Super film za specijalne ljude: "Pakao ga želi, raj ga neće, a zemlja ga treba"

Kada nemam o čemen pisati jer nisam bio vrijedan i gledao televiziju, onda samo posegnem za tv-programom i najčešće nađem nešto jako veselo, pa onda pročitam sadržaj i nađem ovo – »Pakao ga želi, raj ga neće, a Zemlja ga treba. Kopajući po ostacima uništene crkve čovjek nađe vrh kojim je proboden Isus Krist te ga uzme i odnese u Los Angeles. Stručnjak za okultno, John Constantine tjera iz djevojke demona, koji je preko nje želio doći na Zemlju, što nije dozvoljeno dogovorom raja i pakla (pazi ovo – »nije dozvoljeno dogovorom raja i pakla«).

Constantine polako umire te se susreće s anđelom Gabrijelom od kojega traži da mu produlji život, a on će se zauzvrat baviti deportiranjem demona koji žele na Zemlju. No Gabrijel mu jasno daje do znanja da će, iako će činiti dobra djela, ona su iz sebičnih razloga te mu neće omogućiti put u raj. Negdje drugdje detektivka Angela Dodson istražuje smrt svoje sestre blizanke Isabel, koja si je oduzela život skokom s krova psihijatrijske bolnice. Angela ne vjeruje da bi njezina sestra katolkinja počinila samoubojstvo i tako se osudila na pakao. Gledajući snimku samoubojstva, Angela čuje Isabel kako izgovara Constantinovo ime.. I tako dalje, i tako dalje.

I to bi bilo sve očekivano da se radi o nekoj žnj produkciji, ali ovo je ozbiljan američko – njemački uradak s Keanuom Reevsom u glavnoj ulozi i možemo samo zaključiti da i najopskurniji scenariji mogu proći financijski i artistički, ako iza njih stoji velika para. Svejedno, kada pročitam ovako sumanuti sadržaj filma, ipak se bojim da bi me njegovo gledanje konačno smjestilo u duševnu bolnicu, pa mi je zato miliji Janko Strižić i njegova družina. Svakome svoje.

Najnesretniji čovjek u Japanu

Kladim se na niste znali tko je Tsutomu Yamaguchi koji je umro u 93. godini. Naravno da niste. To vam je najnesretniji čovjek u Japanu. A zašto? E, ovako kažu ovi u »TV kalendaru«: – Yamaguchi je u ljeto 1945. iz rodnog Nagasakija bio u poslovnom posjetu Hirošimi, gdje ga je zateklo, pogađate već, aktiviranje prve atomske bombe i to tri kilometra od epicentra. Kada su mu nakon par dana malo skrpali ozljede, odlučili su ga poslati nazad u njegov Nagasaki da se tamo u miru oporavlja. Koliko je mira za oporavljanje imao vjerojatno već zaključujete i sami, tako da je nesretni Yamaguchi postao jedini čovjek na svijetu koji je bio u svakom gradu na zemlji nad kojim je eksplodirala A-bomba. I ovog puta je bio na tri km od epicentra, samo što ovog puta nije ni ozlijeđen. E to se zove sreća u nesreći. Najsmješnije je to što ovi navode da je bio pristalica nuklearnog razoružanja. A što bi drugo trebao biti čovjek koji je preživio dvije atomske bombe?

Nemilosrdni osvetnik- čovjek kakav nam treba

Evo se dogodilo čudo da nam je televizija darovala dva dobra filma u jednom vikendu. Bez, Seagala, van Damma, Chucka Norrisa i ostale akcione bratije. Doduše, oba su filma reprize, ali tko u ovoj sreći da još zbog toga prigovara. Prvo smo vidjeli Clinta Eastwooda kao Prljavog Harryja, a dan poslije pak Clinta Eastwooda u ulozi Bljedolikog jahača. Oba lika imaju zanimljiv osjećaj za provođenje pravde. Ako vide da je netko nasilnik, oni ne gube vrijeme na naloge, odvjetnike, tužitelje, rasprave, suđenja, prigovore, uvjete, zavjete, žalbe i pokajnike. Ne, oni vade pištoljčine i jednostavno pucaju, pa ti golube moj poslije dokazuj i pravdaj se. Ne bih htio biti zloban, ali mislim da bi nam dva takva nekako dobro došla. Uostalom, imamo i svježe slučajeve u našoj domovini gdje mladić batinama ubije svoga prijatelja, a onda se javljaju stručnjaci koji nam palamude kako je i ubojica neka vrsta žrtve, kako ga treba razumjeti i sve u tom stilu. Jest. Kako da ne.