Za stolom se okupilo čak 50 Bačića porijeklom iz Podgrađa

Velika rodbinska okupljanja uz bogat stol, druženje i pjesmu u današnje vrijeme prava su rijetkost. No, s tim se ne slažu Bačići iz Podgrađa, naselja jugoistočno od Benkovca koje broji 25 kuća i 85 žitelja. Razlog je jedinstven – bilo je to prvo uopće okupljanje rodbine, svih koji se prezivaju ili su dio Bačića, a porijeklom su iz Podgrađa.

– Okupilo se 50-ak potomaka Nikole, Tome i Marka Bačića zvanih Nađeni, koji su 1920. doselili iz obližnjeg Lisičića u Podgrađe, kazao je Tomislav Tome Bačić, koji je zajedno s bratom Antom glavni »krivac« za ovo povijesno obiteljsko okupljanje.

U Podgrađu, na razmeđu današnje Bukovice i Ravnih kotara, nalazi se jedno od najvažnijih liburnskih, a kasnije rimskih naselja na tom području – nekad velebna Asseria (5 st. prije Krista – 7 st. poslije Krista), dok kontinuitet življenja seže u željezno doba.

– Riječ je o rodbini rasutoj po cijeloj Lijepoj Našoj, najviše iz Rijeke i Splita, a došli su i iz daleke Australije. Ima nas Nađenih, Bačićke krvi preko 100, rekao je Tome.

Nakon dirljiva susreta kod bunara kojeg su 1929. podignuli braća Bačići, zvana Nađeni skupu se obratio najstariji potomak te loze, prof. Slavko Bačić iz Rijeke, rođen 1933. od oca Marka i majke Mare Ledenko.

– Dok smo bili u Lisičiću zvali su nas Prkuti, onda se jednom kao mali izgubio u šumi najstariji od braće Nikola. Kad su ga pronašli, dobio je nadimak – Nađen, tako kad smo došli u Podgrađe 1920. svi postadosmo Nađeni, podsjetio je Slavko Bačić.

Jedno vrijeme u obiteljskoj kući u Podgrađu je bila čak 21 duša, ukućani.

– Sve se to odvijalo pod budnim okom Tomca, jednog od braće koji je bio pravi gospodar obitelji Nađeni. Naime, što ti je Tomac rekao to ti je bilo ka – amen. U tim teškim vremenima trebao je i vođa i sloga za za opstanak, uvjerljiv je gospodin Slavko.

Stigla su ratna, teška vremena. Tomac je obolio i preminuo 1942. godine.

– Kad su sinovi trojice braće odrasli, podijelili su se. Nastale su nove obitelji i novi potomci, kazao je Slavko Bačić.

Potom su potomci Bačića obišli svoj varoš – Bačićeve kuće Marka Mićunova, Ante Cvitkovog,Tome i Ante Nedinog.

Obišli su gradinu Asseriju i mjesno groblje gdje su položili cvijeće, zapalili svijeće i pomolili se. Na putu prema crkvi sv. Duha zvono s kampanela najavilo je njihov dolazak.

– Sve je završilo kako je i trebalo, zajedničkim druženjem uz bogat stol u mjesnom domu u Podgrađu, zaključio je Ive Čerina, poznati benkovački kroničar. Nije nedostajalo pjesme, kao ni priča u kojima su se oni stariji iz loze Bačića prisjećali nekih prošlih vremena i kojima su mlađim generacijama pokušali prenijeti dio anegdota iz zanimljivih života.