Porezni dug OPG Kušen iz Kožlovca bacio na koljena

Već godinama slušamo žalopojke kako mladi odlaze iz hrvatskih sela, kako mnogi od ovakvog načina poljoprivrede ne mogu živjeti, a gledajući lokalno se može čuti kako je sve više polja u Ravnim kotarima neobrađeno zbog toga što se odustaje od bavljenja poljoprivredom u korist nekih drugih, lakših načina zarade.

Kada smo ovih dana posjetili obitelj Kušen u Kožlovcu pored Benkovca, gdje žive od njihova OPG-a Kušen, od kojih smo čuli s kakvim se sve problemima suočavaju da bi opstali baveći se poljoprivrednom proizvodnjom na vlastitoj zemlji, nismo se mogli oteti dojmu kako državu za seljaka nije briga, odnosno da ne postoji odgovarajuća služba kojoj bi se poljoprivrednik mogao obratiti da izloži svoj pojedinačni problem kako bi ga se pokušalo riješiti.

Skupa proizvodnja

– U tijeku je vrlo izazovna poljoprivredna godina u kojoj nam je podbacila većina proizvodnje dvaju od naših glavnih proizvoda, trešanja i rajčice, još nismo zaradili novac od kojeg bismo platili ljudima koji su nam pomogli da poguramo tu proizvodnju, a došlo nam je nedavno od Porezne uprave Rješenje kako naš OPG treba za prihod ostvaren u prošloj godini od poljoprivredne proizvodnje platiti 3.396,33 eura poreza.

Ne znamo kako su u Poreznoj izračunali tako velik iznos poreza, budući da nemamo tolike prihode, pa ni nismo u sustavu PDV-a, kaže Sanja Kušen koja se sa suprugom Borivojem prije više od 20 godina vratila na djedovinu iz Zagreba u kojem su dotad živjeli.

Dodala je kako joj je prije nekoliko dana došlo da, zbog nerješivih problema s kojima se suočava njihov OPG, oglasi prodaju sve imovine u Kožlovcu, ali je od tog zasad odustala, s obzirom na to da bi se osjećala kriva prema svojem pokojnom ocu.

Sumnja kako je Porezna uprava do podataka kako OPG Kušen mora platiti porez od više od 3.300 eura zbog toga što su prije nekog vremena od Ministarstva poljoprivrede dobili osam tisuća eura, nakon što su se prijavili na jednu mjeru. S tim novcem su, napominje, platili sjeme za njihove proizvode.

– Ove godine je poljoprivredna godina odlično počela, svi proizvodi su nam bili prekrasni, naš kum iz Lepura posudio nam je 10 tisuća eura da kupimo mreže, stupove i drugo, a prijatelj agronom nam je nabavio sjeme koje još nismo uspjeli platiti.

Za žutu papriku, koju također proizvodimo, može se dobiti 80 centi po kilogramu, a ona nas je kao proizvođače stajala 1,5 eura po kilogramu. Pogodile su nas velike vrućine, a potom je kiša koja je pala prije 15-ak dana, i koja je inače dobrodošla, napravila veliku štetu na nasadima.

Imali smo dvije tone industrijske rajčice koju smo trebali predati na otkup PIK Vinkovcima, koji od nas godinama otkupljuju proizvode, ali nismo imali kilogram da im prodamo, priča ova poljoprivrednica dodajući kako sad trebaju pobrati rog papriku, pa se nadaju kako će od toga zaraditi neki novac.

– Platit ćemo ovih 3.300 eura poreza, no gdje je pravda u ovom zemlji. Ovo je dužničko ropstvo, ističe Sanja.

Kobna operacija

Pojašnjava kako je ovo Rješenje Porezne došlo dok je gotovo svakodnevno odlazila na liječenje u KBC-u Zagreb. Radi se o nastavku liječenja nakon što joj je u Općoj bolnici Zadar neurokirurg dr. Rade Škarica operirao tumor u leđnoj moždini.

– Pri toj operaciji mi je dr. Škarica, nažalost, oštetio četiri živca, otkazala su zbog toga tri prsta na ruci, više s njima ne mogu funkcionirati. Ovo Rješenje Porezne je došlo, a suprug i sin se nisu snašli što napraviti po tom rješenju, oni su orijentirani na rad u polju.

Došlo je još jedno Rješenje Porezne na iznos od 44 tisuća eura. Piše da smo podnijeli godišnju poreznu prijavu, a znamo da je nismo podnijeli, budući da ne pripadamo u tu skupinu po iznosu prihoda, za utvrđivanje poreza za dohodak za 2023.

Utvrđeno je i da smo dužni plaćati predujmove poreza u sljedećem poreznom razdoblju. Pitamo se kako se može pogriješiti ovako. Naši prihodi ne odgovaraju ovom rješenju Porezne, upozorava ova mještanka Kožlovca koja je rekla kako su, otkad su došli u ovo selo, uvijek u nekoj blokadi.

Nisu tako mogli otplaćivati mjesečne anuitete za kredit HBOR-a, a Kušen je svojedobno digla 400.000 kuna za kupnju strojeva, no nisu mogli otplaćivati kredit, kamate su im bile prevelike, već je njihov sin isplatio ovoj banci 330 tisuća kuna.

Da sin nije platio, priznaje, ostali bi bez kuće i bez njegovog stana. Da je to samo još jedan problem s kojim se suočavaju poljoprivrednici pokazuju i Sanjine riječi kako njihovu OPG-u prošle godine nije uopće isplaćena potpora na koju su imali pravo, budući da je u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi netko nešto krivo ispunio.

Obavijesti iz Zavoda

– Već nekoliko godina s nama u Kožlovcu živi i jedan od naših sinova, koji je diplomirao geodeziju te je u Zagrebu radio kao geodet, ali je dobio karcinom, pa poslije toga i dijabetes. On ne smije podnositi stres pa mora paziti što radi i kad radi.

U našem selu sam samo radi sina, naglašava ova poljoprivrednica dodajući kako se loše vijesti samo nižu, pa je tako njezinu suprugu koji je nedavno počeo primati mirovinu od neznatnih 119 eura, stigla obavijest od HZMO-a da s obzirom da obavlja, uz mirovinu kao prvu djelatnost, i drugu djelatnost, poljoprivredu u OPG-u, mora platiti 1.095,18 eura za godišnji doprinos za mirovinsko osiguranje.

– U međuvremenu je suprugu i meni stigla i obavijest HZZO-a da s obzirom da mjesečni prihodi po članu naše obitelji iznose više od 379,49 eura, gubimo pravo na policu dopunskog zdravstvenog osiguranja na teret Državnog proračuna.

Ja nisam dobro, imam visoki tlak, pa će sada biti problem plaćati sve usluge koje izlaze izvan police osnovnog zdravstvenog, upozorava ova poljoprivrednica, a njezin suprug Borivoj otkriva kako su godinama pomagali raznim ljudima, Crkvi, Caritasu, sve je bilo lijepo do unazad dvije godine kad se sve izokrenulo. Mi radimo za sebe da preživljavamo, upozorava.

Sanja nam je, pak, ispričala i o okolnostima njihova preseljenja u Kožlovac.

– Suprug Borivoj je u Zagrebu, gdje smo do tada živjeli, prije 20-ak godina ostao bez posla. No Zagreb smo napustili zbog toga što su nam u razmaku od tri mjeseca ukradena dva nova kombi vozila. Nikada nismo dočekali pravdu.

Budući da ja u Kožlovcu više nikog nisam imala, odlučila sam se vratiti u rodno selo. Isplatila sam brata i tako došla u potpuno vlasništvo imovine u Kožlovcu, kaže ova poljoprivrednica dodajući kako su sami obnavljali kuću koja je stradala u Domovinskom ratu, budući da nisu imali pravo na obnovu, s obzirom na to da suprug i ona do rata tu nisu živjeli.

– Počeli smo s poljoprivredom s kojom smo u početku imali jako puno grešaka. Kad smo se doselili u Kožlovac kupili smo crpke za vodu kojima smo navodnjavali naše brojne poljoprivredne površine, a ukupno smo ih platili 15 tisuća eura.

No, ubrzo su nam ukrali te dvije pumpe. Nakon toga je netko iz ovog sela, mi znamo o kome se radi, ubacio šećer u dvije nove pumpe koje smo kupili, a koje su nam se zbog toga pokvarile. Majstor je pumpe pokušao popraviti, ali nije uspio.

Pretpostavljamo kako je razlog zbog kojeg su nam uništili ove pumpe što moj suprug, koji je hrvatski branitelj, za Dan Oluje na našu kuću objesi hrvatsku zastavu.

U našem selu su živjeli isključivo pripadnici srpske zajednice od kojih se praktično nitko iza Domovinskog rata nije vratio ovdje živjeti, ističe Sanja dodajući kako je njihov OPG imao i milijunske štete u kunama pri poljoprivrednoj proizvodnji, dok su obrađivali veće površine. Nisu za to dobili nikakvu nadoknadu štete.

– Unatoč svom uloženom novcu nismo uspjeli ni kuću obnoviti do kraja. Ništa nismo uspjeli postići. Ovdje stvarno nema pravde, poručuje ova mještanka Kožlovca.

Suprug ne uspijeva dobiti vojnu mirovinu

Borivoj nam je još kazao kako svojedobno nije htio tražiti da mu se zbog sudjelovanja u Domovinskom ratu odobri vojna mirovina. Sa svojom postrojbom se borio na području Hrvatske Dubice. Molbu za vojnu mirovinu je podnio naknadno, ali je proces zapao u slijepu ulicu.

Sanja je također najavila kako će morati tražiti da ide u mirovinu, možda prijevremenu, budući da joj zdravlje ne dopušta više intenzivniji angažman u poljoprivredi.