ODMORITI MOZAK I NE MISLITI
Tek sam ovih dana, otkako sam na godišnjem odmoru, shvatio što sam na TV-u propuštao dok sam po cijele dane naporno radio. 13.30 je termin kojeg ne može pratiti ni onaj koji radi ujutro, ali ni onaj koji radi popodne. Isto važi i za školarce, tako da se postavlja pitanje komu se u to doba puštaju filmovi, osim ako to nije za one koji su na godišnjem ili na bolovanju. Dakle, u ponedjeljak sam gledao film o medi Benu, u utorak o nekom krilatom konju koji nosi djecu u pustolovine, a u srijedu o bigfootu kojeg neka djeca skrivaju od odraslih. Sve su to filmovi (doduše američki, ali to ne mora nužno značiti da su nasilni i loši) u kojima se unaprijed zna kako će završiti, ali nisu loše napravljeni i čovjek baš lijepo odmori ove jadne ostatke mozga koji su mu još ostali nakon toliko godina gledanja televizijskog programa. Ponekad je lijepo gledati televiziju i osjećati se kao da imaš osam godina.
KAKO SE IZNERVIRATI
Eto. Taman ih pohvališ, a ono… Do srijede su išli normalni filmovi, a u četvrtak? Užas! “Mali ninja” je grozno američko smeće, film u kojem neki balavac od desetak godina tako vlada svim borilačkim vještinama da ne radi ništa drugo nego samo ide unaokolo i mlati zločeste ljude koji žele nauditi njemu, njegovoj djevojci i njegovom stricu, koji je opet toliko iritantan da u stvari i zaslužuje dobre batine. Kada tučnjava počinje tako da mali lovi ribu, zamahne unazad i udicom zakači tipa za usnu i onda ga naglim trzajem prebaci desetak metara kroz zrak u jezero, jasno vam je da to neće dobro završiti. A kako je zbilja završilo? Nemam pojma. Razbio sam televizor, zakačio ga na udicu i bacio ga kroz prozor.
“BESRAMNICI” U KASNE NOĆNE SATE
“Besramnici” je američka serija koju Doma TV emitira svakim danom u kasnom, kasnom večernjem terminu, a to je vjerojatno zato jer je uistinu puna perverzija, ali ne takvih da bi ju trebalo izbjeći. Naprotiv, vrlo je zanimljiva. Tu je kao neka obitelj, potpuno poremećena, otac udovac, propalica sa šestero djece koji su manje više čudni, i oni nekako preživljavaju na neki svoj čudan način. Nije to nešto posebno duhovito, čak bih rekao da je pomalo tužno, ali kada čovjek pogleda u kakvim uvjetima oni u toj Americi žive, kakav je to jad i bijeda, nekako mu sve ovdje izgleda lakše i ljepše. Doduše, ovi u seriji su američko dno dna, ali lijepo je vidjeti kako je tebi dobro dok drugi žive u neimaštini i bijedi. Inače, ova serija je relativno uspješna u Americi, samo što se tamo pušta na specijaliziranim kanalima u doba kad ju ne mogu gledati baš svi. Tužna, brutalna, duhovita i zanimljiva u isto vrijeme.
PROSPERITET NA KINESKI NAČIN
Svašta se može naučiti na HTV-u. “U carstvu Žute planine” je odlična dokumentarna emisija o jednoj dalekoj kineskoj pokrajini (hm, kad bolje promislim sve su kineske pokrajine nama daleke) koja je tamo popularna kao turističko odredište u koje godišnje dođe 1.500.000 turista, točnije rečeno – kineskih turista. To je u stvari poanta cijele priče. Dolaze samo Kinezi, a dolaze jer mogu. Ispada da su to vrijedni kineski radnici koji su tvorci kineskog ekonomskog čuda, a čudo se sastoji od toga da ljudi rade dan i noć, da godišnje zarade nevjerojatnih 250-500 eura (pazite, ne mjesečno, nego godišnje), a godišnjeg odmora imaju, bogami, čak i do tjedan dana na godinu, a tih tjedan dana provedu u ovoj pokrajini jer samo to i mogu. Eto. A gdje su krediti, stambeni i oni drugi, gdje su poticaji, 4 do 5 tjedana godišnjeg, božićnice, K-15, a o bolovanjima da i ne govorimo. Ti Kinezi sigurno idu na bolovanje za svaku berbu maslina ili kad treba ljeti čistiti apartmane. To se tamo jako tolerira.
ZA LJUBITELJE KRVI I MESA
Ovaj “Kill Bill 1” je sasvim zgodan film. Može se čovjek dobro nasmijati, a Tarantino ga je baš dobro napravio. Istina je da ga gledamo stoti put u zadnjih par godina, ali svaki put je veselo. Uma Thurman sa svojim mačem poubija i osakati par stotina neprijatelja i pri tom prolije koji hektolitar krvi, ali tako da cijelo vrijeme misliš da je to neka šala. Udovi lete na sve strane, a krv prska iz arterija kao voda u onom vodoskoku na Ženevskom jezeru. Mali je problem što uz ovaj film ide oznaka da ga ne bi smio gledati onaj koji ima 15 godina i manje, što bi značilo da onaj koji ima 16 godina može, pri čemu se zaboravlja da ima omladine te dobi koja je toliko glupa da bi mogla pomisliti da je ovaj film snimljen za ozbiljno, a ne da ironizira i parodira cijeli žanr. U stvari, uz film bi trebala ići oznaka za najniži dozvoljeni stupanj inteligencije onoga koji film gleda, jer budala je budala i sa 15 i sa 50 godina. A budala je u stanju napraviti svakojake budalaštine.
[email protected]
najnovije
najčitanije
Hrvatska
vrijedna priznanja
Marija Dejanović i Nicolas Bajlo dobitnici nagrada na Danima hrvatskog turizma
Županija
olujni vjetar
U prekidu brojne trajektne i katamaranske linije
Hrvatska
premijer
Plenković o uhidbenim nalozima ICC-a: ‘Ne mogu se izjednačavati demokratska vlast i teroristi’
Zadar
PRIGODNO OBILJEŽAVANJE
OBNOVLJEN SPOMENIK Puntamika slavi obnovu i revitalizaciju sv. Stošije
Hrvatska
telefonska sjednica
Vlada odbija navode iz Prijedloga za pokretanje pitanja povjerenja premijeru
Zadar & Županija
PREDAVANJE
Kvaliteta života u Zadru jako pala! Evo koji je najbolji, a koji najgori gradski kvart…
Scena
IRIS PETRAČ
Tko je supruga Novice Petrača? Bivša zadarska novinarka i glasnogovornica Grada Zadra
Županija
SILBA
FOTO Katamaran Jadrolinije udario o obalu Božave
Zadar
USUSRET DESETOJ OBLJETNICI POSLOVANJA
Od lokalne priče do regionalnog lidera: Kako je Berekin postao simbol uspjeha
Crna Kronika
PU ZADARSKA