Ruke Luke Adžića u 30 godina njegovale su preko milijun sadnica cvijeća

Dolaskom proljeća, znamo, sve se budi, postaje zelenije, mirisnije i šarenije. Djelić te snage života želimo i kraj sebe u svojim domovima, pa otprilike u ovo vrijeme godine zasučemo rukave, presadimo i nahranimo cvijeće koje krasi naše vrtove i balkone. Nerijetko, kupujemo i nove cvjetove koji su nas očarali svojim bojama i mirisima.

Prolazak kroz tržnicu, najljepši je upravo u proljeće kad cvijeće u svim svojim bojama zavlada štandovima.

Od sjemena….

No, mi se nismo tu zaustavili, već smo u potragu za cvijećem krenuli na OPG Adžić u Dračevcu Ninskom. Poseban miris vlažne zemlje i prekrasnog cvijeća u plasteniku, svakodnevica su Milki i Luki, vlasnicima ovog OPG-a koji cvijeće i presadnice uzgajaju već trideset godina, od prvog dana u potpunosti posvećeni svom poslu, svakoj sadnici.

– Radili smo puno, bili smo mladi i počeli smo punom snagom, radeći u dvije smjene svaki dan. U početku smo ostajali u ‘rodilištu’, malom plasteniku, gdje sadimo sjeme, dugo u noć, uz grijalicu. Ovaj posao radimo cijelu godinu, a počinjemo s proljetnim cvijećem kojeg sadimo već iza Tri kralja.

Palimo grijalice i sijemo sjemenke kadifa, vodenica, vinki i sličnih. Dok to nikne, dok se odgoji za presađivanje, treba dva do tri mjeseca, nakon čega ih prebacujemo u veće vaze, ovisno o tom koja je vrsta.

Najvažnije je da sve bude spremno za prodaju u travnju, kazao nam je Adžić dodavši da im kupci dolaze izravno na OPG, ali i na štand koji imaju zadnjih trideset godina na tržnici na Poluotoku, od prvog dana.

Adžići kupce imaju po cijeloj županiji, ali i šire. Evo, upravo to jutro kad smo ih posjetili, gospođa iz Senja javila je kako uskoro dolazi baš po njegovu crvenu salatu sorte hrastov list.

Ona dolazi ciljano, kao i mnogi drugi koji su se uvjerili u kvalitetu njihovog cvijeća i sadnica povrća, kojem posvećuju pažnju i daruju ljubav jednako kao i svom djetetu.

Nema odmora

S obzirom na to da je teško opstati na tržištu samo s proljetnim cvijećem, u srpnju se posvećuju sijanju zeljastih biljaka koje pak presađuju u kolovozu, kako bi bile spremne nakon Velike Gospe za sadnju u poljima.

Osim, toga, puno pažnje posvećuju i očuvanju starih sorti pa tako imaju staru sortu cvijeta verbena, ali i tri stare sorte rajčica šljivara, jabučara i volovskog srca. Za ovu obitelj, godišnjeg odmora nema. Radi se dvije smjene, pa je ovo na kraju i cjelogodišnji i cjelodnevni posao.

– U svojih 67 godina, kad sve zbrojim, imam 70 godina staža. A, ako vam je roba dobra i ako imate kvalitetno sjeme, uz dobar odnos s kupcima, ljudi će vas tražiti jer imaju povjerenja u vas. Nema ništa ljepše od toga nego kad nam se vrate i pohvale nas, kad nam kažu da je sve bilo u redu i da su jako zadovoljni, govori ponosno Adžić kojeg smo upitali kako se kreću cijene cvijeća.

– Cijene su kao i lani, jedino što se diglo kad je bila promjena valute, ali nismo puno išli gore. U prosjeku, ovisno o vrsti, cijena se kreće oko 70 centi kod nas na imanju, a na pijaci je nešto malo skuplje.

Najskuplje su velike lončanice, petunije, sulfinije koje su 10 eura. One su možda najskuplje, ali ih jako dobro othranimo, jako su dobre i svi ih hvale jer nigdje drugdje ovako kvalitetne viseće petunije ne možete naći, kazao nam je Adžić opisujući balkone svojih kupaca diljem županije, a koje krase upravo njegove petunije.

Kao svako živo biće

– Neki ljudi uzimaju po sto komada, toliko ih žele jer vole da im je bujno i lijepo. Naravno, onda se i cijene prilagode, osobito za stalne kupce. Objasnimo svakom kupcu kako ih treba čuvati i hraniti…

Cvijeće je zapravo kao čovjek. Treba mu znati dati vodu u određene vrijeme i prehraniti ga kad ono to traži. Ništa ne valja preko mjere, kao i kod čovjeka, kao i kod i životinje, svih živih bića, napominje Adžić.

Lijepog cvijeća uvijek fali, odgovara Adžić na naše pitanje o isplativosti uzgoja cvijeća. Poznato je kako zbog niske proizvodnje, Hrvatska uvozi znatne količine cvijeća, a većina uzgajivača nalazi se u kontinentalnom dijelu Hrvatske. U našoj županiji, Adžići nisu jedini uzgajivači, ali su kako saznajemo – najveći.

– Ako je ugojeno, lijepo, naći će se kupac. Ali velika su to odricanja, jer plastenik, kao ni blago, ne poznaje subote i nedjelje, godišnje odmore. Mada moram pohvaliti svoje sumještane, moje susjede, koji nam pomažu kad nam je najveća gužva, kad je vrijeme sadnje krizantema za blagdan Svih svetih i Mrtvi dan.

Krizanteme treba saditi već u lipnju, da bi bila savršena do blagdana u studenom, kako bi procvjetala baš ona zadnja dva dana prije Svih svetih. Tad imamo baš puno posla, kazao je Adžić dodavši kako bi bez ove prodaje u studenom bilo jako teško opstati.

Podijeliti znanje

Kroz njegove ruke u ovih trideset godina, prošlo je više od milijun sadnica, što je s obzirom na broj uzgajivača u ovom području, izvrstan pokazatelj uspješnosti rada sa srcem. Upravo radi doprinosa razvoju poljoprivrede njihov OPG je nagrađen i s nagradom Općine Poličnik.

Ova obitelj, svakako bi preporučila rad s cvijećem, ali kako Adžić kaže, nema puno onih koji bi to i željeli. On je pak spreman svoje znanje podijeliti i predati nekom posao jer je šteta da to znanje i iskustvo ostaju samo s njim.

– Ovo se sa mnom gasi, a neće dugo ni proći. Zdravlje popušta, a mi smo vam uvijek na otvorenom, na suncu, da bi biljka bila zdrava, kompaktna i otporna. S druge strane, ljudi su jako zadovoljni, zovu nas i tjeraju nas da radimo dalje.

Nema ništa ljepše od ovog posla za nas, nema ništa ljepše nego kad vas kupci zovu i hvale, pogotovo kad znamo da je dovoljno da samo jednom napravite grešku da ga izgubite, kazuje nam Adžić dok ga mi pitamo hoćemo li uputiti poziv za osposobljavanje ili usavršavanje zainteresiranih.

– Tko bi htio raditi, dobrodošao je. Sve bih ga naučio, kazao je Adžić.