeka kada sletimo u Hrvatsku. Znali smo za dočeke, ali da je to takva euforija, da je praktički cijela Hrvatska na nogama, to nismo mogli očekivati. Čak i kada smo po slijetanju u Zagreb krenuli prema Trgu nismo mogli slutiti što nas čeka. O onda smo upali u takvu gužvu i emocije su nam do Jelačićevog placa sto puta natjerale suze na oči. A tek doček u Zadru, takva euforija koja je zahvatila moj grad, to nikada neću moći zaboraviti. Na brodu na kojem sam bio puno puta sam se penjao na jarbol jer sam želio sve vidjeti i nisam mogao vjerovati što se događa na Poluotoku, Kalelargi i kod Donata. Još jednom hvala Hrvatskoj, hvala mom Zadru na onako veličanstvenom dočeku…

Subašić se u kolovozu 2018. javnim pismom oprostio od reprezentacije i prepustio mjestu sugrađaninu Dominiku Livaković.

– Želim od srca zahvaliti svim trenerima – od svakoga od vas sam puno naučio! Volio bih posebno spomenuti Slavena Bilića koji me prvi pozvao u reprezentaciju i Zlatka Dalića s kojim smo dogurali do tog nevjerojatnog srebra. Hvala puno svim ljudima u HNS-u i oko reprezentacije što su nam uvik bili tu pri ruci za sve što nam je tribalo, što su činili sve da nam ništa ne fali i da budemo svi zadovoljni, sritni i zdravi. Hvala mojoj obitelji i svim najmilijima koji su od prvoga dana bili uz mene i na koje sam se mogao osloniti u svim teškim trenucima, a takvih je također bilo dosta – napisao je tada Subašić

Jedno vrijeme ga nije bilo na golu, da bi se rujnu 2021. vratio u Hajduk u kojem je prošle nedjelje i rekao – toliko od mene. A imali smo što vidjeti od Sube…