Novo izdanje Brucea Springsteena: divan album koji diše u ritmu soula

Svatko tko je u, recimo, posljednjih dvadesetak godina nazočio nekom od briljantnih koncerata Brucea Springsteena, itekako se sjeća da je dio koncerta od svojih 15-20 minuta bio vezan uz set soul pjesama koje su Gazda i E Street Band izvodili nadahnuto, razigrano i rasplesano.

Sve u stilu onoga što je Boss i tvrdio najavljujući taj blok pjesama i govoreći kako od soul pjevača svi moramo učiti i kako je baš soul glazba, što joj i ime kaže – duša glazbe, duša osjećaja. Baš tu vrstu glazbe on je često ugrađivao u većinu svojih pjesama pa je sukladno tome pojava albuma »Only the Strong Survive«, njegovog 21. studijskog albuma, logična.

Jer, očekivalo se da će Boss prije ili kasnije objaviti i svoju »soul pjesmaricu«, zbirku njemu dragih poznatih ili manje poznatih soul pjesama. »Only the Strong Survive« baš je to – album od čak 15 soul pjesama uz koje je Springsteen odrastao, učio se životu, ljubavi i glazbi te im sada, na pragu 74. godine (rođen je 23. rujna 1949. godine) odao i veliku počast.

Emocijama bogate balade

Učinio je to na svoj prepoznatljiv, emocionalan i iznimno dojmljiv način pa je starim pjesmama dao novi život, novu snagu, novu boju. Učinio je to ponajviše zahvaljujući svom prepoznatljivom »ranjenom« vokalu koji u ovim pjesmama nije, kao u njegovim briljantnim heartland rock pjesmama, urlik ranjene zvijeri, već nježni tamnobaršunasti glas koji vjerno prenosi tugu, bol, sreću, zanos, udivljenje, patnju…

Sve ono, dakle, od čega je sazviježđe soul glazbe i sačinjeno. Upravo ta njegova vokalna izvedba – u kojoj djeluje životnije, energičnije i mlađe nego na prethodnom melankoličnom albumu »A Letter To You« – najveća je vrijednost ovog albuma na kojem su se, uz njega na gitarama i pianu, za glazbu pobrinuli producent Ron Aniello koji je svirao sve ostale instrumente osim puhačkih za koje je bila zadužena ekipa iz E Street Banda, točnije E Street Horns.

Zajednički su stvorili divan cover album koji diše u ritmu soula i budi sjećanja ne samo na neke davne pjesme, već i na davne ljubavi, dane mladosti, prošlost… Inače, »Only the Strong Survive« drugi je Springsteenov album obrada. Prvi je bio čuveni »We Shall Overcome: The Seeger Sessions« na kojem je 2006. pjevao pjesme čuvenog američkog folk trubadura Petea Segera.

“Želio sam oživjeti soul glazbu šezdesetih i sedamdesetih prošlog stoljeća”, jedna je od rečenica kojom je Springsteen pojasnio pristup novom albumu u kojem će posebno uživati oni koji vole soul zvuk tog doba, ali i soul općenito te zvukom i emocijama bogate balade koje, spomenimo i to, često oslonac imaju u čuvenom zvučnom zidu Phila Spectora, što im daje posebnu notu i čini ih grandioznijima.

»Najprogramatskija« pjesma

Najbolji trenutak albuma zaista je teško odabrati i to ne samo zbog ujednačenosti izvedbe (glazbene i vokalne), već i zbog činjenice da mnoge od ovih pjesama za lijep broj ljudi imaju posebno sentimentalno značenje pa će mnogi s radošću čuti nove verzije čovjeka koji bezgranično voli soul i nikada nije bježao od iskazivanja svojih osjećaja.

»Najprogramatskija« pjesma albuma svakako je manje poznata »Soul Days« koju je sedamdesetih izvodio Dobie Gray, a Bossu se u izvedbi pridružuje legendarni Sam Moor, dio čuvenog dvojca Sam and Dave. Zajedno pjevaju o šezdesetima i zazivaju soul dane spominjući, primjerice, Wilsona Picketta, Joe Texa, Arethu Franklin, Raya Charlesa, Sama Cooka… Prekrasno.

Za one sklonije nježnijem zvuku biserni trenutak sigurno će biti divna »Nightshift« koju su 1985. godine Commodorsi posvetili Marvinu Gayu i Jackieju Wilsonu koji su godinu dana ranije tragično preminuli. Divna je i »Turn Back the Hands of Time« koju je 1970. proslavio Tyrone Davis, emocija je puna i »I Wish It Would Rain« (Temptations, 1967.), još je dirljivija »I Forgot to Be Your Lover« u kojoj mu opet pomaže Sam Moore, a završna »Someday We’ll Be Together«, najčuvenija u izvedbi Diane Ross & the Supremes iz 1969. godine, nudi sve bogatstvo svemira soul glazbe.

Posebna snaga glasa

No, od ovih nježnijih trenutaka možda ponajbolje Springsteena kao pjevača posebne snage glasa potvrđuju »The Sun Ain’t Gonna Shine Anymore« i »What Becomes of the Brokenhearted« kojima je, u odnosu na najčuvenije verzije koju su 1966. godine potpisali The Walker Brothers, odnosno Jimmy Ruffin, Springsteen dao posebno ozračje stvorivši moćne i u pozitivnom smislu riječi grandiozne soul rock balade.

Naravno, malo je Bossovih ploča koje ne nude i strasne, ritmične i plesne trenutke. Na ovom albumu to su odlična uvodna »Only the Strong Survive« (Jerry Butler, 1968.), »Do I Love You (Indeed I Do)«, hit Franka Wilsona iz 1965. godine, »When She Was My Girl« (Four Tops, 1981.), »Don’t Play That Song« (Ben E. King, 1962.)… Ma, ukratko, album za guštanje. Baš onako kako je to Springsteen i želio.

Koncerti u susjedstvu

Svakako treba reći da Springsteen ove godine napokon iznova dolazi u Europu i svira u Austriji, Italiji, Njemačkoj… Nažalost, i dalje ne i u Hrvatskoj. No, mnogi će »potegnuti« tih nekoliko stotina kilometara jer ako je nešto sigurno, onda je to da Bruce Springsteen nikada u životu nije odsvirao loš koncert.