U Lončarima vas odmah poklopi ljepota krajolika i kreativna odlučnost Marka Simića

Kako se približavamo karinskoj rivijeri s pogledom na predivno, možda uskoro i službeno najmanje more na svijetu, skrećemo oštro udesno, tamo gdje bi mnogi na raskrižju skrenuli lijevo i uputili se prema plaži. Dok se vozimo uskom brdskom cestom, koja liči na betoniran kozji put, idemo prema Lončarima i OPG-u »Pueblo Escondido«. Prolazimo kraj edukativne table pred ulazom u područje kanjona rijeke Bijele.

Put nas vodi uzbrdo, zavojitom uskom cestom do Lončara, seoceta s tek nekoliko kuća i područja koje zajedno s dva zaseoka broji manje od deset duša. Tamo se nalazi »Pueblo Escondido«, koje svojim zanimljivim imenom posjetitelje poziva u ovo skriveno selo i »rezidenciju« za umjetnike, ekologe, ljubitelje prirode i sve slučajne namjernike, koju već godinama polako uređuje Marko Simić s prijateljima iz Udruge za prirodu, okoliš, održivi razvoj i turizam »Lončari«.

Posjetili smo ga s određenim ciljem. Naime, nedavno se vratio iz Bruxellesa, gdje je projekt svoje udruge »Morske livade« predstavljao u finalu prestižnog europskog natječaja »New European Bauhaus«. Nagrada je udruzi, nažalost izmakla, ali Simić nam je kazao kako je u Bruxellesu sklopio brojna poznanstva, koja će, nada se, u budućnosti prerasti u zajedničke projekte i suradnju.

Oživljavanje zanemarenog

Finalist u kategoriji »Ponovno povezivanje s prirodom«, jedini je hrvatski projekt izabran među 49 finalista u konkurenciji 530 projekata iz cijele Europe, odnosno među osam projekata u ovoj kategoriji. Za našeg su se posjeta Marku u selu na tjedan dana pridružili i studenti Biološkog odjela zagrebačkog PMF-a, koji su u kanjonu rijeke Bijele sakupljali uzorke flore i bilježili tipove i vrste životinjskog svijeta.

Projekt udruge sastojao se od cijelog spektra aktivnosti – volonterskih akcija čišćenja preko istraživačkog rada do umjetničke instalacije i višejezične internet prezentacije. Kroz ovaj projekt trajno su uklonili značajan dio onečišćenja s područja sliva rijeke Zrmanje i rijeke Bijele, potkrijepili važnost ovog, sada zaštićenog područja značaj morskih livada Karinskog mora koje se sastoje od tri vrste morskih cvjetnica.

– Na samom ulazu u kanjon godinama su se, bez obzira i interesa komunalnih službi, nalazile ogromne količine smeća, pretežno staklenog otpada, od čega je i počeo naš ekološki aktivizam i potreba da okupljanjem ljudi da čišćenjem okoliša udahnemo novi život ovom zanemarenom prostoru, istaknuo je Simić, te se prisjetio početaka, prve akcije čišćenja iz 2020. godine.

– Tada smo prvi put shvatili da zapravo nismo sami, iako nismo uspjeli sve očistiti. Iz toga smo stekli dodatnu motivaciju da stvorimo strukturirani projekt. Naše su aktivnosti zapravo počele iz očaja, jer priroda je bila na izdisaju. Otpad se na području kanjona godinama odlagao bez ikakve društvene i komunalne reakcije, što je zapravo dokaz teških društvenih odnosa koji su tomu prethodili, jer nebriga za prirodu potječe od nebrige ljudi za druge. Svi koji su se ikada pridružili našim akcijama danas zato imaju dio autorskog prava na ono što smo kroz projekt realizirali. Barem mi na to tako gledamo, jer nam je društvena participacija iznimno bitna i jedna je od najvažnijih potki naših aktivnosti, objasnio je Simić.

Foto: Mislav Klanac

Razmjena iskustava

U sklopu projekta objavljen je i međunarodni javni poziv za umjetnike i umjetničke kolektive s ciljem angažiranja umjetnika koji će od sakupljenog otpada izraditi umjetničku instalaciju dostupnu javnosti kao trajno upozorenje na čovjekov negativan utjecaj na prirodu i more odnosno baštinu vezanu za ribarstvo i akvakulturu, ali i podsjetnik kako još uvijek nije kasno. Natječaj je osvojio američki umjetnik Dodd Holsapple i njegov »See Glass Again«.

– U Bruxellesu smo bili gosti Europske komisije i imali smo sjajnu razmjenu s ljudima iz Komisije na pozicijama »Europan Policy Coordinator«. Bila je to i posebna prilika da se družimo i upoznamo s istomišljenicima iz cijele Europe, razmijenimo iskustva s kreatorima 49 projekata koji su nominirani u raznim kategorijama te pronađemo partnere i potporu za nove međunarodne projekte. Sada znamo da nismo sami, odnosno da ćemo lakše surađivati s lokalnim institucijama i biti poželjan partner na EU razini, kazao je Simić koji je zajedno s brojnim volonterima, umjetnicima, znanstvenicima i prijateljima udruge i rijeke Bijele, postigao nezamislivo – kanjon i okoliš oko njega očistio od stotina kilograma otpada koji se tamo godinama nakupljalo.

– Kroz rad smo polako shvatili kako mi zapravo utjelovljujemo vrijednosti »Bauhausa«. Razmijenili smo mišljenja sa sudionicima iz drugih zemalja i zapravo, ironično, došli do zaključka kako sve nas općenito more iste brige i problemi. Mi sada s tim novim znanjima imamo priliku ne se samo uključiti u nove projekte, već stručnjake iz cijele Europe dovesti u naš mali kutak zadarske regije, optimističan je Simić, koji u »Pueblo Escondido« već dugi niz godina ulaže vlastita sredstva, s nadom kako će to jednom biti mjesto za umjetničke rezidencije, kampove, ali i komercijalne odmore, kako bi u Lončare vratio dječji smijeh i život.

Foto: Mislav Klanac

Transfer znanja

– Iz tog razloga nam je transfer znanja poznavatelja uloge morskih livada za eko sustav i kvalitetu života riba značajan kako bismo promijenili svijest ljudi i percepciju ovog prirodnog fenomena. Projekt se prvenstveno bavi promjenom percepcije morskih livada, njezine valorizacije i zaštite, poručio je Simić.

U blizini puta za Lončare na stazi koja vodi do kanjona rijeke Bijele zato se i nalazi instalacija američkog umjetnika Dodda Holsapplea nazvana »See Glass Again«. Nastao kao rezultat projekta »Morske livade: It’s not too late« ovaj rad, promjera devet metara, predstavlja jedinstvenu umjetničku intervenciju u javnom prostoru u Hrvatskoj u čijoj su izradi sudjelovale stotine ljudi.

– Instalacija i proizvedena iskustva trebali bi trajno upoznavati ljude s vrijednostima morskih livada, poželjno je uključivanje posjeta ovoj lokaciju u izvannastavne aktivnosti, naglasio je Simić.

U tri eko akcije čišćenja koje su se održale kroz 2020. i 2022. godinu, volonteri, lokalni aktivisti, planinari i penjači sakupili su 120 kubika staklenog otpada koji se nalazio na putu prema kanjonu Bijele, kao i pet tona okolnog smeća. Upravo je to staklo utkano u nezaboravnu instalaciju koja pozdravlja posjetitelje kanjona.

– Doddov rad, koji otpadno staklo koristi kao sirovinu za umjetnost, izabran je između 46 prijava iz cijelog svijeta. Njegov prijedlog temeljio se na suhozidu u obliku prstena s mozaikom jegulje koji bi služio kao prostor za sjedenje i razgovor. Holsapple je tako u rujnu i listopadu 2023. svoju adresu u kalifornijskoj Santa Monici zamijenio s rezidencijom u Lončarima, prisjetio se Simić, koji u doglednom razdoblju planira povezati se sa sveučilišnim i obrazovnim institucijama, jer u »Pueblu« bi, kada rezidencija bude potpuno uređena želio organizirati edukativne akcije i druženja.

Foto: Mislav Klanac

Novo lice praznog prostora

– Kad je u pitanju OPG »Pueblo Escondido«, koji je neformalni domaćin svih aktivnosti, želja nam je postati redovnim domaćinom kroz razvoj programa multidisciplinarne rezidencije za umjetnost i okoliš u tri smjera; razvoj međunarodnih edukacijskih programa, rezidencijalni programi za umjetnike, te kao treći svojevrsni programski kolektor koji će omogućiti drugima da koriste prostor i platformu kako bi provodili vlastite aktivnosti u kulturi. Zajednički cilj sva ova tri smjera jest da korisnici »Puebla« ostanu dijelom njegove zajednice i svoje znanje i iskustva ugrade u buduće aktivnosti koje bi se u nas održavale, rezimirao je Simić.

Lončari su, kazuje, više manje prazan prostor, što znači da mu je potrebna društvena nadogradnja, što u nekoj mjeri ljudi već prepoznaju, kao na primjer studenti, koji su prošlog tjedna, boravili u selu i radeći na terenu u kanjonu Bijele zabilježili stanje biljnog i životinjskog svijeta.

– Sav će njihov rad biti dijelom javnih baza podataka i dobar temelj za daljnja istraživanja, jer o rijeci Bijeloj i njenom kanjonu zapravo je dostupno jako malo radova. Konkretno, lokacija zapadnog prilaza kanjonu rijeke Bijele doživjela je trajnu transformaciju postavljanjem umjetničke instalacije. Sam kraj, odnosno prvenstveno zaljev Karinskog i Novigradskog mora pun je raznih ugroza koje su posljedice postkonfliktnog ili postindustrijskog perioda ili su dijelom stihijskog razvoja obale, istaknuo je Simić, navodeći samo neke od problema, a to su nelegalna odlagališta, bazeni lužine u Jasenicama, izlijevanje mazuta u rijeku Zrmanju, izgradnja cementare u Kruševu koja se prilagođava da bude pogodna za spaljivanje otpada, nedostatak kanalizacije u svim općinama i gradovima vezanim za zaljev, te apartmanizacija potaknuta konstantnim izmjenama prostornih planova u okruženju koje nema prakse za zbrinjavanje građevinskog otpada, dok se sam otpad ne odvaja nego se odlaže u nerazvrstan nevjerojatnim postocima preko 90 posto.

Foto: Mislav Klanac

Skrivena ljepotica

Rijeka Bijela jedinstven je fenomen u Dalmaciji, koja izvire iz špilje na oko 300 metara nadmorske visine. Kanjon ove rijeke također je rijedak primjer otopljenog vapnenca koji poprima bijelu boju, po čemu je i ova rijeka dobila ime. Iznad toka ove prirodne ljepotice, izdižu se stijene od kojih su neke visoke i preko 300 metara i na kojima se nalaze deseci pravaca za sportsko penjanje, kao što su high line i drugi slični sportovi.

– Pokretač za sudjelovanje u aktivnostima naše inicijative su upravo kompleksni društveni problemi, potpuna dekadencija i zanemarivanje ljudi i prostora. Mi problemima pristupamo na kreativan i uključiv način uglavnom baveći se posljedicama desetljećima sistematskog zanemarivanja problema, rekao nam je Simić, koji se nada portfoliom koji je podebljam NBH finalnom postao poželjan projektni partner.

– Idealno, očekivana razvojna ideja je kvalitetno organizirati prostor u aspektima kulture, infrastrukture, obnovljive energije i proizvodnje hrane na principima ekologije, (samo)održivosti, uključivosti, solidarnosti i zajedništva pojedinca i grupa, odnosno, svih zainteresiranih za razvoj harmoničnog i ekonomski stabilnijeg života te odnosa prema zajednici, prirodi i društvu. Cilj nam je imati strukturu koja ne ovisi isključivo i samo o javnim natječajima, kako ne bismo postali potpuno ovisni o njima i polako im se počeli prilagođavati i tako gubiti našu osobnost, poručio je Simić, koji je u Lončarima 2011. godine kupio starinu koja je 20 godina bila zapuštena i zanemarena i udahnuo joj novi život.

U selu je tada živjelo dvoje staraca koji su živjeli bez struje i vode, puta i bilo kakve infrastrukture. Oni sada, barem povremeno, uz Marka Simića, sada za susjede imaju znanstvenike, umjetnike i ljubitelje netaknute i očuvane prirode.

Foto: Mislav Klanac

Foto: MISLAV KLANAC

Studenti istraživali život kanjona

Maja Perinović, Zadranka sa zagrebačkom adresom, studentica je Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i članica udruge studenata Biologije »BIOS«, koja je tjedan dana s kolegama provela istražujući život kanjona.

Kazala nam je kako je terenski zadatak započeo sa 70 studenata.
– Studenti različitih smjerova s različitih godina u sklopu naše je udruge zajedno radilo na terenu. Naša udruga svake godine održava nekoliko velikih projekata, a terenski je rad jedna od njih. Istraživanje radimo u dva navrata – proljeće i jesen, a radimo u sekcijama, ovisno o polju istraživanja.

Zapravo, svaka sekcija ima vlastito malo istraživanje, a sve ćemo objediniti u zajedničkom zborniku radova, najavila je Perinović, koja će se u kanjon Bijele još jednom s kolegama vratiti ovo ljeto, kada će nam i predstaviti prve rezultate istraživanja.

– Radimo inventarizaciju vrsta kako bismo utvrdili bioraznolikost područja. Sama rijeka Bijela jako nam je zanimljiva jer je povremena tekućica, koju sada ipak nismo uspjeli vidjeti u njezinoj punini. Povremeni su tokovi jako zanimljivi, naročito kod utvrđivanja koje vrste i kako preživljavaju u takvom ekosutavu, pojasnila nam je Perinović, dodavši kako je Naturi Jaderi bilo iznimno važno popisati čim više botaničkih vrsta, kao i pauka i leptira na tom području.

– PP-u Velebit dužni smo podatke o travnjacima na Tulovim gredama, gdje je radio veliki broj studenata, kao i stanje vrulje u uvali Modrič kod Starigrada. Puno nas je bilo na terenu, tako da smo uspjeli riješiti ogromnu količinu posla, zaključila je Perinović.