PREDIVNO Irena Rančić i Ante Dorkin muralima uljepšali Preko

Malu plažu Banj koja se nalazi na ulazu uvale Jaz u Preku krasi osam zidnih slika, murala koje su oslikali slikari Irena Rančić i Ante Dorkin. Ideja da zid dužine četrnaest metara na maloj plaži Banj ovo ljeto osvane u novom ruhu proizašla je na prijedlog Općine Preko i TZ Općine Preko, a na što su se ovo dvoje preških umjetnika vrlo rado odazvali.

Slikarski život Irene Sikirić traje više od 25 godina te u Preku ima i svoj atelje »Sirena«, dok se Ante Dorkin slikanjem bavi dvadesetak godina. Razgovarali smo s ovim svestranim umjetnicima i saznali kako im je bilo slikati osam različitih zidnih slika u dva tjedna intenzivnog slikanja.

Život na otoku

– Načelnik Jure Brižić te TZ Općine Preko prepustili su posao slikanja meni i kolegi Dorkinu, a potom smo se nas dvoje zajednički dogovorili što bismo mogli naslikati. S obzirom na to da smo se morali držati visine zida, nismo mogli raditi ono što smo prvotno zamislili, pa smo na kraju napravili osam murala jednakih dimenzija, odnosno odlučili smo se za slike u nizu, objasnila je Irena te dodala kako im je cilj bio da slikama obuhvate život na otoku.

– Htjeli smo da uz plažu budu slike kupača, djece, starijih i mlađih osoba, da napravimo jednu priču koja je vezana uz more. Imali smo potpunu slobodu izbora tematike, boja i svega onoga što smo zamislili. Murali su rađeni kvalitetnim akrilnim bojama koje su namijenjene za fasadu, izdržljive su u svim vremenskim uvjetima i s njima smo radili jedan sklad boja koje će odgovarati uz ambijent koji ih okružuje. Na početku smo htjeli i nešto pisati, neke stihove pjesama, ali na kraju smo se odlučili da će to ipak biti samo slike te smo svakoj od njih dali svoj naziv i to na preškom govoru uz prijevod na engleski jezik, kazala je ova umjetnica.

Na početku samog slikanja, ovi talentirani umjetnički partneri računali su da će im biti potrebno svega desetak dana, no cjelokupni pothvat odužio se na nešto više od dva tjedna, budući da je zid bio rupičast, stoga su morali biti posebno pažljivi kako bi se sva udubljenja ispunila bojom. Svih osam slika radili su zajednički, upotpunjavali jedan drugoga te međusobne rukopise, kako bi na kraju sve slike ispale kao da ih je radio jedan autor. Tako je, kako ističu, jedan radio podlogu, drugi skicu, a zajednički bi tonirali boje te tako dobili nijanse koje su oboje željeli.

– Zadovoljni smo sa svakom slikom koju smo napravili. Imali smo predloške po kojima smo radili, no svakoj smo slici dali neku svoju ideju, kombinaciju boja i izgled tonova te smo tako u murale udahnuli dio sebe i svoje osobnosti. Olovkom smo radili velike mreže kako bi sve bilo proporcionalno, a potom krenuli u podlogu s bojom. Slikali smo kroz jutro, od osam sati, kako bi nam iza zida bio hlad, a onda bi već oko jedanaest sati dolazili kupači i počele bi vrućine te bi se tada boje slabije vidjele, pa bismo nastavak tada prebacivali na iduće dane, objasnila je Irena dodajući kako je reakcija Prečana na murale bila iznimno pozitivna.

– Neki su nam svaki dan dolazili i ispitivali kada će biti gotovo. Ali ne ide to tako, netko tko nije umjetnik i tko nema veze sa slikarstvom ne razumije da ne ide to tako brzim korakom. Dok mi umjetnici nismo zadovoljni i dok slika po nama nije top, mi ne prestajemo slikati. Mi smo ih završili kada smo sami zaključili da može biti gotovo. Većinom nam ljudi kažu da im se najviše sviđa mural s dvije bakice koje ćakulaju na plaži te objašnjavaju kako sebe vide u toj slici. Od osam slika, meni je osobno najdraži prikaz starog ribara koji krpa mrežu. Jednostavno, ta slika po meni priča pravu otočnu priču, ima emocije, rekla je Irena.

FOTO: VESNA BENIĆ

Samozatajni umjetnik

Irenin kolega Ante Dorkin slika već dvadesetak godina, no za sebe kaže da je samozatajan, pa njegovi sumještani u Preku ni ne znaju da se bavi slikarstvom. Monokromatski radi ugljenom, olovkom i tušem, s akrilom je počeo raditi prije desetak godina, a s uljem prije sedam ili osam godina. Održao je i nekoliko samostalnih izložbi na Ugljanu te u zadarskoj Kneževoj palači, a najveća mu je želja održati samostalnu izložbu baš u svom Preku. Kako ističe, suradnja s Irenom na ovom projektu bila je odlična, a trenutno u planu imaju još nekoliko ideja.

– Nismo htjeli da se jedan posveti jednom radu, a drugi drugom, već smo željeli biti kao jedno u svakoj slici kako one ne bi ispale totalno drugačije, već kako bi bile jedinstvene. Također, oboje smo dosta samokritični, a mislim da je upravo to odlika dobrog slikara, umjetnika, sportaša, i tako dalje, to vječno nezadovoljstvo. Ni ona ni ja nismo nikada zadovoljni krajnjim ishodom, uvijek mislimo da smo nešto mogli bolje napraviti. Primjerice, ja kad nešto naslikam i nakon toga spavam, sliku bih već iduće jutro htio baciti u smeće, objašnjava Ante kroz smijeh te dodaje kako uvijek nađe neku zamjerku na svom radu.

– Kada su oči svježe onda sve vide. Većinom kad se odmorim onda idući dan vidim neke »falinge«, tako da uvijek želim nešto dodati ili prepraviti, ali, naravno, u globalu budem zadovoljan, a tako sam zadovoljan i ovime što smo napravili i čime smo uljepšali zid plaže Banj. Ovo je bilo jedno ogromno i lijepo iskustvo, zaključio je Ante, koji je do sada slikao i veće murale.

– Radio sam jedan veći mural u sadašnjim Dunatovim Dvorima. Tamo je bila jedna prostorija u kojoj smo se okupljali, svirali, družili… tu sam izradio mural Jimi Hendrixa, odnosno njegov portret od dva metra. Radio sam ga detaljno preko mjesec i pol dana, no nažalost, on se više ne nalazi tamo. Šteta što se to nije sačuvalo, ali tko zna, možda jednog dana nikne novi Hendrix.