Ljubač bi, zbog obilja građe, mogao postati arheološki park

More kao da je odnekud dolutalo! Tako bi netko mogao pomisliti putujući od Zadra o prizoru koji se iznenada ukaže nakon petnaestak kilometara putovanja u smjeru Velebita. S blage visine pokraj Duševića mlina odjednom se »otvori« more u čijem okruženju zablista panorama za divljenje. Ljubački zaljev doima se poput ovećeg jezera. U zaljev se s velebitske strane ulazi kroz ljubačka vrata iznad kojih se izvija Paški most. S kopnene strane sučelice Pagu, a na rubu Ljubačke vale, smješteno je selo Ljubač. Ljubač je udaljen oko osam kilometara jugozapadno od Ražanca. Poseban dojam ostavlja, uz široko polje, Ljubačko brdo. Na njemu i kosama počinje povijest ovog djelićka trudne hrvatske zemlje.

Povijesna jezgra

Ljubač danas broji oko 450 žitelja, znatno manje nego prije 50-ak godina kada je u selu postojala osmogodišnja škola. Danas malobrojni učenici pohađaju nastavu u kombiniranom odjeljenju do 4. razreda, a daljnje osnovno obrazovanje nastavljaju u Ražancu. Razlozi demografskoj depopualciji svima su znani. Najbrojnija, ali i najstarija plemena su: Perkovići i Duševići.

Evo i ostalih prezimena: Lazanja, Jeras,Tičak, Ivanac, Miočić, Gažić, Marelja, Marušić, Matak, Bonato, Jordan, Borzin, Gruban, Stojić i Miletić.

Ljubač se danas proteže sve od Ljubačkih Stanova pa do Provale u dužini od oko tri kilometra. Znatno se proširio na sve strane, pa i u smjeru druga dva zaseoka: Stojićima i Grubanima položenim na proplanku brda. Povijesna jezgra sela položena je iznad morske hridi u dužini od oko 200 metara te u širinu oko 100 metara i ima sve karakteristike dalmatinskog primorskog naselja: uske ulice, gusto položeni domovi. U srednjem vijeku u vrijeme osmanlijske opasnosti selo je bilo okruženo obrambenim bedemom. O ovom fortifikacijskom objektu danas najviše kazuju ostaci zidina u Šekućama.

Zanemarimo ono najranije kameno doba. Mnogo više materijalne kulturne baštine je iz željeznog doba, najviše je iz 1. tisućljeća prije Krista kada su obitavali Liburni – ilirsko pleme vještih stočara, ratara i ribara, ali i hrabrih gusara. Najuvjerljiviji dokaz njihove kulture je gradina Venac koja se posebno doima pogledom sa sjeverne rtinske strane. U blizini gradine, na lokalitetu Dvorne nalazi se velik broj grobova, onih u razini zemlje, ali i po čitavu brdu, onih većih koji se na prvi pogled mogu uočiti.

To su grobni humci, tumuli, od kojih je najveća Križarska glavica bliže stojićima. Nažalost, velik dio ove vrijedne kulturne baštine je, posebno prije 40-ak godina devastiran, samo manji broj eksponata završio je u Arheološkom muzeju u Zadru.

Ugodna šetnja

U drugom stoljeću prije Krista, Liburne su pokorili Rimljani, koji su s vremenom u okruženju Ljupča i Krneze sagradili više svojih ljetnikovaca, vila rustica. S kraja 5. st. iz starokršćanokog doba veoma vrijedan i jedinstven spomenik je tek nedavno istražena dvojna bazilika podno Podvršja. O najranijoj nazočnosti Hrvata uz ostalo, kazuju nam tri grobna humka blizu zavjetne crkve Gospe od Sniga. I ove svetinje starohrvatske kulture su devastirane.

Već spomenuto brdo je poluotok dug tri kilometra. Ugodna šetnja vidokrugom koji zapanjuje da bi se stiglo do Vrtoloma. Iznad ove strmine na zaravani je u srednjem vijeku podignuta utvrda, u narodu poznato po nazivu Stari grad ili Ljubljana.

Prvi spomen grada je ubilježen u ispravi Herceg Andrije iz godine 1205., a pod nazivom Castrum Gliube. Tada je bio pod vlašću hrvatsko-ugarskih vladara i već zarana je predan crkveno-viteškom redu templarima. Bujan život u gradu traje do kraja 17. st., odnosno do prestanka osmanlijske opasnosti. Tada je grad napušten jer Veneciji više nije bio potreban za obranu. Od materijalnih ostataka ostalo je jako malo, ali opet dovoljno da bi se mogao predočiti cijeli sustav utvrđenja. Unutar zidina je najviše odoljela zubu vremena gotička crkva sv. Marcele. Crkva je bila jednobrodna. Od sredine prema svetištu se brod širi na obje strane završavajući s tri polukružne apside.

Širenje mjesta

Uz apside jedino je djelomično sačuvan sjeverni zid s kontraforima (potornim stupovima). Od sačuvane baštine iz Grada najvrjedniji je kalež koji se čuva u crkvi sv. Martina. Njega je prema predaji izbacio vol svojim »bucanjem«. Ljubač se danas proteže sve od Ljubačkih stanova pa do Provale u dužini od oko tri kilometra. Znatno se proširio na sve strane pa i u smjeru druga dva zaseoka: Stojićima i Grubanima položenim na proplanku brda. Sva tri zaseoka pripadaju istoj župi. Zaštitnik župe je sv. Martin kojem je posvećena i mjesna crkva.

Svetište je svoj današnji izgled dobilo 1812. godine. Omanja je to crkva s dva polukružna prozora sa strana. Pročelje je ukrašeno s jednom rozetom i ugrađenim križem. Na vrhu se izdiže zvonik na preslicu s dva zvona. Stanovi se mogu podičiti s nedavno obnovljenom crkvom sv. Ivana, ali i onom pokraj nje; ostaci crkvice sv. Magdalene iz 14 st.. Povijesna jezgra sela je položena iznad morske hridi u dužini od oko 200 metara, a u širinu oko 100 metara (od škole do Kulne i od mora do Šekuća s burne strane).

Kulturno-povijesna baština ovdje je iznesena popularistički bez imalo pretenzija da bude znanstvena. Za vjerovati je da će u skoro vrijeme, a upravo zbog obilja građe, Ljubač i ljubačko okruženje postati arheološki park – prvi takve vrste u Hrvatskoj.

Plaže

Ljubačke plaže su pješčane. Idealne su za bezbrižno igranje i kupanje djece jer dubina mora i nakon prijeđenih stotinu metara ne prelazi iznad koljena. More je ovdje toplo i kad je u svim okolnim mjestima hladno. Uz nekoliko glavnih plaža rasporedili su se ugostiteljski objekti gdje ćete ugasiti žeđ u vrućim ljetnim danima.