“Da uzmognemo očuvati jezik pradjedova”

U klaustru samostana sv. Frane održane su desete jubilarne Večeri hrvatske iseljeničke lirike koje su zajednički organizirali Sveučilište u Zadru, Hrvatski svjetski kongres i Udruga Večeri hrvatske iseljeničke lirike pod naslovom “Da uzmognemo očuvati jezik pradjedova”. Na pjesničkoj večeri predstavljeno je ukupno osam autora s nekoliko kontinenata: Petar Franjo Bašić (Južnoafrička Republika), Anton Kikaš (Kanada), Ljerka Totch Naumova (Makedonija), Toma Periša (Hrvatska), Ana Petrović (Austrija), Ana Romić (New Jersey, SAD), Ivana Sabolić Rukacina (Ohio, SAD) i Ivana Bačić Serdarević (Australija). Recenzent Večeri hrvatske iseljeničke lirike koja se održava u sklopu Drugih hrvatskih svjetskih igara, bio je književnik Tomislav Marijan Bilosnić, koji je svakog autora ponaosob predstavio osvrnuvši se na njihovo poetsko stvaralaštvo. Program je vodila Nada Pupačić, predsjednica udruge Večeri hrvatske izvandomovinske lirike.
Na večeri je, također, predstavljena zbirka “Pjesmotvori iz daleka” nastala na prošlogodišnjem okupljanju iseljeničkih pjesnika u Las Vegasu o čemu su govorili dr. sc. Helena Peričić i književnik Jakša Fiamengo, koji je istaknuo kako su pjesnici ti koji su prenose hrvatski jezik “preko velike bare i svih drugih bara” i da je njihova uloga u očuvanju identiteta Hrvata u drugim zemljama i na drugim kontinentima nemjerljiva.
Okupljene su pozdravili i dr.sc. Josip Faričić i dr. Milivoj Klarić, a predsjednica Udruge večeri hrvatske izvandomovinske lirike, Nada Pupačić, objavila je kako će se iduće okupljanje hrvatskih izvandomovinskih pjesnika održati za godinu dana u Sacramentu u Kaliforniji.
 

Anton Kikaš o Zadru

Na večerima je nastupio i Anton Kikaš, hrvatskoj javnosti poznat po svom pokušaju da početkom domovinskog rata dopremi oružje u Hrvatsku kad su ga oteli i zarobili pripadnici JNA i držali zatočenog tri mjeseca, dok nije bio razmijenjen. Kikaš je ovom prigodom pročitao i radove koji su motivirani tim zbivanjima, a o Zadru se ovako izrazio:
– Ja jednostavno nemam riječi koliko je ovaj predivan grad bogat i koliko me učinio sretnim u ova dva dana boravka, a napose sa svojom povijesnom, sakralnom umjetnosti, koja je svjedok četrnaest stoljeća hrvatske povijesti na ponos svih nas i za sve buduće generacije.