Bilo bi lijepo da je Krešo sada s nama

Šesnaest je godina prošlo otkada nas je napustio Krešimir Ćosić, legenda zadarske, hrvatske i svjetske košarke, istinska ljudska i sportska veličina. Dana 25. svibnja 1995. godine u Baltimoreu njegovo je srce zauvijek prestalo kucati, ali je njegov lik ostao duboko u srcima svih Zadrana i svih košarkaških zaljubljenika koji su upoznati s njegovim djelom.
Kao i svake godine na ovu tužnu obljetnicu izaslanstvo KK Zadar položilo je vijence i zapalilo svijeće kod Krešinog spomenika pored dvorane koja nosi njegovo ime. Za Krešu su se pomolili Edvin Šimunov, predsjednik kluba, Nebojša Belić, direktor, Josip Grdović, trener, te cijela prva momčad, a i ove je godine uz njih bila Krešina sestra Gordana. Krešo je rođen 26. studenog 1948. u Zagrebu, a karijeru je započeo u KK Zadar. Kasnije je igrao i za Olimpiju, Bolognu, Cibonu, a dubok trag ostavio je i na američkom sveučilištu Brigham Young, gdje je, baš kao i u Zadru, umirovljen njegov dres s brojem 11.
Osvojio je brojne trofeje sa svojim klubovima, mnoge europske, svjetske i olimpijske medalje sa reprezentacijom bivše države, a posthumno je uvršten u košarkašku kuću slavnih u Springfieldu. Od 1998. hrvatski kup nosi njegovo ime, a to su samo neka od priznanja, koja je dobio ovaj veliki čovjek i sportaš. O njemu svi uvijek govore biranim riječima, a mnogima je i dan danas sportski i životni uzor.
– Prisjetili smo se našeg velikana, zadarske, hrvatske, europske i svjetske košarke. Stojeći pred njegovim spomenikom, razmišljali smo kako bi bilo lijepo da je sada s nama, jer siguran sam da bi klub bio mnogo kvalitetniji i na sasvim drugoj razini nego što je danas. Ali pokušat ćemo u narednom razdoblju zajedničkim snagama realizirati njegovu viziju velikog kluba – kazao je Nebojša Belić.