Mlađi smo, brži i želimo zabaviti naciju

Trenutačno u ovoj momčadi imam najduži reprezentativni staž i jako sam ponosan zbog toga. Naravno, bio bi još ponosniji da smo nešto napravili s reprezentacijom, međutim, nismo imali baš ni sreće. Dok god me se bude pozivalo, igrat ću sa svim srcem, kao što igram i ove godine
Posljednja stanica, pred odlazak na Svjetsko prvenstvo u Tursku, za Hrvatsku reprezentaciju je Zadar. To sigurno posebno zadovoljstvo pričinjava četvorici Zadrana, Marku Baniću, Luki Žoriću, Roku Stipčeviću, te najstarijemu među njima, 28-godišnjem Marku Popoviću. Premda ne mogu baš reći da su igrali pred domaćom publikom, jer je gotovo nije ni bilo, uvijek je zadovoljstvo odigrati nekoliko utakmica u svom gradu, posebno onima, koji već dosta godina igraju u inozemstvu. Popović je u karijeri, izvan domovine, igrao u Pamesi, Efes Pilsenu, zatim dvije sezone u Žalgirisu, a posljednje dvije uspješno je odradio u ruskom Unicsu. Lani je momčad iz Kazana igrala finale VTB lige i ruskog kupa, osvojila je treće mjesto u prvenstvu, koje joj je donijelo kvalifikacije za Euroligu, dok je jedini lošiji rezultat ostvarila u Eurokupu, gdje nije uspjela proći drugi krug.
– Šteta jedino za Eurokup, jer mislim da smo s Hapoelom mogli bolje proći, s obzirom da je Valencija, kasniji pobjednik, stvarno bila viša razina. Sve u svemu, sezona je bila dobra, samo je nedostajao jedan trofej, kojega smo mogli izvući iz VTB lige ili ruskog kupa, budući da se igra na jednu utakmicu. Tako je puno lakše doći do trofeja, nego u ruskom prvenstvu, gdje se igra normalno doigravanje – kaže Popović, koji je vrlo zadovoljan svojom igrom prošle sezone.
– Zadovoljan sam. Bila je to moja najkonstantnija sezona nakon Zadra. Jako dobro sam se osjećao tokom cijele sezone i imao sam odličan odnos s trenerom Homičusom, starim litavskim igračem. On mi je dao određenu slobodu, ali samo u pravcu napada, dok sam u obrani uvijek morao igrati na visokoj razini i to je bila jedina garancija mojoj minutaži.
Teško preko CSKA
U dva lanjska finala protivnik je bio moskovski CSKA, preko kojega se nije moglo.
– Teško je preko CSKA. To je ipak jedna institucija, koja je posljednjih petnaestak godina uvijek među četiri-pet najboljih klubova u Europi, a kroz povijest ne treba uopće trošiti riječi. Međutim, prošle sezone smo ih dobili dvaput i to oba puta na njihovom terenu. Šteta što nam se to nije moglo dogoditi u finalu kupa ili VTB lige, ali uvijek postoji sljedeća sezona.
Krajem sezone došlo je do velikog skandala oko namještanja utakmica.
– To je bacilo sjenu na cijelu rusku ligu. Žao mi je zbog toga, jer sam uvijek za to da igrači budu u prvom planu, čak ne ni treneri. Svaka čast svim trenerima koji to danas uspijevaju, da puste igrače da budu glavne zvijezde. Što se tiče suđenja, to je stvarno dno dna i nadam se da se to više neće ponoviti. Ne samo tamo, nego u bilo kojoj ligi, jer je šteta, da u jednoj tako lijepoj igri, kakva je košarka, netko drugi određuje pobjednika.
Hoće li se u nadolazećoj sezoni nešto promijeniti po tom pitanju?
– Nešto se je promijenilo. Odstupio je predsjednik Chernov i osnovana je neka nova liga, ali to je opet ruska liga, samo pod nekim drugim nazivom, tako da ne treba misliti da je to nešto puno drugačije. Ali vjerojatno će sada ipak biti nešto drugačije, što se tiče suđenja i pravilnosti košarkaške igre.
Unics je za novu sezonu složio vrlo dobru momčad, s kojom želi ući u Euroligu, te pokušati osvojiti barem jedan trofej.
– Ostali su svi igrači, osim Kreše Lončara (otišao u Khimki, op.a.) i još smo doveli nekoliko pojačanja, Slavka Vraneša, Hasana Rizvića i Kellya McCartya, koji je lani na EP-u igrao za rusku reprezentaciju. Dakle, on će se na terenu voditi kao Rus i to će nam puno pomoći. Novi trener je Evgenij Pašutin, koji je bio trener CSKA. Doveden je i njegov brat, koji je lani igrao za St. Petersburg. Igra na poziciji dva-tri i njegovo iskustvo će nam sigurno dobro doći. Mislim da imamo pravu natjecateljsku momčad, s puno iskustva i sada to trebamo kapitalizirati kroz neki trofej i(li) ulazak u Euroligu.
Marko će ovu sezonu sigurno odraditi u Kazanu, a onda?
– Imam ugovor još ovu sezonu, iako mi je ponuđena još jedna godina ugovora, ali uzeo sam malo rezerve. Kada dođem tamo, onda ćemo krenuti u realizaciju toga, ako je to nešto, što bi mi moglo odgovarati.
Svi jednaki
Krajem ovoga tjedna u Turskoj počinje Svjetsko prvenstvo, u koje će Popović ući kao najiskusniji igrač Hrvatske. U seniorskoj reprezentaciji je od 2002. godine.
– Trenutačno u ovoj momčadi imam najduži reprezentativni staž i jako sam ponosan zbog toga. Naravno, bio bi još ponosniji da smo nešto napravili s reprezentacijom, međutim, nismo imali baš ni sreće. Dok god me se bude pozivalo, igrat ću sa svim srcem, kao što igram i ove godine. Iako sam jedan od starijih igrača, nisam očekivao nikakav popust. S Jokom sam otvoreno popričao i mislim da je ova suradnja do sada bila maksimalno korektna i to je najvažnije. Spreman ću dočekati Svjetsko prvenstvo pa ćemo vidjeti.
U posljednje vrijeme svjedoci smo sve većeg broja otkaza reprezentacijama. Jesi li ikad razmišljao o tome da uzmeš jedno ljeto pauze?
– To mi dođe mnogo puta tijekom sezone. Ali kada, nakon sezone, dobijem mjesec-mjesec i pol dana odmora, zaželim se košarke, tako da ne mogu reći da sam “štuf” repke. Možda bi se bolje pripremio i odmorniji, svježiji u glavi dočekao klupsku sezonu, ali nikada mi nije palo na pamet otkazati reprezentaciju.
Stariji od Popa sada je samo Davor Kus, dok su, usporedbe radi, na lanjskom EP-u u Poljskoj, bila još petorica starijih. Kakav je to osjećaj, mijenja li išta?
– Apsolutno nema nikakve razlike, zato što od najmlađeg Bogdanovića, do najstarijih Kusa i mene, ni za koga nema nikakvih popusta. Svi isto treniraju, svaki momak ide preko granice boli i to je najbitnije. Šteta je što smo imali nekih ozljeda tokom priprema, prvenstveno mislim na Planinića i Tomića, što nas je malo poremetilo, ali nema veze. Trenirali smo dobro i mislim da smo se dizali iz turnira u turnir.
Novi, poletniji, atraktivniji
Što je novo, drugačije, u ovoj Hrvatskoj?
– Ljudi su više bili štufi gledati iste face, vjerojatno im je dosta i mene i Kusa, možda čak i Ukića i Tomasa. Međutim, sada smo novi, poletniji, dobro trčimo prema naprijed i dobro branimo. Bit će mnogo atraktivnih koševa, ali tu atraktivnost treba valorizirati kroz pobjede, jer je sve to uzalud, budemo li gubili. Završni dojam nakon prvenstva će zapravo dati pravu sliku svega onoga što smo radili ovo ljeto.
S kakvom poukom ulazite u ovo prvenstvo, s obzirom na brojna prethodna razočaranja, naročito ono lanjsko, kada se mnogo očekivalo?
– Ne bi više davao nikakve prognoze. Mladi smo, idemo tamo igrati košarku i to je to. Pokušat ćemo se dobro zabaviti i zabaviti cijelu naciju, nakon one negledljive košarke lani u Poljskoj. I s takvom, negledljivom košarkom smo zamalo ušli u polufinale. Treba ići korak po korak, a ne treba zaboraviti da je cilj svega ovoga ipak Europsko prvenstvo u Litvi sljedeće godine.
Neke činjenice o skupini u kojoj je Hrvatska se ipak mogu reći.
– Tunis i Iran su apsolutni autsajderi, no treba svakoga respektirati, jer danas svi igraju košarku. Amerikanci su apsolutni favoriti skupine i mislim da će uzeti startnu jedinicu. Oni samo slučajno mogu izgubiti jednu utakmicu u skupini, međutim, ništa više od toga. Mi moramo tražiti priliku protiv Brazilaca i Slovenaca, pokušati pobijediti nekoga od njih, kako bi izbjegli četvrto mjesto, koje najvjerojatnije vodi na Argentinu. Ali sve ove kalkulacije su sada apsolutno nebitne. Svaka utakmica je priča za sebe – kaže Popović i dodaje.
Četvrtfinale uspjeh
– Još nismo napravili ni skauting za Amerikance i mislim da je to dobro. Prijašnjih godina bi se pripremali za tu prvu utakmicu, kao da je finale nekog velikog natjecanja. I ako dobiješ tu utakmicu, što onda? Treba se spremiti za svakog protivnika. Sve što radimo, radimo ciljano. Svaki naš trening do sada bio je ciljana priprema, što za Sloveniju, što za Brazil, što za SAD, uz dužno poštovanje prema Iranu i Tunisu.
Premda je četvrtfinale do sada u pravilu bilo noćna mora za Hrvatsku, plasman među osam najboljih na ovom SP-u bio bi dobar rezultat.
– Najvažnije je proći skupinu, jer jedini debakl bi bio da je ne prođemo. Uz to, treba pokušati izbjeći Argentinu, koja će vjerojatno biti prva u skupini s kojom se križamo, a nakon toga, kada bi došli do četvrtfinala, mislim da bi svi bili sretni i zadovoljni. Jer onda imaš još dvije utakmice razigravanja, ili od prvog do četvrtog, ili od petog do osmog mjesta. Biti među osam najboljih reprezentacija na svijetu, u konkurenciji Španjolaca, Argentinaca, Francuza, Amerikanaca, vrlo dobrih Australaca, Brazilaca…, mislim da bi bio veliki uspjeh.
U subotu se u Istanbulu sastaju Hrvatska i SAD, a ne treba posebno naglašavati da je utakmica s Amerikancima drugačija od ostalih.
– Kada imaš iskusnog Chaunceya Billupsa u momčadi, zatim Kevina Duranta i da sada ne nabrajam sve igrače, jer o njima zaista ne treba trošiti riječi, normalno je da ideš na prvenstvo kao favorit. Taj Durant će jednoga dana biti klasa, kao što su danas Kobe i LeBron. Sigurno da bi bila još veća draž igrati protiv njih da su tu Kobe, LeBron, Dwight Howard, Chris Paul…, ali samo njihovo ime će nam biti dovoljna motivacija – za kraj će Popović.

Jupi i Zadru treba strpljenja

Kako Marko gleda na današnji Zadar, kojeg ponovno vodi, njemu drag trener, Danijel Jusup?
– Jupe je odličan trener i treba ga pustiti da radi, jer treba sastaviti dobru momčad, što nije lako, s obzirom na financijske mogućnosti. Bilo bi mi drago da su tu još i Toni Dijan i Brane Longin, jer sam vidio da su se i njihova imena spominjala, u kontekstu mogućeg povratka u Zadar, ali sve u svemu, želim svu sreću Zadru i Jupi. Samo treba imati strpljenja. Ovaj grad je euforičan i depresivan, što se tiče košarke. Ide iz krajnosti u krajnost. Znam da dosta godina nije bilo rezultata i svima je strpljenje nestalo, ali s obzirom na financijsku situaciju, treba apsolutno imati strpljenja.

Rok u Ciboni: Ako ga ne slomi, ojačat će ga

Rok Stipčević upisao se na podužu listu Zadrana, koji su igrali, odnosno će igrati u Ciboni. A kada je o tome riječ, nitko u Zadru (Jazinama) nije prošao, ono što je prošao Marko Popović.
– Ja sam prošao ono što on sigurno neće proći. Teško mi je sada iz ove perspektive govoriti, jer sam već dugo godina vani i izgradio sam karijeru na temelju te Eurolige. Mislim da će mu biti teško kada dođe u Zadar, ali ako ga to ne slomi, definitivno će ga ojačati. On ima svoju karijeru, svoju glavu s kojom razmišlja i zna da će snositi posljedice tog potpisa ugovora. Prvi put sam trenirao s njim sada u reprezentaciji i vidio sam da je pas, da je pravi sportaš i vidjet ćemo dokle će ga to odvesti. Sam nek se bori s onim što će ga čekati na tribinama. Tu je svaka riječ suvišna.

Zadar živi košarku samo kad ima rezultata

Vezano uz velik broj Zadrana, koji su, direktno ili zaobilazno, prešli u Cibonu, nedavno smo postavili pitanje je li rivalitet Zadra i Cibone baš toliko velik, koliko se često ističe?
– U Zadru je to najviše izraženo zbog devedesetih godina, kada je bilo očito da su htjeli samo jedan jedini klub uzdići iznad svih ostalih, a to je bila Cibona. Ljudi nikada neće zaboraviti 1998., kada je bio prekid. To je bilo preočito i ljudi jednostavno nisu mogli izdržati gledajući to. To je moralo puknuti. Sada se to pomalo vratilo u normalu i hrvatsko prvenstvo je pravedno, što je najvažnije od svega. Mislim da se ovaj rivalitet ne može uspoređivati primjerice sa turskima ili grčkima, jer su to malo luđe, opasnije sredine. Zadar živi košarku, ali nažalost, samo kad ima rezultata. Posljednjih godina ljudi su jako razočarani nekim stvarima i to je najgore, jer kada je čovjek razočaran, deprimiran, onda ga više ništa ne interesira. Upravo to se dogodilo ljudima u gradu, jer žele pravu košarku, a toga nema posljednjih godina. To ih najviše boli – smatra Popović.

Otvoren put prema Euroligi

Unics će ove sezone pokušati ući u Euroligu kroz kvalifikacije, a pogled na ždrijeb otkriva da ima vrlo dobre šanse. U prvom kolu ne bi trebao imati problema s nizozemskim Groningenom, a veliki favorit bit će i u drugom kolu, u srazu sa pobjednikom susreta Nymburk – Charleroi. U trećem i odlučujućem kolu bi ga ipak mogao čekati teži posao, primjerice Alba Berlin, Hemofarm ili Hapoel Jeruzalem.
– Mislim da će u tom drugom dijelu Alba sigurno doći do finala, a nadam se da ćemo im mi onda pomrsiti račune. Favoriti smo protiv Groningena, dok će protiv pobjednika Nymburk – Charleroi biti malo teže, međutim, želimo li igrati Euroligu, ne smijemo se bojati tih protivnika. Naravno da ćemo u svaku utakmicu ući s velikim respektom, jer se radi o momčadima koje će sigurno igrati Eurokup, a možda i Euroligu. Šteta je što nećemo imati dovoljno vremena za uigravanje, jer je prva utakmica već sedam dana nakon završetka Svjetskog prvenstva. Neki dan sam prvi put pričao s trenerom, trebam ja njega doživiti, treba on mene doživiti i da se sve to poklopi. Sezona će biti duga. Nažalost, neću proći pripreme, što je cijena reprezentacije, ali dao Bog da mi nešto napravimo u Turskoj pa ću ja lako sve to pregrmiti – kaže Pop.

Svaka čast Šariću i kadetima

Reprezentativno ljeto za sada su obilježili kadeti, koji su postali prvaci Europe, dok U-20 reprezentacija u Zadru nije uspjela doći do medalje.
– Žao mi je što momci u Zadru nisu napravili nešto više, a drago mi je što su kadeti osvojili zlato i moram priznati da su me iznenadili. Svaka im čast, posebno malom Šariću. Negdje sam pročitao jednu dobru izjavu Nevena Spahije, koja me nasmijala. Kaže da se svi hrvatski treneri trebaju ubiti, ne postane li on igrač. Sigurno da najviše ovisi o njemu, ali i o trenerima koji će ga voditi, međutim, čitajući njegove intervjue, mislim da je jako zreo momak i s obje noge na zemlji.
Prvenstvo u Zadru obilježila je slaba posjećenost, neusporedivo manja nego prije 10 godina, kada su Popović i društvo u Jazinama osvojili europsko juniorsko srebro.
– Ljudima su ova dva mjeseca, u ovo doba krize, sigurno spas. Kada se igrala polufinalna utakmica i ona za treće mjesto, to je još uvijek doba kupanja i ljudi se bave turizmom i od toga žive. Ne treba im zamjerati što nisu došli. Šteta, jer da je bilo publike, sigurno bi ti momci napravili više. Mi smo, upravo zahvaljujući publici, 2000. godine došli do finala i zamalo osvojili zlato.