Odjel se nije dao ucijeniti prijetnjama da će biti optužen za antisemitizam

Odjel čitavim svojim radom, od osnutka 1956., dokazuje visoku ljudsku i profesionalnu odgovornost u radu, rukovodeći se svojim programom koji, uz ostalo, na odgovarajući način tretira i žrtve holokausta
Zadar je sveučilišni grad koji se time može dičiti. Sveučilište u Zadru, odnosno zaposlenici, profesori i studenti svakodnevno ovom gradu pridonose svojim aktivnostima, projektima, čine ovaj grad živim proizvodom akademskog karaktera. Sveučilište je institucija koja svoje djelovanje temelji na znanstvenim dosezima znanstvenika koji rade na sveučilištu, ali i na njihovim nastavničkim i izvannastavničkim aktivnostima u radu sa studentima. Tako na zadarskom sveučilištu postoji nekoliko centara i ureda specijaliziranih za određena područja, od međunarodne suradnje, športskih aktivnosti do ureda za znanost, izdavaštvo i drugo.
Od ove godine upisuje se prva generacija studenata koji polažu ispite državne mature u zamjenu za nekadašnje razredbene ispite. Sveučilište otvara svoju knjižaru, a nedavno je uvedena obveza prijavljivanja skupova koji se održavaju na sveučilištu. U svakom slučaju dosta je novosti koje su vezane uz rad sveučilišta, a sve to nam je povod za razgovor sa prorektorima Vladimirom Skračićem, Anom Proroković i Srećkom Jelušićem.
Vladimir Skračić, prorektor za znanost i razvoj, govori o novostima u radu sveučilišta, uvođenju prijava za skup, Zakonu o visokom školstvu…
* Sveučilište u Zadru nedavno je uvelo obveznu prijavu svih skupova koji se namjeravaju održati na sveučilištu. Koja je svrha ovakvog načina prijavljivanja skupova i zbog čega je donesena ovakva odluka? Odnosi li se to i na prijavljivanje studentskih konferencija, odnosno događanja koja su u domeni studentskog organiziranja koji se održavaju na sveučilištu? 
– Najkraće rečeno «Prijava skupova» svih vrsta, a to znači i studentskih ako ih bude, uvedena je iz tehničkih razloga. Kao što se vidi iz prijavnog lista navedene su sve situacije koje se tiču organizacije: od pokroviteljstva nad skupovima i njihovog karaktera do onoga tko ih planira organizirati i što u tom pogledu očekuje od Sveučilišta. Do sada je dolazilo do preklapanja u datumima, tražila su se u zadnji čas tehnička pomagala i dvorane, nije se svaki put znalo što je odgovornost organizatora, a što Sveučilišta i tome slično. S ovako, na vrijeme, popunjenim prijavnim listom, moći ćemo organizatoru (odjelu, skupini znanstvenika ili studentskoj organizaciji) točno reći na čemu su i što i kakvu organizacijsku potporu im Sveučilište može pružiti i pod kojim uvjetima (prevoditelje, klapu, monografije, kavu, darove, rezervaciju smještaja, organizaciju prehrane i sl.). Ništa, osim nepredviđenog, neće se morati raditi u posljednji čas.
Prijavni list nije Sveto pismo i ništa se neće dogoditi onome tko ga ne ispuni. No, dođe li u organizacijske probleme koje je mogao izbjeći prijavom, sigurno će organizator za njih snositi odgovornost. Prijava nije uvedena zato da bi se vršio bilo kakav “moralni” nadzor, već jednostavno zato da bi se unaprijedio i olakšao rad Upravi i organizatoru. Sveučilište u posljednje vrijeme organizira na desetke skupova, osobito u proljeće i jesen, te zato želi izbjeći sve nesporazume koji se mogu izbjeći. Prijava skupa je prilog toj politici.  
* Za službenike zadarskog sveučilišta postoji evidencija dolazaka na posao. Kakvo je stanje s profesorima, koji osim znanstvenog rada imaju i nastavničke dužnosti. Postoji li evidencija/kontrola dolazaka za profesore?
– Sveučilišna hijerarhija je vrlo kompleksna. No, ma kako visoko bio u hijerarhiji nitko sebi ne može dati prava koja mu ne pripadaju, iako takvih koji ne misle tako ima svugdje pa i na Sveučilištu. Redoviti sveučilišni profesor, na primjer, najviši je akademski stupanj do kojega se ne dolazi ni lako ni brzo. U mogućoj usporedbi koja nije bez mane, on bi odgovarao  direktoru uspješne firme. Kad netko dođe do takvog položaja, minimalna je pretpostavka da je to učinio svojim radom i interesom za opće dobro, iako uvijek ima iznimaka. Tražiti od takve osobe da se upisuje u «knjigu dolazaka» čini se potpuno neprimjerenim. Sustav koji funkcionira na principu «knjige dolazaka» nema budućnosti, mada u okolnostima svih vrsta prijevara, velikih i malih, može, za određene dijelove sustava, biti operativan.
* Po najavi iz resornog ministarstva od ove godine se upisuju studenti koji neće plaćati studij. Smatrate li održivom ovu najavu ili ipak postoji bojazan da će se nastaviti s dosadašnjom praksom plaćanja školarina za osobne potrebe? Što nam možete reći o prijedlogu zakona, koje promjene sve donosi u sustavu visokog obrazovanja? 
– Nitko od nas na sveučilištu ne sudjeluje izravno u izradi novoga Zakona o visokom školstvu. Jedino imamo dva naša predstavnika, prorektor dr. sc. Srećko Jelušić i studentica Ivana Dujić, koji participiraju u izradi prijedloga modula (su)financiranja preddiplomskih studija iz sredstava državnog proračuna, a to je samo jedan od segmenata budućeg Zakona o visokom obrazovanju. Što se tiče osiguranja sredstava za to (su)financiranje, nismo pretjerano optimistični, iako imamo uvjeravanja resornog ministarstva da će se takva sredstva osigurati. Glede prijedloga samog Zakona, dosad nismo dobili nikakve službene verzije, već samo radne materijale koji su nedavno naprasito vraćeni na doradu. Govoriti unaprijed o tekstu zakona koji nije dostavljen kao prijedlog jednostavno nije moguće!
* Nedavno je medijsku pozornost privukao slučaj dr. Zuckermanna, točnije neodržavanje njegovog predavanja o holokaustu. O čemu se tu zapravo radi? Sveučilište je njegovim medijskim istupom optuženo za antisemitizam. Kako komentirate ovaj slučaj? 
– «Slučaj», kako vi kažete, nastao je jednostavno. Gospodin Zuckerman je pod krinkom brige za strahote holokausta, htio prokazati «svoj» odjel, Povijest, a preko njega i Sveučilište, kao mjesta na kojima se omalovažavaju strahote učinjene nad Židovima u II. Svjetskom ratu. Priča izgleda ovako: Dr. Zuckerman je Odjelu za povijest «dao ponudu koja se ne može odbiti» – kako bi to rekao don Corleone. On će na Dan sjećanja na žrtve holokausta, 27. siječnja 2010. održati predavanje na «svom» odjelu, na odjelu na kojemu nikada nije radio. Odjel za povijest takvu ponudu ne može odbiti, jer tko je lud da na sebe navuče odium čitave židovske, nacionalne i međunarodne zajednice, odbijanjem takvog prijedloga. Međutim, stvari nisu išle tim smjerom. Odjel jednostavno nije mogao tehnički udovoljiti zadanim Zuckermannovim uvjetima, a, osim toga, neki dijelovi ponude su izlazili iz akademske tradicije (obveznost javnog predavanja za sve studente i nastavnike, npr.). Odjel se nije preplašio ni dao ucijeniti strahom da će biti izvrgnut javnoj osudi, jer čitavim svojim radom, od osnutka 1956., dokazuje visoku ljudsku i profesionalnu odgovornost u radu, rukovodeći se svojim programom koji, uz ostalo, na odgovarajući način tretira i žrtve holokausta.
Problem gospodina Zuckermanna je u tome što on smatra da mu pripada mjesto na Odjelu za povijest samim tim što to on žarko želi. Kolege s Odjela za povijest (a ne samo pročelnik kako on to izvrće) o dr. Zuckermannu kao radniku imaju svi odreda negativno mišljenje, što se pokazalo i prilikom glasovanja za njegov izbor u višeg asistenta, kada Vijeće humanističkih znanosti nije prihvatilo ocjenu povjerenstva koje ga je predložilo. Ukratko, da bi se ispunila želja gospodina Zuckermanna da postane zaposlenikom Odjela za povijest na Sveučilištu u Zadru, trebaju se ispuniti sljedeći uvjeti: 1. mora postojati slobodno radno mjesto; 2. mora se raspisati natječaj za takvo mjesto i izabrati stručno povjerenstvo za ocjenu kandidata;  3. stručno povjerenstvo koje bude ocjenjivalo kandidate mora pozitivno ocijeniti kandidata dr. Zuckermanna, a ako je više kandidata, dati mu prednost pred ostalima i, konačno, 4. takvu ocjenu stručnog povjerenstva mora većinom glasova prihvatiti Vijeće humanističkih znanosti Sveučilišta u Zadru. Kada se sve to dogodi, ako se dogodi, svi antisemitski problemi na Sveučilištu u Zadru bit će riješeni.