AVANTURE BERNARDA PALEKE Mužan iz Livara, arbanaški prijatelj

Okrećemo prema Livarima. Darko spominje da je svojedobno u blizini otkriven karavanski put i da je na jednom kamenu bilo uklesana godina 1583. Tu su i Dobreci i Junkovići koji da su spasili Jeleni Anžujskoj život kad je putovala tim krajem, a ona im podarila plemstvo.

– U Livarima su bili vrsni kovači, informira Dragan.

Stali smo na cesti prije odvojka za selo. Izvrstan kafić, autokamp i vidikovac s kojega puca pogled na sjeveroistok, na Skadarsko jezero, na albansko kopno…

– Dobar dan, ja sam Dragan Janković!

Rođak Mužanovića

Dragan je vlasnik, a imenjak mu Marstijepović dobacuje: »On je Mužan!«

Nisam baš shvatio u tom trenu, ali nekoliko sekundi poslije jesam – Mužanović!

– Je, je, moji su prijatelji Mužanovići u Arbanasima. Mužan je dio Livara. Bio sam u Arbanasima i ponovno ću kad bude Zonja Jon, govori Dragan Janković.

U jednom trenu Dragan i Dragan počnu razgovarati – albanski.

– Ovdje su ljudi stoljećima bilingvalni. I da znate, u Livarima, a prije u Pinčićima, bilo je desetljećima sjedište Barske nadbiskupije kad su Osmanlije bile zauzele Bar, kaže Dragan Janković i vodi me do ruba proplanka, pokazuje mi rukom »dolje prema jezeru«.

– Tu su masline, vidiš li ih? E, kad su naši Šestančani izbjegli u Zemunik i u Zadar onda su crkvene vlasti onima koji su ostali dodijelile te parcele. Što ćeš, harač bio veliki, moralo se nekako živjeti, priča Janković.

Sada, kaže, u Livarima ima 10 stalnih žitelja. Od toga je malo više od pola katolika, ostalo su ljudi islamske vjeroispovijesti.

– Ovdje nas je bilo puno do 1992./’93. Četiri autobusa na dan, djeca u školama, ljudi radili u Baru. Imali smo stoku, puno kestena, izvrstan luk, pelim… Onda je sve to stalo, raselili se još jednom i eto…

U Livare se ulazi uskim putem omeđenim vrhunskim suhozidima, stoljećima su tu. Darko sugerira fotografiranje jedne kuće, a ondje smo zatekli jednoga gospodina. Sjedi u hladu i puši. Dragan Marstijepović pita ga nešto na albanskom, on odgovori, a onda će, uz gestu rukama, crnogorskim:

– To je bio mlin, vlasnik neki Janković bio.

Pitam ga kako se zove.

– Tagić mi je prezime. Ime? Ja sam Đorđe, a imao sam brata Marka i brata Stevu. Imam četvoro djece, a mi smo crkveni ključari. Što radim? Ništa, čekam pensiju, bio sam u Luci Bar 25 godina, ali imam tek 62 i još moram čekati. Malo pilam drva i tako…

Vozimo se dalje. Puno je još puta.

Mariseni, jesu li to Maršani?

Crkva sv. Petra i Pavla u Livarima veća je od ostalih koje prethodno vidjesmo. Groblje uokolo uređeno je, dobro se održava. Čitam prezimena: Nikpaljević (neodoljivo podsjeća na zadarsko arbanaško Nikpalj jer mu je postanak istovjetan: Nik od Pala), zatim Markolović, Janković, Nilović, Pecović, Tagić, Pavlović, Maljević, Dabović, Stanišić, pa neki Nikes Gjoni Lucit… i u jednoj crkvi grob Gjokaja Macita Kolesa Marnikoviqa što bi imao biti oblik Marniković od nekadašnjega Marnikaj, to jest Mara Nikova; a osobna imena: Kolja, Petar, Leka, Lena, Đovan – Đona, Dila, Dilja, Nikola, Đuro, Nik, Zefa, Tona, Anđe, Mrika, Sima, Palje… Na drugim grobljima, recimo ima Čobrenović Čobe (a Čobini su nadimak u Arbanasima), pa Đok Markuci, Đonović Đerđa, Prenca Đurperović… Na groblju u Briski, uz kapelu sv. Dimitrija, postavljena je 2025. ploča u spomen na pokojnike još od 16. stoljeća. Navedeni su i arbanaški oblici i slavenizirani: Pekaj – Pekić; Marnikaj – Marniković, Gjelaj – Đelović; Pema – Kovaqi – Kovačević; Mariseni – Marisenović (je su li to Maršani?), Brisku – Brisković, Lula – Ljujić, Margjoni – Marđonović, Marku – Marković; Celiq – Čelić; Pepgjonaj – Pepđonović; Jankaj – Janković; Palaj – Pavlović, Markolaj – Markolović; Gjonaj – Đonović.

-Više-manje istovjetna ili slična imena i prezimena su se odnosila na sve katolike koji se, zapravo, smatraju potomcima Ilira. U nekom trenutku neki albanski oblici zapisani su kao slavenski, reći će Darko Pepđonović.

Vidjeli smo bunare u Livarima, također obnovljene. Skretanje prema Donjoj Briski, pa prema zadnjem selu u Šestanima, na rubu koji graniči s Krajinom.

– To su Tejani. Grobljanska crkvica sv. Dimitrija, maleno, maleno groblje. Odatle su moji preci, kaže Darko Pepđonović.

Cesta nas vodi kroz Kostanjicu što je dobila ime po golemoj kestenovoj šumi, a u blizini je i najbolji crnogorski duhan.

– Od sedam do 70 eura kilo, ovisi o klasi, informira Darko.

Preko Ostrosa odvezli smo se prema Ulcinju i natrag u Bar i u Stari Bar.

Puna torba dojmova

Stari Bar je bio glavni, a današnji je Bar nastao nakon regulacije voda, otklona od močvara, izgradnjom luke, itd. U Starom Baru je i treća najstarija maslina na svijetu, ima više od dvije tisuće i 400 godina što je višekratno znanstveno potvrđeno.

Navozili smo se, put je na kraju »potrajao« 200 kilometara!

Zamisli ti, čovječe, nakon Drugoga svjetskoga rata Šestanima je oteto hiljadu i 600 koza. Hej, hiljadu i 600!!! A otima se i danas i zato, kazat će još jednom akademik Pavlović: » Vraćamo se u Šestane!«

Puna torba dojmova. Jesam li, doista, poslije malo više od pola dana provedenoga u Šestanima, shvatio onoga davnašnjega Pala Leku iz Dedića sa Zgrada Palekinih!? Nisam siguran, iskreno. Dijeli njega i mene 299 godina, ali sam zamolio Dragana Jankovića da na arbanaškom izgovori moje prezime. Učinio je to rado. Meni je zazvučalo malo neobično (snimio sam za ponovna slušanja) i možda me potaknulo da i ja naučim pokoju arbanašku riječ. Samo mi je žao što akademika Pavlovića ili nekog drugog nisam pitao kako bi se na arbanaškom napisalo: Vraćamo se u Šestane!

Opet, nadam se da će mi to netko znati reći u Zadru…

Ispravak i isprika

U zaselku Marvučići, a pripada selu Dedići, crkva koje je spomenuta nije sv. Ane nego je sv. Venerande. Glede podrijetla ljudi od davnina naseljenih u Šestanima, utvrđeno je da u većini imaju elemente ilirske, slavenske, romanske, keltske, grčke i vlaške. S područja današnje Albanije svega je nekoliko obitelji u cijelim Šestanima.

Na koncu, mikrolokacija bunara u Lukićima nije Selica, kako sam napisao, nego Selita.

Ispričavam se zbog nenamjerno navedenih netočnosti i nepreciznosti.

Okupljanja

Neđeljko Necko Đurović, predani potomak Šestančana, kaže da se u postojbini svojih predaka danas ljudi okupljaju najmanje četiri puta godišnje. Kad je prva nedjelja nakon Petrovdana u Lukićima i tada je blagoslov grobova. Potom za Tijelovo u svakom od šest sela, pa 1. svibnja povodom blagdana sv. Josipa u Karanikićima u crkvi sv. Ante, a na koncu odnedavno i u rujnu ili u listopadu za manifestaciju Dan u Šestanima.

– Pozivamo sve potomke Šestančana iz Zadra, Zemunika i drugih mjesta da nam se pridruže kad god žele. Uvijek i svi dobrodošli su, govori Necko Đurović koji redovito informira javnost o svim aktivnostima udruženja ili događanjima oko Šestana.

Pleme Šestani

Đoko-Đoka Markov Dabović napisao je i objavio povijesnu i etnografsku studiju pod nazivom Pleme Šestani (Udruženje građana »Šestani«, Bar, 2005.), publikaciju na više od 500 stranica. Autorov sin Dragan uručio mi je jedan primjerak (hvala mu), a pomni će čitatelj ove publikacije (koja postoji i u Gradskoj knjižnici Zadar, Ogranak A. Stipčević u Arbanasima, Zavičajna zbirka) pronaći nebrojene podatake o Šestanima i tako steći veoma jasnu sliku o njihovu višestoljetnu življenju.

Zanimljiva toponimija

Autori, akademici Šekularac i Pavlović, uz ostalo daju i neka etimološka tumačenja pojedinih toponima. Za selo Briske (Gornja i Donja), iznose da dolazi od briz što znači rub, kraj, obod. Nadalje, za Muriće (također Gornji i Donji) navode da je moguće da toponim ima korijen u antroponimu murka – manji brod s mrežom; možda i od murka, odnosno naslaga poslije cijeđenja masline i/ili murve. Za Pinčiće smatraju da ima objašnjenje u riječi pinca, tj. fini uskrsni kruh…

U šestanskim selima i zaselcima zabilježeni su brojni toponimi. Na primjer, u Dedićima Ara e madhe (Velika njiva), Biš djate (Dugi rep; njive i pašnjaci), Kruoja (oranica s izvorom), Pod gurs (Pod kamenom), Ublja e siperme (Gornja ubla)… U Donjoj Briski Gropa (dolina, njive), Maća ćetave (Glavica), Očesta (pašnjak), Ubljat (bunari i pašnjak)… U Dračevici Pod poštr (livade, šume), Sit mal (Mali izvor na brdu)… U Karanikićima Arra e Cerit (Cera njiva)… U Livarima imanj (njive), Pod (staro selo)… u Marstijepovićima Špela guri birit (jama, rupa)… U Pinčićima Breguj Paljanj (Paljin brijeg), Gurina (kamenjar), Paljnjat (Paljine njive), Podi velikuč (Zborno gumno, livada)…

Za jezičare koji bi se pozabavili raščlambom šestanskih toponima i uspoređivanjem s toponimima iz govora zadarskih Arbanasa, dosta zanimljiva posla