U uvjetima kakvi vladaju na Poluotoku ljeti, normalne ostaju samo lutke

Otprilike oko tisuću godina potrebno je prirodi da se razgradi jedan plastični predmet. Kako bi to bolje dočarali, vraćamo se tisućicu unatrag… Tad se naš grad spominjao kao sjedište biskupa Donata i bizantskog vođe Paulusa. Najbitnije, u to vrijeme podiže se i crkva svetog Donata.

Upravo toliko fore, odnosno života je pred našom novom gradskom megazvijezdom, lutkom iz izloga, nazvanoj Mare, koja je postala poznata po svom spektakularnom privođenju i odvođenju sa zabave na Veliku subotu. Svi mediji su, pa i mi, neiscrpno tih dana izvještavali o tom, blago, ali uistinu blago rečeno čudnom i dotad neviđenom uhićenju.

Kako slavnim facama vrlo često u glavu udari slava, isto se dogodilo s Mare, koja je do jučer blago i ponizno stajala u izlogu trgovine, a već dan kasnije bila je lice s naslovnice te hodočasnica javnih događanja i manifestacija u gradu. Netko slavu dobro iskoristi i usmjeri, no, u ovom slučaju je riječ o „mlaćenju prazne slame“. Nekad je manje-više, a kako ne valja pretjerati u alkoholu i hrani, tako i s marketingom treba biti oprezan. Krenula je jako, kao naši političari u izborne kampanje, mislila je da joj nema ravne, a samo desetak dana kasnije polako gubi smisao i značaj. Samo je pitanje trenutka kad će postati nebitna i totalno nezanimljiva, a onda će, prema mom pesimističnom predviđanju, opet zauzeti mjesto iza staklenog izloga.

Ideja o buđenju Poluotoka je skroz ok, ali naslikavanje s lutkom neće natjerati Zadrane da se odreknu turizma i vrate živjeti u taj dio grada. Budimo realni, one koji su otišli, nema šanse da će išta više vratiti. Ljeto neizdrživo, gužve nesnosne, buka navečer – izluđujuća. U takvim uvjetima, normalne ostaju samo lutke.

Buđenje života na Poluotoku je otišlo daleko, daleko u krivom smjeru – toliko daleko da me strah otvoriti konzervu ili paštetu. Ne daj Bože da dođe do Providurove,  pa da danas-sutra naslovi budu – Najpoznatija lutka novi eksponat, a Grad će koštati samo 20 tisuća eura (svaka sličnost sa stvarnim događajima i kupoprodajama slučajna).

Sad je sigurno i svećeniku žao…