Drago mi je što sam osjetio posebnu zadarsku košarku

Želim im da ih osvoje što više, jer ih Zadar stvarno zaslužuje. Nijedan grad u Hrvatskoj nije toliko privržen košarci. Nitko ne voli košarku poput Zadrana – kazao je Perić
Kada je KK Zadar, po završetku prošle sezone, isplatio dugovanja Hrvoju Periću, koji je s klubom imao još godinu dana ugovora, svi su uzeli zdravo za gotovo da će Dubrovčanin i treću sezonu za redom provesti u Krešinoj dvorani. Ni on sam više nije očekivao nikakve preokrete, iako je postojao džentlmenski dogovor između njega i kluba.
– Na kraju prošle sezone razgovarao sam s direktorom Mičićem. Dogovorili smo se da, ako me Zadar isplati, njihov sam igrač, ali ako se pojavi ponuda koja se odbija, od nekog kluba iz gornjeg dijela Eurolige, da ćemo razgovarati, naravno ako Zadar bude zadovoljan odštetom.
Jedinstvena prilika
Ponuda je došla kao grom iz vedra neba.
– Agencija BDA sports, s kojom sam ovo ljeto potpisao ugovor, intenzivno je radila na mom marketingu. Nedugo nakon što me je Zadar isplatio i objavio da ostajem, a ja sam se već pomirio s tim, oni su me u sedam i pol ujutro nazvali, pošto je menadžer u Los Angelesu, i rekli da postoji veliki interes Unicaje, koja je spremna platiti odštetu – priča Perić pa nastavlja:
– Krenulo se u realizaciju, koja se malo odužila, a razloge su mi objasnili sportski direktor i trener Aito, sada kada sam bio u Malagi. Problem je što je njihov budžet već popunjen, a glavni sponzor kluba je zapravo banka, tako da njih ne zanima ništa osim brojki. A kada bi se dodao moj ovogodišnji ugovor, to bi išlo preko budžeta i zbog toga prvu sezonu idem na posudbu. Trener je stvarno inzistirao da se mene ostavi, ali njih to ne zanima i postignuto je ovo rješenje.
Kada je stigla ponuda, dvojbe nije bilo.
– Odmah sam zvao direktora i čuo se s trenerom i objasnio sam im da se u životu takve prilike rijetko pružaju. A kada se pruže, onda ih se mora iskoristiti, jer tko zna hoće li doći nova. Bili su zaista jako korektni, izišli su mi u susret i mislim da smo zaključili posao na trostruko zadovoljstvo.
Oduševljen Unicajom i Malagom
Većina Perićevih reprezentativnih kolega igrala je ili igra u ACB ligi. Najduže je tamo Marko Banić, prošle sezone stigao je Ante Tomić, bili su tamo i Zoran Planinić, Roko Ukić, Drago Pašalić, Bojan Bogdanović, Marko Tomas, Marko Popović, dok je Davor Kus igrao baš u Unicaji.
– Rekli su mi da je odličan klub, u što sam se i uvjerio kada sam bio tamo. Vidio sam kakva je to organizacija i upoznao sam cijeli kompleks gdje treniraju. Sigurno su među top 12 klubova u Europi, tako da sam stvarno presretan i počašćen što sam uopće došao u priliku biti dijelom toga – kaže Perić pa nastavlja prepričavati dojmove:
– Klub je vrhunski organiziran i pazi se na svaki detalj. Pomoćnog osoblja za vrijeme treninga ima više nego igrača, od onoga koji nosi ručnike, pere robu, donosi vodu, dva-tri fizioterapeuta, dva doktora, tri-četiri pomoćna trenera… Najviše me se dojmila dvorana. Oni sada treniraju u maloj pomoćnoj dvorani, jer šire kapacitet velike, zato što imaju 10400 prodanih pretplata za ovu sezonu. Sada rade još 500 novih mjesta, a sljedeće godine će još 1500, tako da će onda kapacitet biti 13 tisuća. Kažu da je doslovno na svakoj utakmici puna dvorana.
A grad? Kakva je Malaga?
– Grad je stvarno prekrasan, na moru, s odličnom klimom i velikom pješčanom plažom. Bilo je 38 stupnjeva kada sam bio i tamo je zapravo samo u siječnju nešto hladnije, a već u ožujku ili travnju se može kupati.
Zadar je poseban
Iz Splita, preko Zadra do Unicaje. Dakle, Zadar je bio iznimno važna stepenica u tvojoj karijeri.
– Drago mi je što sam napravio taj korak, iako su mi svi tada govorili da ne radim pametan potez odlaskom u Zadar. Drago mi je što se pokazalo suprotno, što sam bio dio toga i što sam osjetio tu zadarsku košarku, jer je to stvarno nešto posebno. Ove dvije godine će mi ostati u prekrasnom sjećanju.
Na odlasku iz Zadra, što možeš poželjeti svojim bivšim suigračima, treneru, navijačima?
– Mogu im poželjeti sve najbolje i nadam se da će uspjeti ono što mi nismo uspjeli u ove dvije godine koliko sam bio tu, a to je osvajanje trofeja. Želim im da ih osvoje što više, jer ih Zadar stvarno zaslužuje. Nijedan grad u Hrvatskoj nije toliko privržen košarci. Nitko ne voli košarku poput Zadrana.
A baš trofej sa Zadrom će ostati velika Hrvojeva neispunjena želja.
– Zbog toga mi je stvarno jako žao. Nemam što drugo, nego nadati se da će opet doći neka prilika, u kojoj će mi se ta želja ostvariti, da doživim to slavlje na trgu o kojem svi pričaju – za kraj će Perić.
Tome se nadaju i svi pravi navijači Zadra, jer Hrvoje Perić, osim što je odličan košarkaš, je i odličan čovjek, s kojim je bio užitak surađivati.
 

Bit ću najveći navijač Hrvatske

Hrvoje je korektno primio izbornikovu odluku da ga ne uvrsti na popis putnika za Svjetsko prvenstvo.
– Žao mi je, ali svjestan sam da nisam imao baš sreće sa zdravljem na ovim pripremama. Što reći? Netko je morao ispasti, to sam bio ja i želim Joki i igračima sve najbolje i što bolji plasman u Turskoj.
Razočaranje sigurno postoji, ali ne sumnjamo da će se i Periću jednom otvoriti vrata reprezentacije na velikom natjecanju.
– Naravno da bi volio da sam išao na Svjetsko prvenstvo, ali ako su se već koplja morala lomiti između mene i Stipčevića, drago mi je da je on otišao, jer znam koliko mu to znači i koliko je ovo ljeto ulagao u to. Nemam stvarno nikakvih zamjerki i iskreno mogu reći da ću biti njihov najveći navijač.

Sezona prilagodbe

Nadolazeću sezonu Hrvoje neće odraditi u Unicaji, već na posudbi u nekom drugom klubu. Najčešće se u tom kontekstu spominje Italija, no službena potvrda još nije stigla.
– Rekli su mi da su u pregovorima s nekim klubovima i da još ne znaju točno o kojem se klubu radi, ali će me na vrijeme obavijestiti.
Jesi li razočaran što nećeš već ove sezone obući zeleni dres Unicaje?
– Nisam razočaran, zato što su mi objasnili o čemu se radi i toga sam svjestan. Na ovu sezonu trebam gledati kao na što bolju pripremu za ono što me čeka u prvoj sezoni u Malagi. Ova prva sezona u inozemstvu će mi biti prilagodba na to da sam stranac u doslovnom smislu riječi, dakle svlačionica i zemlja u kojoj se ne priča hrvatski jezik i sve što ide s tim. Trebam se što bolje prilagoditi na to, kako bi što spremniji došao u Unicaju.

Jedan dan u Malagi

Kako je prošao jedan dan Hrvoja Perića u Malagi i da li je to najvažniji dan u njegovoj dosadašnjoj karijeri?
– Sigurno da je najvažniji. Tek kada sam tamo došao, shvatio sam koliko je to velika stvar. Kada sam došao, dočekali su me sportski direktor i menadžer i odmah smo išli u kliniku na obavljanje liječničkih pregleda. Tamo smo proveli oko sat i pol vremena i pregledali su mi doslovno sve, od koljena, zglobova, leđa, ramena do krvi, srca… Onda smo išli u dvoranu, na upoznavanje s momčadi i s trenerom. Pokazali su mi cijeli kompleks pa smo otišli u kancelarije kluba na potpis ugovora, s odvjetnikom Unicaje, koji mi je točno objasnio svaku stavku. Na kraju smo sportski direktor, menadžer i ja otišli na večeru proslave, a već sljedeće jutro sam bio na putu za Zadar – prepričao je Dubrovčanin, koji će krajem listopada napuniti 25 godina.

Trofej kao nagrada i uspomena

Hrvoje Perić dobitnik je trofeja Zadarskog lista “Frane Vukić”, koji se dodjeljuje najkorisnijem igraču KK Zadar u jednoj sezoni. Kako je Hrvoje, nakon završetka prošle sezone, prvo bio na odmoru u rodnom Dubrovniku, a potom na pripremama s reprezentacijom, kratak boravak u Zadru proteklih dana iskoristili smo da mu konačno predamo zasluženi trofej.
– Jako mi je drago zbog toga. Ovaj trofej mi je nagrada za dvije godine mukotrpnog rada u Zadru. Iza svakog treninga sam ostajao dodatno raditi, bio sam maksimalno posvećen, na svakoj utakmici sam išao maksimalno, sa srcem i bez kalkulacija. Ovaj trofej će mi biti lijepa uspomena na prošlu sezonu – rekao je Perić.