Tok rijeke Une nepovratno uništen, a odštetu će moći tražiti - investitor

Dva mjeseca nakon što su u Ministarstvu prostornog uređenja ustanovili da se dozvole za gradnju minihidroelektrane na izvoru rijeke Une ne mogu poništiti ni ukinuti jer su za takvo što istekli zakonski rokovi, u ponedjeljak su priopćili da je građevinska dozvola ipak proglašena ništavnom. Kako su zaključili u Ministarstvu, Zakonom o općem upravnom postupku predviđene su iznimke, odnosno predviđeno je da su neke povrede toliko teške da se pojedina rješenja mogu oglasiti ništavim u svako doba.

Na koncu je ništavnom proglašena građevinska dozvola za hidroelektranu, rješenje o produženju građevinske, kao i rješenje o promjeni imena investitora – no, neponištena je i dalje ostala izdana lokacijska dozvola, kao i kasnija odluka o dodjeli koncesije ili parcelacijski elaborati koji su joj prethodili.

Žalba Upravnom sudu

Pri tom je važno napomenuti da investitor upravo pri podnošenju zahtjeva za lokacijsku dozvolu nije priložio svu potrebnu dokumentaciju – niti je proveden postupak glavne ocjene prihvatljivosti zahvata za ekološku mrežu kao ni postupak ocjene o potrebi procjene utjecaja na okoliš, a upravo su to u Ministarstvu naveli kao razloge poništenja građevinske – a ne lokacijske dozvole.

Dakle, ako je suditi po priopćenju objavljenom na njihovim stranicama, Ministarstvo je građevinsku poništilo jer nema dokumente koje nije ni trebala imati, a da pri tome nije uključilo one koje je trebala imati, ali ih nema.

Kad se podvuče crta, pravo je pitanje, kako ističe predsjednica stranke Javno dobro Vladimira Mascarell, je li se u Bačićevu Ministarstvu neko zaigrao s obznanom ništetnosti i pogrešno interpretirao Rješenje pa napisao glupost, ili je pak posrijedi nešto drugo.

– U utorak smo zatražili originalno Rješenje o proglašenju ništetnosti, a da ja imam taj dokument i da u njemu piše ono što su oni napisali u priopćenju, ja bih isti tren digla kaznenu prijavu!

Ja ne znam je li to interpretacija glasnogovornika ili je to stvarno i napisano u Rješenju, ali ako su oni stvarno donijeli odluku da ponište građevinsku zbog nedostatka Glavne ocjene, to znači da će investitor uložiti žalbu Upravnom sudu i srušit će tu odluku istog trena.

Ne može se građevinska proglasiti ništetnom jer nema dokument koji ni ne treba imati, započinje u nevjerici Mascarell, koja je već podigla kaznenu prijavu i protiv ministra Branka Bačića i glavnog državnog inspektora Andrije Mikulića, i to zato što nisu na vrijeme zaustavili daljnju devastaciju na izvoru Une, odnosno jer nisu naložili hitnu sanaciju gradilišta, pa su jesenske bujice izrovale gradilište i prouzročile štetu čiji se iznos tek treba utvrditi.

Umjesto toga, Ministarstvo je, kako tumači, građevinsku dozvolu po zakonu trebalo poništiti jer pri predavanju zahtjeva za njeno izdavanje nije priložen dokument kojim investitor iskazuje pravni interes – a to je u ovom slučaju koncesija za korištenje vodne snage za korištenje električne energije.

Država zakinuta

– Oni su tu građevinsku dozvolu izdali na temelju nečega što nije zakonom propisano kao pravni interes. A pravni interes je jedna izuzetno glupa sintagma koju su izmislili pravnici, a ona znači da kada radite kuću, vi imate vlasnički list parcele i na taj način iskazujete pravni interes za zemljište da se ne bi dogodilo da vi izvadite građevinsku na mojoj zemlji.

A ako gradite na tuđoj zemlji, onda morate priložiti ugovor s vlasnikom zemljišta, koji se usuglasio da se gradi na njegovoj čestici. Ako se radi o pomorskom dobru, pravni je interes koncesija za građenje na pomorskom dobru.

Ako se radi o javnom vodnom dobru u općoj upotrebi – kao što je slučaj na izvoru Une, onda Zakon o vodama propisuje da je za gradnju hidroelektrana na temelju lokacijske dozvole, a prije izdavanja građevinske, nužno prethodno ishoditi koncesiju za korištenje vodne snage radi proizvodnje električne energije.

Ta koncesija je jedini zakonom propisan pravni interes za izgradnju hidroelektrane, a oni to nemaju u građevinskoj dozvoli, nego su koncesiju izdali naknadno, 2017. godine, tumači Mascarell pa ističe da je na taj način izbjegnuto raspisivanje javnog natječaja za dodjelu koncesije.

To je, ocjenjuje, po Zakonu o koncesijama velik prekršaj i država je zakinuta jer je praktički ucijenjena da koncesiju da onome tko ima građevinsku dozvolu.

A s obzirom na to da ta koncesija nikada nije poništena, investitor će sada moći tražiti odštetu.

– Koncesija, odnosno pravni interes, osnova je za traženje odštete, a ne poništena građevinska dozvola. Drugim riječima, investitor nema pravo na odštetu ako mu se poništi građevinska jer građevinska ne daje nikakva prava – ni posjeda ni vlasništva ni ičega, nego pravni interes, dakle vlasnički list, koncesija, ugovor o korištenju – to daje pravo na odštetu.

Em će se ovako odluka poništiti jer građevinska ne mora imati Glavnu ocjenu, em će moći tražiti odštetu jer nije poništen pravni interes, odnosno koncesija. Osim toga, po onome što su napisali, nisu poništili ni lokacijsku, pa investitor opet može ishoditi neke dokumente na temelju te dozvole, pod uvjetom da ona još vrijedi.

Da ni ne spominjem da im poslije svega ostaje zemljište, koje je uknjiženo kako je uknjiženo, jer nisu poništene niti parcelacije koje su protuzakonito napravljene, također bez pravnog interesa, nabraja Mascarell.

Divljački prekop

Naime, kako tumači, problem na vrelu Une nastao je još u 2009. godini, kada je Petar Župarić kupio kuću od Dragana Medića, pri čemu kuća nije imala zemljišno knjižni izvadak ni česticu zgrade, nego je bila na velikoj katastarskoj čestici rijeke 1287 k.o.

Neteka, upisanoj kao vlasništvo RH, javno vodno dobro u općoj upotrebi. Kupoprodaja je obavljena uz potvrdu Općinskog suda u Gračacu, Zemljoknjižnog odjela, kojom je potvrđeno da zemljišne knjige ne postoje za taj kraj.

Iako neupisana i nevidljiva u knjigama, ta je kuća, kako objašnjava Mascarell, postala osnova na kojoj su se bazirali svi daljnji manevri i malverzacije zemljištem u vlasništvu RH, pod upravom Hrvatskih voda, posve jasno definiranim kao »javno vodno dobro u općoj upotrebi«.

Osim na konfuzno priopćenje Ministarstva prostornoga uređenja, Mascarell se osvrnula i na DIRH.

– U DIRH-u također lupetaju gluposti, tvrdili su da Građevinska inspekcija ne može zatvoriti gradilište zato što postoji pravomoćna građevinska dozvola. Ta inspekcija ne kontrolira samo postojanje građevinske dozvole, nego kontrolira građenje i sve sudionike u građenju.

Na Uni su oni iskopali dupli teren, imaju dozvolu za 700 »kvadrata«, a iskopali su 1400. Porušili su i što je njihovo i što je državno. Ne samo stabla, nego su izrovali teren, srušili brane, iskopali kanale…

Dakle pored svih ovih malverzacija s papirima, divljački je prekopano duplo više »kvadrata« negoli je bilo predviđeno, sumira Mascarell.

Vučković: Hidroelektrane su potrebne Hrvatskoj

Ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković ustanovila je da je u slučaju hidroelektrane na Uni »država napravila sve što je trebala«, ponovivši pri tom više puta da se njoj kao laiku čini da su hidroelektrane »potrebne u hrvatskom energetskom miksu«.

– Što se tiče općenito hidroelektrana, one su, koliko se meni čini kao laiku, potrebne u hrvatskom energetskom miksu. Ako želimo biti neovisni, ako želimo postići tu tranziciju, mi moramo imati jedan dobar energetski miks, koji ne može završiti samo na solarima i vjetru. To se meni čini kao laiku, izjavila je.

Naglasila je pri tom da je hidroelektrana bila u prostornim planovima već dulje vrijeme.

– Dakle, je li tamo trebala biti hidroelektrana ili ne, ne baš na ovoj, čini mi se mikrolokaciji. Svakako je pitanje koje se rješavalo davnih dana. E sad, ako je i u prostornom planu, naravno treba poštivati sve propise, rekla je Vučković.

– Država je u ovom, ova Vlada, u kojoj nisu davane te suglasnosti, napravila sve što je trebala i radila je na vrijeme. Vidjet ćemo što će se dalje događati i hoće li još možda kakva nova hidroelektrana uskoro osvanuti, dodala je.