U 69. godini života preminuo zadarski književnik Vlatko Majić: 'Čovjek topla srca i nenametljive mudrosti'

U 69. godini života preminuo je književnik Vlatko Majić koji je za života ponajviše bio vezan uz otok Pag i Zadar. Rođen je 26. kolovoza 1956. godine u Vitini kraj Ljubuškoga, a preminuo je 20. studenoga u Općoj bolnici Zadar.

Bio je profesor hrvatskog jezika i diplomirani knjižničar. Predavao je u osnovnim i srednjim školama u Zagrebu, Zadru i Pagu, dok je od 2013. do 2021. godine obnašao dužnost ravnatelja Gradske knjižnice Pag. Na Pagu je ostavio posebno snažan trag u svom angažmanu u nekadašnjem »Listopadu« u Novalji i »Novigradskom proljeću«. Svojim mirnim autoritetom i toplim tonom uvijek je znao kako usmjeriti mlađe generacije i pružiti im podršku u njihovim prvim literarnim koracima.

Bogati opus

Osim što se istaknuo u predanom odgojno-obrazovnom radu, istaknuo se i svojim književnim radom. Za života je objavio mnoga prozna i pjesnička djela, od prve zbirke pjesama »Glazba češlja« iz 1982. godine do one posljednje knjige »Vinožito« objavljene 2020. godine. Njegova su djela prevođena na engleski, njemački, francuski, talijanski, albanski i slovenski jezik, dok su mnoga zastupljena i u zbornicima, čitankama i antologijama Hrvatske te Bosne i Hercegovine. Među njima se, po sentimentu, svakako ističe »Ljubuški pjesnički zbornik« njegova rodnog zavičaja.

Majićevom značaju u kontekstu hrvatske suvremene književnosti idu u prilog i brojne nagrade, poput Republičke nagrade na Trebinjskim večerima poezije, Godišnje nagrade Riječkog književnoga i naučnog društva pa do nagrade fra Marina Nedića. Uz sve to, bio je i aktivni član Društva hrvatskih književnika u Zagrebu te je jedan od osnivača DHK-a Herceg-Bosne u Mostaru. Neko vrijeme je obnašao predsjedničku dužnost u Ogranku Matice hrvatske u Pagu te Ogranku DHK-a u Zadru.

Oproštaji kolega

Mnogi njegovi prijatelji i kolege s književne scene oprostili su se od njega putem društvenim mreža. Među njima i zadarski književnik i slikar Tomislav Marijan Bilosnić. Objavio je emotivnu oproštajnu pjesmu pod naslovom »Otišao je, a Vlatko je«.

– Otišao je Vlatko/i ja šutim/i slušam protok vremena/i šaljem mu posljednji pozdrav/kao pjesnik što zna/da pjesma zadrži onoga koga više ne vidimo, piše Bilosnić u posljednjoj kitici ističući Majićev pjesnički senzibilitet koji ostaje nakon njega u njegovim pjesmama.

Bilosnić je kratko za naš list rekao kako se oprašta od čovjeka, književnog kolege i prijatelja Majića s velikom tugom.

– Bio je čovjek topla srca i nenametljive mudrosti koja je obogatila sve koji su ga poznavali. Ostat će u sjećanju po svojoj tihoj dobroti, staloženosti i rijetkoj sposobnosti da riječima dotakne ono najdublje u čovjeku. Bio je prijatelj i čovjek koji je odan, pažljiv i uvijek spreman saslušati. Kao književnik ostavio je trag jasne misli i iskrene emocije, stvarajući djela koja će još dugo nositi njegov glas među nama, zaključio je Bilosnić.

Posljednji ispraćaj bit će danas, 22. studenoga, u 15 sati na gradskom groblju Pag.