Ljudska sujeta jača od zdrave logike

ŽRTVOVANJE DJECE »ZBOGRADI« ARHITEKTONSKE SUJETE

Ponekad je zanimljivo pogledati regionalni dnevnik, samo što mi se čini da sada rade neki zajednički za cijelu zemlju tako da mi u Dalmaciji imamo priliku gledati priloge o melioracijskim zahvatima u Vinkovcima i o ulaganju europskih sredstava u obnovu pločnika u Varaždinu što nas sve jako zanima, jer nemamo pametnija posla.

Šteta, jer su zadarski i šibenski studio radili odlične dnevnike, a možda se meni samo to čini da ih više nema, ali mislim da sam, nažalost, u pravu. Bilo kako bilo, imamo zanimljiv prilog iz Zagreba o dječjem igralištu – ubojici male djece. Izgleda da je napravljeno neko igralište na kojem se svakog tjedna događaju krvave drame, djeca se voze na hitnu gdje ih šivaju i sve u tom tonu.

Iskreno, kada vodim svoje praunuke na takva mjesta diže mi se kosa na glavi i uvijek razmišljam kako to da nema više stradalih. Na primjer tamo u Vruljici ili na rivi ima divnih sprava sa kojih se može lijepo pasti i to s nemale visine – otprilike kao da odrasla osoba tresne na zemlju s 5-6 metara i to je još dobro ako samo padne, a da padajući ne zapne glavom ili zubima za neku prepreku ili nešto slično.

Uvijek sam se pitao kako to, ali ja sam čudna, malo paranoidna osoba pa je valjda greška u meni. U prilogu je stvarno evidentno da se djeca permanentno lome pa se netko sjetio da bi trebalo nešto učiniti po tom pitanju. Ali, ne, nou, njet…

Ne može se ništa napraviti ni ispraviti jer su dvije arhitektice koje su svu tu skalameriju zamislile, duboko povrijeđene što netko misli dirati u njihov »magnum opus«, njihovo životno djelo… (Zanimljivo, nitko ne spominje ljude koji su tom metalno-žičanom čudu dale uporabnu dozvolu).

Meni sve to nema nikakve umjetničke vrijednosti, dapače, vrlo mi je ružno za vidjeti, ali je zanimljivo kako se odmah dižu na stražnje noge i kako je ljudska sujeta jača od zdrave logike. Ali, već sam spomenuo kako sam čudan i paranoidan pa je vjerojatnije da ja ovako primitivan ne mogu razumjeti njihovu umjetnost.

KAKO BISMO ZAŠTITILI DJECU OD DUHANA, TREBAMO PRESTATI PUŠITI

Još jedan televizijski prilog o zaštiti dječjeg zdravlja me duboko pogodio. Američki pedijatri su se odlučili uhvatiti u koštac (kakav divan narodski izraz) s trovanjem djece putem duhanskog dima. Oni su ingeniozno zaključili sljedeće – »kako bismo zaštitili djecu od duhana, trebamo prestati pušiti«! Fantastično!

Nikada se toga ne bi sjetio. Treba završiti medicinu u Americi da bi došao do takvog zaključka. Davno sam ja pisao o tome kako imamo roditelje trovače koji djecu hrane gumenim bombonima, nalivaju gaziranim sokovima i pušu im cigaretni dim u lice pa sam samo bio proglašen isključivim i zadrtim čovjekom, što ja i jesam, ali nije da nisam pisao istinu.

Većina roditelja samo glumi da im je stalo do djece, jer im je stvarno stalo samo do svojih užitaka, a sve drugo je gluma i zavaravanje, a da pri tome i ne spominjemo idiote koji djecu stavljaju u hodalice, ali to je već druga priča kojoj nema kraja jer nam je poznato da je ljudski rod sve gluplji i gluplji i da nam spasa nema.

U svakom slučaju ovi kažu kako bi na pregledu bi pedijatri trebali pitati skrbnike o njihovim pušačkim navikama i dati preporuke. Gotovo 40 posto djece redovito je izloženo pasivnom pušenju, a pušenje skrbnika najveći je razlog zašto su djeca toliko izložena.

E sad… I ja sam skrbnik pa mi je ipak jedno dijete svojevremeno upalo u taj kazan, a upalo je jer je upalo u loše društvo, a išlo je u školu gdje je profesorima bilo zabranjeno pušiti u zbornici pa su onda jadni morali zapaliti u školskom dvorištu gdje su vatru žicali od vlastitih učenika.

Što očekivati od djece kada im primjer pokazuju oni koji bi ih trebali usmjeravati u životu. Pametnome je zaista dosta. I previše…