Jeremiah’s: Svirali smo u Memphisu, kolijevci bluesa

Filipjansko-zadarska energična skupina Jeremiah’s osvaja na prvu, a to potvrđuju sa svakim svojim nastupom uz hitove »Moving On«, »Monkey, »Little Brains«, »Vegetation«, »Black Pony Rider«, ali i novim singlom »Alibi«. Prvotnu jezgru benda čine Jeremija Eškinja na bubnju, Roko Vodopija na gitari i Luka Ćetković na bas gitari, a koji su se okupili 2010. godine u DCK Kino Sv. Filip i Jakov. Naknadno im se priključio i Frane Škara na klavijaturi i usnoj harmonici te Ante Brzić kao vokal, gitara i truba, ali i Zadranka Mirta Juran kao vokal. Porazgovarali smo s jedinom ženskom članicom sastava, svestranom i simpatičnom Mirtom Juran, koja se prisjetila samih početaka ovog sastava kojeg karakteriziraju energični blues nastupi s primjesom funka i rocka.

– Za sve one koji ne znaju, isprva smo se zvali Jeremije i prokletnici. Jeremije po našem bubnjaru Jeremiji, a prokletnici zato što smo baš pegule. Često nam se dogodi neka nezgoda kada idemo na svirke, stane nam auto nasred autoputa i slično, uglavnom uvijek nam se nešto zakomplicira. Evo, prošlu srijedu, kada smo nastupali u Biogradu, našem Jeri je pukla bubnjarska stolica te je na takvoj iskrivljenoj stolici bubnjao cijeli koncert, započela je Mirta i dodala kako su se preimenovali u Jeremiah’s kada su išli u SAD, a uz to su im i sve pjesme na engleskom jeziku.

– Bend su osnovali Roko na gitari, Jeremija na bubnjevima i Luka na bas gitari. Naknadno je Roko upoznao Franu tijekom studija u Zagrebu, pa se onda i on priključio na usnoj harmonici i klavijaturama. Nakon toga se pridružio i Ante kao vokal, koji je u to vrijeme bio i na The Voiceu, pa sam se naposljetku priključila i ja. Naime, prvi put ikad sam ih čula na jednoj svirci u kafiću Škverić. Kako sam tada pjevala u funk-pop sastavu Synthetica, prišao mi je Roko te mi rekao kako me čuo i da bi volio da im se priključim. Isprva to nisam shvatila ozbiljno, sve dok me nakon nekog vremena nije nazvao. I eto, tako je sve počelo i sad Jeremiah’s ne mogu bez mene, kazala je kroz smijeh Mirta, te se osvrnula na činjenicu kako, unatoč različitim karakterima, odlično funkcioniraju zajedno te sve stvaraju spontano.

– Iako smo različiti nikada nije došlo do neke svađe. Zaista smo dobri kao ekipa i odlično funkcionira. Sve stvaramo više-manje spontano, a to uglavnom izgleda tako da Roko započne neki rif na gitari i onda se zakotrlja cijela priča, objasnila je Mirta te istaknula kako dominantno sviraju autorske stvari, a probe održavaju u Kinu u Sv. Filip i Jakovu.

Kino

– U Kinu se stalno nešto zbiva, a mladi ljudi u Svetom Filip i Jakovu su dosta angažirani oko alternativne scene. Glavna osoba koja je odgovorna za ta događanja je predsjednica naše Udruge »Jeremije«, Tereza Brzić, tako da su do sada tamo bili organizirani razni koncerti, buvljaci, promocije, pa čak i PlayStation turnir. Uz to, Tereza nam uvijek pomogne oko nekih organizacijskih stvari, tako da, iako ne toliko ozbiljno, ispada kao naša menadžerica. Međutim, s obzirom na to da nas ljudi sa scene već znaju uglavnom nas sami zovu, objasnila je simpatična Mirta.

Sve se zakotrljalo 2017. godine kada su proglašeni Najboljim mladim bendom po izboru Fender Mega Music Awardsa te 2018. godine kada su pobijedili na 22. HGF-u i 9. Croatian Blues Challengeu.

– U Hrvatskoj imamo zapravo vrlo jaku udrugu blues glazbenika i organizatora, tzv. Croatian Blues Forces. Oni svake godine šalju hrvatske izvođače na međunarodni blues festival International Blues Challenge u Memphisu, kolijevki bluesa. Tako smo nakon pobjede na 9. Croatian Blues Challengeu otišli u SAD. U Memphisu postoji ulica koja se zove Beale Street Entertainment District s mnoštvom blues klubova, a mi smo tamo odradili jedno četiri do pet svirki. Pobijedio je bend koji je svirao prije nas. Stvar je u tome da pobjeđuje uvijek čisti pravi američki blues. Mi smo u svakom slučaju bili drukčiji jer nam nisu sve pjesme blues, pa onda nismo ni mogli proći toliko dobro na natjecanju. No, kakogod, to je skroz nebitno jer nam je bilo važnije iskustvo i uopće šansa da sudjelujemo u tome i da sviramo, ni manje ni više, u kolijevci bluesa. To je najveći uspjeh koji smo mogli ostvariti, prisjetila se Mirta, te dodala kako su dio pjesama za prvi album snimili u Nashvilleu.

Nashville

– Imali smo priliku posjetiti jedan studio u Nashvilleu, pa smo tamo snimili dio pjesama za naš prvi album. Snimke nisu ispale onako kako smo ih zamišljali zato što smo sve snimali u jednom danu. No, nema veze, htjeli smo i to isprobati. Tako je nastao dio našeg prvog albuma »Time To Rob «. Zanimljivo je to što je prvi dio nastao u Americi, a drugi dio smo nastavili snimati u našem Kinu u Sv. Filip i Jakovu. Htjeli smo snimati u Kinu jer tamo sve i počelo. Međutim, to je tada sve nekako bilo na amaterskoj razini jer nikada nismo snimali. Snimao nas je Predrag Ćosić, a izdavačka kuća je Juda Records čiji je vlasnika bubnjar Milan Mijač Mile iz sinjskog benda M.O.R.T., ispričala je Mirta te dodala kako je ona smislila naslov albuma, dok naslovnicu potpisuje Vladimir Miketa.

– Naslov je proizašao iz moje ideje, koju sam imala za spot na temu pljačke, tako da zapravo nema neko posebno značenje, ali se ostalim članovima benda svidio. Naslovnicu s prikazom hidranta u polju s cvijećem smislio je Vladimir Miketa Vlado, a pored toga on nam je snimio spotove za većinu pjesama, zapravo samo za jednu nije. Tako je snimao i spot za našu posljednju pjesmu »Alibi«, kaže Mirta.

Na pomolu drugi album

– Snimamo stvar po stvar, odnosno izbacujemo singl po singl, pa će nekad u budućnosti sigurno biti objavljen i naš drugi album. Stvari s drugog albuma razlikuju se u odnosu na prvi prvenstveno po kvaliteti snimki, a snimamo u Twenty Twenty Studio kod Jere Šešelje. Prošli mjesec smo izbacili pjesmu »Alibi«, a na njoj su nam se priključili vokali Daria Baković, Nevija Kožul Peričić i Lucija Grabovac iz grupe Seven and Counting. Cure su se odlično uklopile te su otpjevale i neke back vokale na našoj najnovijoj stvari za koju ovaj mjesec planiramo i snimanje spota u suradnji s Vladom, ispričala je Mirta.

Ne planiraju stati

– Iako smo tijekom 2017. i 2018. godine imali najviše svirki, ne možemo reći da je to bila neka turneja u smislu da se nismo vratili kući neko vrijeme, ako izostavimo put u Ameriku. Jednostavno poslovi nam to ne dozvoljavaju. Mi uopće ne živimo od glazbe, a sve što zaradimo ulažemo u bend kako bi mogao funkcionirati. Zapravo, možda ja garažiram preko ljeta, kazala je Mirta, koja djeluje i u sastavu Kiwi&Juan.

– Preko ljeta imamo najviše prilika za nastupe, ali tada svi članovi benda imaju nekakve svoje poslove u turizmu, pa nam se tada posebno teško uskladiti. Usprkos tome, nekako se uspijemo iskombinirati, pa nastupamo i preko ljeta. Bend će svakako postojati, iako možda ne na nekoj višoj razini, ali guramo koliko možemo i ne odustajemo, istaknula je Mirta te najavila neke od nadolazećih nastupa.

– Prošli tjedan smo svirali u Biogradu na moru, 22. travnja sviramo u Makarskoj, a početkom svibnja u Vinkovcima. Nikada nismo bili tamo, pa se baš veselimo, poručila je vesela Mirta iz Jeremiah’s.