Sudovi Pakoštancu onemogućili da dostavi - odlučujući dokaz

Iako je od svog pokojnog oca naslijedio atraktivno zemljište na samom ulazu u Pakoštane, gotovo uz obalu Vranskog jezera, jedan mještanin bio je nakon svoje 11-godišnje sudske borbe u praktično izgubljenoj poziciji da postane zakoniti vlasnik tog zemljišta, s obzirom na to da je iscrpio sve stupnjeve sudovanja, no sve je promijenila odluka Ustavnog suda kojom je usvojena njegova ustavna tužba. Ovom odlukom ukinuta je presuda drugostupanjskog suda, Županijskog suda u Velikoj Gorici, kao i prvostupanjska presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu. Predmet je vraćen zadarskom sudu na ponovni postupak.

Tužio državu

Kako bi postao zakoniti vlasnik zemljišta površine 1.200 metara četvornih mještanin Pakoštana podnio je svojedobno tužbeni zahtjev protiv Republike Hrvatske tražeći da se u zemljišnoj knjizi izvrši uknjižba prava suvlasništva ove nekretnine, za 1200/81462 dijela na ovoj čestici zemljišta, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženice. Naveo je kako je suvlasništvo stekao nasljedstvom od pok. oca, a on nasljedstvom od svog oca. Njegov djed je 1931. godine podnio »žurni prijedlog za izdavanje zemljišničkog izvadka« tadašnjem Kotarskom sudu za navedenu česticu.

No, ova nekretnina uknjižena je u zemljišnoj knjizi kao općenarodna imovina, zbog čega je opunomoćenik RH na sudu istaknuo kako tužitelj nema ono što se naziva aktivna legitimacija te je predložio da ovaj Pakoštanac pribavi uvjerenje nadležnog upravnog tijela o statusu nekretnine na dan 24. srpnja 1991. odnosno na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Naveli su kako tužitelj nije naveo pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva njegovih prednika, za pravnu osnovu dosjelosti nije dostavio nikakve dokaze, npr. posjedovni list, povijest posjedovanja i sl., te nije predložio dokaze za svoje nasljeđivanje.

Iz izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, Zemljišnoknjižnog odjela Biograd na Moru sa stanjem na dan 27. veljače 2014. proizlazi da je ova katastarska čestica u k.o. Pakoštane, u naravi pašnjak površine 81.462 m2, upisana kao općenarodna imovina, s upisanim organom upravljanja Mjesnim narodnim odborom Pakoštane.

Mještanin Pakoštana je usporedno sa sudskim postupkom 28. travnja 2014. podnio zahtjev Upravnom odjelu za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje, ispostava Biograd na Moru, odjel koji je u međuvremenu preuzela uprava Zadarske županije, radi pribave potvrde je li se ova čestica zemljišta prije srpnja 1991. nalazila izvan ili unutar građevinske zone. Ovu potvrdu nije do tada ishodio, a sudu je dostavio dokaz o podnošenju ovog zahtjeva. No zbog sporosti županijske administracije ovu potvrdu nije ishodio, a što je i zadarskom i drugostupanjskom sudu u Velikoj Gorici, koji je odluku donio 3. travnja 2019., bio ključan razlog za donošenje presuda protiv ovog Pakoštanca. Podnio je potom Vrhovnom sudu zahtjev za revizijom koji je odbačen kao nedopušten.

Povreda ustavnih prava

Ostala mu je zbog toga samo ustavna tužba u kojoj je naveo kako su mu osporenim presudama povrijeđena ustavna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske te Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokolom uz ovu konvenciju. Istaknuo je kako mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje u aspektima arbitrarnosti i načela jednakosti oružja i pravo vlasništva. Naveo je kako je poduzeo sve radnje da bi ishodio potvrdu kod nadležnog odjela Zadarske županije, a unatoč slanju požurnice, potvrdu mu nisu izdali niti nakon pet godina.

Ustavni sud je u svojoj odluci utvrdio kako je navedenim postupanjem prvostupanjskog suda podnositelj, mještanin Pakoštana onemogućen u dostavljanju odlučujućeg dokaznog prijedloga, što nije bilo u skladu s jednakošću oružja, kao jednim od načela pravičnog suđenja.

– Pristup drugostupanjskog suda u žalbenom postupku prilikom razmatranja žalbenih prigovora podnositelja, ocjenjivanja cjelokupnog postupka i razloga osporenih presuda može se ocijeniti suviše nedostatnim i arbitrarnim. Utvrđujemo kako prethodni sudski postupci nisu vođeni tako da podnositelju osiguraju pravo na pravično suđenje, što je dovelo do povrede prava na pravično suđenje propisano Ustavom, napominje Ustavni sud.