Božić: Danijel Jusup je dosta utjecao na moju karijeru, i kao čovjek i kao trener

Prema pisanju Plutarha, kada je Filip II. Makedonski, otac Aleksandra Velikog, prije točno 2361 godinu u odlučnoj bitci kod Heroneje porazio nekolicinu starogrčkih polisa, usmjerio je pogled prema Spartancima i upitao ih žele li da dođe kao prijatelj ili neprijatelj.

Nakon što mu je kratko odgovoreno: »Nijedno«, makedonski vojskovođa se ražestio i poslao odrješito upozorenje: »Ako pobijedim u ovom ratu, gorjet će vaše kuće, gradovi će vam biti u plamenu, vaše žene će biti udovice i zauvijek ćete biti roblje!«.

S druge strane je stigla samo jedna riječ. »Ako«. Pametnom dosta. Takve odgovore u rijetkim razgovorima za medije daje i statistički najbolji igrač Zadra Luka Božić. Kratke, ponekad dovitljive, u pravilu – lakonske. Poput Spartanaca. Takav je Božić, kažu upućeniji, i na parketu i izvan njega. Spartanac.

Jednostavan, fizički uvijek na sto posto i uvijek usmjeren na pobjedu. Razgovor s odnedavno 27-godišnjim Bjelovarcem prvotno je bio planiran za kraj veljače, no upravljačke poteškoće uzrokovane političkim previranjima i posljedično »međuvlašće« u klubu, namjerno s navodnicima, odgodile su intervju za početak svibnja.

Nekoliko dana nakon Lukinog rođendana i odabira na najkorisnijeg igrača ABA lige, uoči četvrtfinalnog uzvrata doigravanja regionalnog natjecanja protiv Crvene zvezde i pred početak bitke za prvaka Hrvatske.

Doigravanja kruna sezone

Luka, nedavno ti je bio rođendan, stoga za početak – sretan rođendan. Proslavio si ga »na putu« od Beograda prema Zagrebu, gdje si sam sebi dao lijepu čestitku u vidu nove jako dobre utakmice protiv Cibone, kojom je Zadar došao do važne pobjede pred zadnje kolo i početak doigravanja. Je li bilo kakve proslave za rođendan ili je jedino slavlje bilo na parketu?

– Hvala na čestitkama. Velike proslave nije bilo, no Vana (Dundov, v.d. direktorice, op.a.) je naručila finu tortu pa smo se momčadski osladili u hotelu.

Situacija je jasna, pobijedi li Cibona Splita u petak, Zadar je prvi uoči doigravanja. U protivnom, Zadar je drugi. Kako gledaš na šanse momčadi uoči početka »play-offa«?

– Šanse su podjednake svim timovima. Ipak je riječ o doigravanju i čitava sezona se svodi na to.

Koliko bi vama kao momčadi i tebi osobno kao najboljem igraču Zadra značila prednost domaćeg terena i podrška navijača uoči početka doigravanja?

– Prednost domaćeg terena bi bila lijepa stvar, pošto je velika prednost igrati pred svojim navijačima.

Prije početka domaćeg doigravanja valja pokušati nešto napraviti i u ABA ligi. U ponedjeljak se igra uzvratna utakmica četvrtfinala protiv Crvene Zvezde. Zadar je u prvom susretu rezultatski uvjerljivo poražen. Kakve su vam šanse u Krešinom domu i možete li doći do iznenađenja?

– Zvezda je veliki favorit u toj utakmici. Pokušat ćemo odigrati što je moguće fokusiranije i koncentriranije, pa ćemo vidjeti kako će to ispasti i za što će to na koncu biti dovoljno.

Ima li ova momčad Crvene Zvezde slabe točke koje Zadar može iskoristiti i postoji li segment igre u kojem je Zadar bolji od Zvezde?

– Teško je govoriti o slabim točkama protivnika koji je, realno govoreći, slagan za doigravanje Eurolige, a možda bi uz malo sreće otišao i korak dalje.

Ove sezone si triput igrao protiv Zvezde i Partizana, no to je bilo u osnovnom dijelu sezone, dok je doigravanje u većini situacija ipak nešto novo. Kako je bilo igrati u Beogradu protiv euroligaške momčadi koja se nalazi u »play-off« modu? Koja je razlika u odnosu na, na primjer, utakmicu iz Zadra sredinom veljače?

– Vidi se da su igrači potpuno ozbiljno shvatili Zadar i da nema popuštanja. Takva momčad Crvene zvezde je opasna po svakog suparnika te je utakmica bila potpuno drugačija od susreta igranog u ligaškom dijelu sezone.

MVP i Danijel Jusup

Ove sezone si izvrsnim predstavama u potpunosti zasluženo izabran za najkorisnijeg igrača ABA lige. I to po izboru sve tri skupine koje su birale – trenera, novinara i navijača. Koliko ti znači ta nagrada koja ti je, po mnogima nepravedno, oteta prije nekoliko godina? Čiji su ti glasovi najdraži?

– Nagrada za najkorisnijeg igrača lige mi puno znači jer su me izabrali i treneri i navijači i novinari. Teško mi je kazati čiji su mi glasovi »draži«, no svakako se radi o velikoj časti i priznanju.

Znaš li da si jedini igrač u povijesti ABA lige koji je imao učinak bolji od 500 poena, 200 skokova i 100 asistencija u jednoj sezoni?

– Pošto nemam društvene mreže prvotno nisam znao, ali su mi javili da sam ostvario takav učinak. Nisam na to gledao kao na nešto posebno, samo sam htio odigrati što je moguće bolje i svojim izdanjima na parketu doprinijeti da momčad pobijedi u što je moguće većem broju utakmica.

Nekoliko puta te »dlaka« dijelila od trostruko-dvoznamenkastog učinka na regionalnim parketima, a trener Jusup je nedavno kroz šalu rekao da se možda ljutiš na njega nakon što te izvadio minutu prije kraja utakmice dok ti je nedostajala jedna asistencija do »triple-doublea«. Je li ti to jedna od za sada neostvarenih želja i je li možda upravo Zvezda dobra prilika da se to napravi pretkraj sezone?

– Nekoliko puta sam bio dosta blizu, ali Bog nije htio da ostvarim trostruko-dvoznamenkasti učinak, tako da nisam tužan i nezadovoljan. Ono što je određeno za mene, doći će u ovom ili onom trenutku.

Dojam je da je upravo Danijel Jusup jedna od osoba koje su najviše obilježile tvoju karijeru. Vodio te u Zagrebu, Širokom, sada u Zadru i svugdje si pružao izvrsne predstave. Oboje ste često neopravdano zapostavljeni po pitanju »mainstream« ili nacionalnih medija i često ne dobivate pažnju koju zaslužujete, ali na parketu iz tjedna u tjedan dokazujete kvalitetu. Koja je tajna vašeg zajedničkog uspjeha i koliko je Danijel Jusup utjecao na tvoju karijeru?

– Trener Jusup je dosta utjecao na moju karijeru i kao stariji i mudriji čovjek koji mi daje savjete za život i kao trener. Ne volim to posebno isticati da ne bi ispao klišej, ali on zna da ga jako cijenim. Nema tu neke prevelike tajne, jednostavno bez puno pitanja i sumnje u ono što mi se kaže pokušavam izvesti ono što se od mene traži.

Sazreo kao čovjek

Zadnji puta si nakon izvrsne sezone u Zadru otišao u Budućnost, no tamo nisi dobio nositeljsku ulogu u momčadi, te su i igre počele patiti. U Podgorici si ostao samo jednu, covid sezonu, nakon čega si uzeo pauzu od košarke tijekom koje te nije bilo u javnosti. Što se događalo u Crnoj Gori, kako sada gledaš na to razdoblje svoje karijere i što misliš zašto tamo nisi ostvario potencijal?

– Već sam puno puta rekao da nisam želio doći u Budućnost. Nije stvar u tome da iz nekog razloga ne volim klub, već nisam htio igrati ABA ligu jer sam bio razočaran zbog 2019. godine i nekih stvari koje su se događale oko dodjele nagrade za najkorisnijeg igrača.

Kako je listopad već počinjao, a ja nisam imao klub na koncu sam potpisao ugovor, ali odmah sam znao da čim nekuda ideš na silu i ideš negdje gdje ne želiš – to ne može dobro ispasti. Ne krivim ni trenera ni klub, jednostavno nisam imao preveliku želju za košarkom nakon čitave situacije s MVP nagradom. I da sam igrao za Bjelovar, ne bih bio dobar.

Dok nisi imao klub, svi su znali da naporno treniraš i spremaš se za povratak, no jednako tako je bilo čudno da vrhunski sportaš u ponajboljim godinama karijere uzima »sabbatical«. Jednogodišnju pauzu. Kako je došlo do toga i što ti se vrtjelo po glavi tih mjeseci? Jesi li ikada pomislio da je to možda – to po pitanju košarke?

– Nikada nisam pomislio da je to – to od košarke. Bila je riječ o jako teškoj, ali u tom trenutku najboljoj odluci. Nisam imao ponuda kakve sam smatrao da zaslužujem, a nisam opet negdje želio ići na silu tako da sam ostao kući. Bila je to jako, jako teška godina, kako mentalno tako i fizički, ali je to ujedno bila i godina sazrijevanja i odrastanja tijekom koje sam postao drugi čovjek.

Ugovor sa Zadrom ti traje do kraja sezone. Jesi li razmišljao što dalje? Bi li želio ostati u klubu i što bi bilo potrebno da se to dogodi, ili smatraš da je sada pravo vrijeme za veliki karijerni iskorak?

– Nisam razmišljao o sljedećoj sezoni. Fokusiran sam isključivo na utakmice koje nam slijede.

Gdje bi želio igrati i gdje se vidiš za dvije-tri godine?

– Ne gledam u budućnost i ne znam što me čeka. To samo Bog zna.

Za kraj, jedno hipotetsko pitanje. Zamisli scenarij. Igra se zadnja utakmica finala doigravanja. Rezultat je izjednačen, Zadar ima napad, a lopta je u tvojim rukama. Ideš li na prodor, igraš li leđima, pucaš li za tri poena ili dodaješ suigraču?

– Uff, teško je ovako napamet nešto kazati. Morao bih vidjeti tko me čuva, koliko je vremena do kraja napada, koji suigrači su na terenu, pa čak i kakva je lopta. Neke su bolje za voditi, dok je s drugima lakše zabiti tricu.

Ovisilo bi i o tome radi li se o finalu regionalne ili HT Premijer lige… Puno je tu čimbenika u igri, ali bilo bi mi još draže da u toj situaciji utakmica ode u produžetak da se igra još duže.