Ivica Račan – staloženi branik hrvatskih interesa

Oni koji danas napadaju Račana, posebno crkveni velikodostojnici, šutjeli su kao zaliveni kad su Šeks i Sanader liferovali sve naše ljude u Haag, kaže Slavko Linić

Ivo Josipović,  hrvatski predsjednik i nekada  jedan od najboljih prijatelja  Ivice Račana, jučer je, dan  uoči četvrte godišnjice  Račanove smrti, zapalio svijeću i položio cvijeće na grob  bivšeg premijera na zagrebačkom groblju Mirogoj. Danas će isto učiniti i visoko  izaslanstvo SDP-a na čelu sa  Zoranom Milanovićem.
Presuda hrvatskim generalima u Haagu obnovila je i  raspravu o Račanovoj ulozi u  uvijek problematičnim i bremenitim odnosima Hrvatske  sa Sudom u Haagu. Četvrtu  obljetnicu njegove smrti obilježavaju i žestoki napadi na  nekadašnjeg premijera.  Račanu se, prije svega, zamjera što je njegova vlast prekinula svojevrsnu blokadu suradnje s Haagom donijevši u  Saboru deklaraciju kojom je  Hrvatska izrijekom priznala  da Haagu ne osporava pravo  da istražuje zločine počinjene  za vrijeme i neposredno nakon Domovinskog rata.  Račanovi protivnici tvrde kako je time prepustio Haagu  nadležnost nad akcijom Oluja, a njegovi suradnici objašnajavaju kako je nadležnost Haaga davno prije definiralo Vijeće sigurnosti UN-a  koji je Sud osnovalo i kako je  jedini izbor koji je Hrvatska  imala bio: surađivati ili odbiti  suradnju i ostati u izolaciji.
Prijetnje iz HDZ-a
Kritike na Račanov račun  izazivaju ogorčenje u redovima njegovih suradnika iz  SDP-a i Vlade.
– Svatko tko preko svojih  usta danas premeće Račanovo ime u tom kontekstu je  bijednik, mizerija i ljudska nula! Isti ti pojedinci iz braniteljskih redova i posebno  crkveni velikodostojnici šutjeli su kao zaliveni kad su Šeks  i Sanader liferovali sve naše  ljude u Haag, kada godinama  nisu ništa napravili za njihovu  obranu, a sada pljuju po pokojniku! Gade mi se! – emotivno reagira nekadašnji potpredsjednik Račanove Vlade  Slavko Linić. Račan je, smatra  Linić, mirno, staloženo, tolerantno i trezveno, diplomatskim putem, pokušavao riješiti sve probleme s Haagom.  A bilo ih je niz – već u prvoj  godini na vlasti stigle su haške  optužnice za Mirka Norca i  Rahima Ademija, a potom i  ona za generala Janka Bobetka, pa one za Ivana Čermaka, Mladena Markača i  Antu Gotovinu…
– Žestoko se suprotstavio  Carli del Ponte poslavši joj  pismo u kojoj odbacuje njezine optužbe, vodio je teške  razgovore s Madeleine Albright, pokušavao je surađivati s  Haagom tako da otvara Hrvatskoj vrata prema Europi a  da istovremeno ničime ne ruši  dostojanstvo optuženih ljudi i  Domovinskog rata. Na drugoj  strani imao je HDZ koji se  nije libio i prijetnjom oružjem  ostvarivati svoje manipulativne političke ciljeve – prepričava Linić svoje viđenje  Račanovog odnosa prema  Haagu. Prisjeća se kako je za  vrijeme krize oko optužnice  za generala Janka Bobetka i  on osobno nagovarao Račana  da treba žešće postupati prema naoružanim ljudima i političarima koji su kružili oko  Bobetkove kuće, ali ga je  Račan odbio.
Dobra procjena
– On je tada dobro procjenio da imamo bolesne političke protivnike kojima ljudski životi ne predstavljaju  ništa i koji bi bili u stanju  ubijati nevine policajce zadužene da štite red i mir.  Odbio je slati specijalce u akciju. Našao je modus kako  uspostaviti dijalog sa ljudima  koji su optuženi, i to unatoč  tome što su cijelo vrijeme njima manipulirali isti ti Sanader, Šeks, Kosor – kaže Linić.
Iako se s Račanom nije politički slagao, štoviše oduvijek  su bili u suprotstavljenim političkim taborima, i potpredsjednik HDZ-a Andrija Hebrang danas će mu priznati da  je u nekim situacijama, primjerice baš u toj oko optužnice  za Bobetka, vodio računa o  nacionalnim interesima.
– Rekao mi je da ne želi da  Hrvatska dođe na naslovnice  svjetskih novina zbog sukoba  između policije i naoružanih  ljudi na ulicama. Bio je spreman sve učiniti za taj hrvatski  interes i ja sam to jako cijenio  – prisjetio se jučer razgovora  sa Račanom Hebrang, dodavši kako se tada u razgovoru s premijerom o drugim  temama zadržao još 55 minuta. Unatoč dubokim razlikama u stavovima koje su isplivale u tom razgovoru, Hebrangu su pregovori s  Račanom ostali u ugodnom  sjećanju.
– Bitan mu je bio trenutačni  hrvatski interes, da se situacija  riješi, i sve smo razlike u tom  trenutku zanemarili. Tad sam  shvatio i da u vrhu hrvatske  ljevice postoje ljudi kojima je  važan nacionalni interes – zaključuje Hebrang.
 

Naoružani “kestenjari”

– General Janko Bobetko me u vrijeme krize zbog njegove optužnice  zamolio da u ime obitelji pregovoram s Račanom da se to riješi tako da se  njega smjesti u bolnicu u Dubravi na neometano liječenje, a da će se ovi  naoružani povući ispred njegove kuće, prisjeća se Andrija Hebrang. Preko  Gorana Granića došao sam do Račana i isti dan dobio poziv da dođem u  Banske dvore. U pet minuta sve smo se dogovorili: Račan je sam predložio  da se napravi dokument u kojem će jamčiti Bobetku neometano liječenje, a  obitelj je tražila i da usmeno zajamči da neće biti izručen iz bolnice. Tako je  i bilo, isti dan je Bobetko prebačen u Dubravu a naoružani “kestenjari” su  otišli s ulice – prisjeća se Hebrang i ocjenjuje kako je Račan tada pokazao  da mu je primaran bio interes Hrvatske.