Sve je privlačniji povratnicima: Valentin se nakon 20 godina u Australiji vratio u Zadar – i nije požalio

Okrugli stol na temu »Povratnički potencijali« posvećen raspravi o mogućnostima poticanja povratka hrvatskih iseljenika nedavno je u Zadru okupio vodeće stručnjake koji proučavaju migracijske tokove s pojedincima koji su u Zadru odlučili stvoriti svoj novi dom. Prema podacima Instituta za istraživanje migracija, a koji su vezani uz doseljavanje povratnika, u Zadar su se 2020. godine vratila 44 povratnika, 2021. godine također 44 povratnika, 2022. godine 77 povratnika, 2023. godine (do 19. listopada) 35 povratnica i povratnika. Uglavnom dominiraju povratnici iz BiH, Australije i Njemačke, a prosjek godina im je 32. Procjenjuje se da se svake godine u Hrvatsku vrati 10.000 ljudi, a samo posljednje tri godine njih 30.000 odlučilo se za povratak u domovinu. Većinom su to mlade obitelji, s dvoje i više djece, predškolske i rane školske dobi. Vlada RH povratnicima nudi mogućnosti i sredstva za razvijanje obrta, ali i poticaje za stambeno zbrinjavanje te porezno rasterećenje.

Pozitivan migracijski soldo

Zadar od 2018. kontinuirano bilježi pozitivan migracijski saldo. Prema podacima DZS-a, od 2021. do 2024. godine broj stanovnika u Zadru porastao je za 4,2 posto i najveći je u zadnjih deset godina. Taj podatak prati i porast broja rođene djece u Zadru u 2024. (682) u odnosu na godinu ranije (623 u 2023. godini).

Jedan od tih povratnika Australac je hrvatskih korijena Valentin Perković čiji su roditelji iz Hrvatske emigrirali ranih 60-ih u Australiju. Perković se u Hrvatsku prvi put vratio jer se kao dragovoljac pridružio obrani u Domovinskom ratu. Živio je tada šest godina u Hrvatskoj, oženio se i dobio dvoje djece. No, priznaje ideje i želje koje je želio za svoju obitelj tada u Hrvatskoj nije mogao ostvariti, pa se vratio u rodnu Australiju i tamo ostao čak 20 godina.

– U Hrvatskoj se nakon rata stambeno pitanje za mladu obitelj kakva je moja bila, teško rješavalo, a i moje su poduzetničke ideje naišle na mnoge prepreke. Australija nam je tada dala sve ono što nam je trebalo. Skućio sam obitelji pokrenuo posao koji sam želio – bila je dom kakav nam je trebao, počeo je Perković.

No, ističe pandemija koronavirusa puno je toga promijenila. Socio-gospodarska situacija postala je puno težom, a i Perkovićeva druga životna ljubav – gluma – puno se unosnijom pokazala u Europi.

– Pandemija nam je, uz otočnu geografiju dala određeni osjećaj izolacije. Kao da smo bili prepušteni sami sebi. Odlučio sam se zato s obitelji prije četiri godine ponovno vratiti u Hrvatsku. Moja supruga je iz Zadra, djeca su mi tu rođena, a sada i unuci. Radio sam dugo u građevini i ugostiteljstvu, no sada je gluma moj primarni poziv, dodao je Perković, čije se ime moglo naći na popisu glumaca u biografskom filmu »Dražen«.

Brojne prilike

– Puno smo bolje prilike ostvarili u Hrvatskoj, a što se tiče mojih glumačkih aspiracija, puno ih je lakše ostvariti iz Europe. S obzirom na to da mi je engleski ipak materinski jezik, vrata su mi otvorena za brojne uloge, rekao je Perković, koji, priznaje, još uvijek uči fine detalje hrvatskoga.

– Lako bi bilo pomisliti da je nama sada u Zadru jednostavno jer – nije, imamo i mi svojih poteškoća i problema, ali o povratku u Australiju ne razmišljamo. I moj zet, koji je iz Engleske voli ovaj grad, ponosno će Perković.

Na osobnim pričama povratnika, poput one Valentina Perkovića, jasno se ocrtavaju razlozi zbog kojih se sve veći broj iseljenih Hrvata odlučuje na povratak, od potrage za kvalitetnijim obiteljskim životom do novih profesionalnih prilika. Takva iskustva potvrđuju i širi trendovi koje bilježe institucije i lokalna zajednica, ali i otvaraju pitanje kako gradovi poput Zadra mogu dodatno potaknuti i olakšati povratak svojih ljudi.

Upravo se na to osvrnuo i gradonačelnik Zadra Šime Erlić, istaknuvši specifične obrasce povratka i razloge koji stoje iza njih.

– Fenomen je druga, treća i ina iseljenička generacija iz Južne Amerike, dolaze obično prvi put putem stipendije za učenje hrvatskog jezika na Sveučilište u Zadar. Praksa je pokazala i potvrdila da ih trećina trajno ostaje, isto tako u posljednje vrijeme bilježe se i stalna i pojačana preseljenja iz Australije, a oni koji su se vratili kažu da se vraćaju zbog kvalitete života, sigurnosti za obitelj i odgoj i obrazovanje djece, kazao je gradonačelnik Erlić te dodao da je Grad Zadar spreman raditi na mjerama koje bi dodatno poticale useljenike i povratnike te da smo grad koji ima povoljno okruženje za život i rad.

Potencijal doseljavanja treba prepoznati, stoga su ovakve teme u javnosti nužne

Iskoristivi potencijal

– U zadnje desetljeće imamo najveći rast stanovnika. Pozitivan saldo kombinacija je useljavanja povratnika, unutarnje migracije s nacionalne razine, preseljenja unutar regije te dolazaka državljana trećih zemalja. Sigurnost, kvaliteta života te odgoj obitelji među najvažnijim su motivima za doseljavanje u Zadar. Stotinjak povratnika dođe nam u grad godišnje. Znak je to da se grad razvija i raste. Prosperitetan smo grad s rekordnim ulaganjima u odgoj i školstvo. Opća gospodarska i društvena slika je pozitivna. Zato ekonomski aspekt ne treba zanemariti, pogotovo kad pojedinci svoj novčani i intelektualni kapacitet žele uložiti u ovaj grad, smatra Erlić.

Dugoročna integracija svih pridošlica u strateško tkivo grada započinje najčešće učenjem hrvatskog jezika na Sveučilištu o čemu je govorila Ivana Lončar, prorektorica za kvalitetu i cjeloživotno obrazovanje pri Sveučilištu u Zadru.

– Mi ne govorimo o nekim iseljenicima koji su otišli i vratili se nego o drugoj generaciji i ti ljudi su najčešće izgubili jezik. Sveučilište im u tom smislu pruža mogućnost visoko kvalitetne integracije. Obrazovni sustav bi tim ljudima trebao na svim razinama moći odgovoriti na njihove potrebe. Po našim iskustvima riječ je najčešće o potomcima iseljenika iz Južne Amerike, kazala je profesorica Lončar te dodala da bez jezične integracije nema integracije dok je dr. sc. Marina Perić Kaselj, ravnateljica Instituta za istraživanje migracija istaknula važnost prepoznavanja potencijala doseljavanja.

– Postajemo useljenička zemlja i pitanje je snalazimo li se u tome i znamo li prepoznati taj potencijal. Naša istraživanja i naše znanje zahtijevaju dijalog s gradom, sa Sveučilištem, s institucijama. Imamo ogroman potencijal povratka, posebice u Zadru i Zadarskoj županiji, a riječ je većinom o mladim i visokoobrazovanim ljudima, kazala je Perić Kaselj.

Sadržaj je nastao u suradnji s Gradom Zadrom.