Samo se srcem dobro vidi

Čini mi se da smo se svi otuđili, da prolazimo jedni kraj drugih, a da se ne vidimo. A posebno ne vidimo one drugačije, tako i slijepe. Zato smo ovu godinu posvetili slijepima. U projektu ‘Dodir’ radimo pod motom poznate rečenice iz Malog princa: ‘Bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi’, rekla je Cvita Raspović

U povodu 179. obljetnice Arheološkog muzeja Zadar i Dana grada Zadra, Smiljan Gluščević, ravnatelj Arheološkog muzeja, Cvita Raspović, voditeljica Pedagoško-andragoškog odjela u Arheološkom muzeju, pjesnikinja Marina Mrkela i Marinko Vidaić, predsjednik Udruge slijepih i slabovidnih osoba Zadarske županije, jučer su predstavili dvije nove taktilne razglednice.
Razglednice izrađuje Pedagoško-andragoški odjel muzeja u suradnji s Udrugom kroz projekt “Dodir” u cilju približavanje arheologije svima.
Prva taktilna razglednica koju su ranije izdali prikazuje crkvu sv. Donata dok nove dvije prikazuju kip cara Augusta iz Nina i neolitsku keramičku posudu iz Smilčića.
Cvita Raspović kaže da je cilj Pedagoško-andragoškog odjela približiti muzej publici 21. stoljeća koja traži interaktivnost i interdisciplinarnost.
– Čini mi se da smo se svi otuđili, da prolazimo jedni kraj drugih, a da se ne vidimo. A posebno ne vidimo one drugačije, tako i slijepe. Zato smo ovu godinu posvetili slijepima. U projektu ‘Dodir’ radimo pod motom poznate rečenice iz Malog princa: ‘Bitno je očima nevidljivo, samo se srcem dobro vidi’, rekla je Raspović.
Pjesnikinja Mirjana Mrkela, članica Udruge slijepih Zadarske županije, istaknula je da i zdravi i slijepi ljudi imaju predrasude.
– Poručujem vam da se s nama ponašate kao s normalnim ljudima jer mi jesmo normalni. Meni još nisu potonule sve lađe. Oprostite, ali i ćorava koka zrno nađe, poetična je bila Mrkela.
Njezine dosjetljive i duhovite stihove o dinosaurima pročitale su učenice Osnovnih škola Petra Preradovića i Stanovi.
Marinko Vidaić, predsjednik Udruge slijepih, kazao je da slijepi nisu u mraku, već da jednostavno ne vide svjetlost.
– U mraku smo po nekim drugim pitanjima, jer smo neshvaćeni. Dvadeset godina pregovaramo, razgovaramo, šaljemo dopise, toliko da smo i sami sebi postali dosadni. Ali još uvijek tapkamo u mraku. To je sramota za Republiku Hrvatsku koja se naziva demokratskom. Zaslužili smo bolji tretman, rekao je Vidaić koji je vid izgubio prije 50 godina.
Ipak, kroz svoje školovanje išao je svagdje gdje i njegovi kolege. Bio je u muzejima u Hrvatskoj i inozemstvu. Spomenuo je i pokojnog profesora Karla Muhara koji je bio slijep, a govorio 24 jezika! To su samo neki od mnogobrojnih primjera da slijepe osobe mogu i žele ravnopravno sudjelovati u društvu, samo trebaju malu pomoć koju im uz dobru volju mogu omogućiti državne institucije. Projekt “Dodir” Arheološkog muzeja jedan je od koraka na tom putu, a Gluščević je istaknuo da će se ova lijepa suradnja nastaviti i dalje.