Cibona je skuplja, Cibona je jača, ali…

Zadrani budite koncentrirani. Budite pravi. Od prve do 40., 45. ili 60. minute. I ne puštajte. Jer nemojmo zaboraviti, pritisak i to veliki nije na Zadru. Ne ovaj put. Sad je na Ciboni. A Cibona će u subotu protiv sebe imati taj pritisak, imati velik dio dvorane, a ako bude imala i kvalitetan Zadar, onda bi metla itekako mogla biti korisna u “Draženovom domu”
Što god da se dogodi u ovom finalu, ovoj momčadi treba skinuti kapu. Kakav god bude kraj. Uspjeli su se dignuti iznad velikih problema kluba, velikih, višegodišnjih katastrofalnih pogrešaka uprava i dignuti “Grad košarke” na noge
Nije bilo jednostavno treneru Danijelu Jusupu kada je njegova momčad u samo nekoliko minuta prosula solidno vodstvo i došla na -4. Cibona je stigla u veliku priliku da izjednači omjer i vrati prednost domaćeg terena. Hladan znoj je tada preplavio obraze zadarskih navijača, a na Jusupu je bilo da pronađe pravi odgovor na Ciboninu seriju, kojoj su kumovale četiri uzastopne trice Gordona. Što je tada pošlo po zlu? Teško je reći, jer nije jednostavno braniti igrača koji se digne sa sedam metara i nerezonski krene raspucavati. I sve mu ulazi. Još bolnija je činjenica da roster Zadra definitivno nije pun igrača koji mogu napraviti veliku promjenu ritma. Situacija je tada bila jednostavna. Na klupi je bio pomalo zaboravljeni Marko Car i njega se moralo vratiti u igru. No, koga izbaciti. Perića nije išlo. No, on je morao ostati na Tomasu, a braniti se protiv letećih Gordona i Tomasa s tri sasvim mala igrača je “smrt”. U igri su bili na vanjskim igračima i Stipčević i Morović. Ovaj drugi, iako je ušao s klupe, svojim poenima i asistencijama držao je Zadar u igri. Opet je imao odličnu utakmicu. Znači li to to se mora izbaciti iz igre Stipčević? Ali kako izbaciti jednog od najiskusnijih i najspremnijih igrača? Pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da je Rok u posljednje vrijeme jako dobar, pogotovo u završnicama. I koju trojku sada staviti na vanjsku poziciju. Jusup se odlučio Morovića zamijeniti Carom i na parket staviti trojicu u koje ima najviše povjerenja. I pogodio je, ali tako bi vjerojatno postupila većina trenera. Nije toliko Car utjecao na konačan ishod, ali je Zadar ipak dobio jednog svježeg igrača u obrani. S druge strane, Rok mu se itekako odužio što ga ostavio u igri, pogodivši važna bacanja i odličnu važnu tricu. I Zadar je opet pokazao karakter i sada vodi s velikih 2:0. Nadzire li se popularna “metla”? Svi se mi potajno tome nadamo. I po tu metlu će krenuti na tisuće zadarskih navijača u subotu. No, Cibona je i dalje Cibona. To je momčad koja, igrački gledano, mnogo jača od Zadra. To je momčad koja je tijekom regularnog dijela sezone je bila uvjerljivo najbolja momčad NLB lige, to je momčad kojoj je do te titule nedostajalo 0.6 sekundi i to je momčad koja je ušla u drugi krug Eurolige i koju je samo niz nes(p)retnih okolnosti izbacilo iz četvrtzavršnice najjačeg europskog klupskog natjecanja. A istini za volju, iskreno je reći da su to četvrtfinale zaslužili. Proračun Cibone, barem na papiru, je otprilike dvostruko veći nego onaj od Zadra. I baš zbog toga se “vukove” niti u kojem slučaju ne smije otpisivati. Jer Perasovićeva družina sada je itekako motivirana da se vrati iz mrtvih i nikako ne žele da ih najljući rival pomete u finalu. No, iako im želje neće nedostajati, niti oni ne zaboravljaju jednu bolnu činjenicu. Sve one važne utakmice ove sezone “vukovi” su izgubili. Već su poraženi u dva finala. U Kupu ih je u Trnskom porazio Zagreb, a u finalu NLB-a dobro se sjećamo Kecmanove trice. U Europskoj ligi mnogo važnih utakmica su pogubili u samoj završnici, a u ovom finalu dva puta su izgubili u “foto-finishu”. Nemojmo se zavaravati, niti Zadar u većem dijelu sezone nije blistao. I Zadar je do prvenstva Hrvatske izgubio mnogo važnih utakmica. No, Zadar je zadnje tri (treća s Cedevitom, prve dvije s Cibonom) važne utakmice riješio u svoju korist i sada u Zagreb dolazi s ogromnom prednošću. Pogotovo onom psihološkom. I sada, gledajući prve dvije utakmice, postavlja se pitanje, je li Jusupovoj momčadi ostalo imalo rezerve da napravi još jedan pothvat. Odgovor, iako je teško za povjerovati, je “da”. Nemojmo zaboraviti da u zadarskoj utakmici ni Perić ni Car nisu bili na nekoj ekstra visokoj razini. Dapače, igrali su, barem napadački, ispod svojih mogućnosti. A to su igrači koji su u posljednje vrijeme bili najbolji Zadrovi pojedinci. Bolje može i Boisa, koji itekako ima prostora da se bori pod košem s Ciboninim centrima. Niti Stipčević do završnice nije pružio neku ekstra kvalitetnu igru. Dakle, prostora za pomak ima. No, mnogo će ovisiti i o Jusupu, koji mora prepoznati zamke u koje će ga kolega Perasović sigurno željeti ubaciti. Sigurno će Cibona forsirati na agresivnoj obrani, pokušat će maksimalno izmoriti Zadrove igrače i maksimalno odvojiti unutarnju i vanjsku liniju Zadra. Na Jusupovim igračima je da budu maksimalno spremni, koncentrirani…da jednostavno budu u utakmici. I da zaborave na ove dvije pobjede. One su strašne, one su savršene. Njih je malo tko očekivao. No, za titulu je potreba još jedna pobjeda. A ona sigurno neće doći sama. I zato Zadrani budite koncentrirani. Budite pravi. Od prve do 40., 45. ili 60. minute. I ne puštajte. Jer nemojmo zaboraviti, pritisak i to veliki nije na Zadru. Ne ovaj put. Sada je na Ciboni. A Cibona će u subotu protiv sebe imati taj pritisak, imati velik dio dvorane, a ako bude imala i kvalitetan Zadar, onda bi metla itekako mogla biti korisna u “Draženovom domu”.
I još nešto, što god da se dogodi u ovom finalu, ovoj momčadi treba skinuti kapu. Kakav god bude kraj. Uspjeli su se dignuti iznad velikih problema kluba, ogromnih, višegodišnjih katastrofalnih pogrešaka uprava i dignuti “Grad košarke” na noge.