Planinarsko društvo Paklenica ponovo organiziralo tradicionalni noćni uspon na Sveto brdo

Planinarsko društvo Paklenica ove je godine ponovo organiziralo tradicionalni noćni uspon na Sveto brdo. Glavni vodič bio je Milan Terman, dok su pomoćni vodiči bili Marko Radočaj, Marko Rogoznica i Katarina Delač. Sudjelovalo je dvadeset i pet planinara, što je manje nego prijašnjih godina kada je bilo i do dvjestotinjak entuzijasta, navode nam iz PD-a Paklenica.

Glavni vodič ovog zanimljivog izleta, Milan Terman, ispričao nam je više detalja o samom putu.

Standardna oprema

– S ceste Jasenice – Zaton Obrovački, kod Tvornice Glinice, skrenuli smo prema zaseoku Modrići. Potom smo nastavili asfaltiranom cestom iznad ulaza u tunel Sveti Rok, gdje smo prešli na makadamsku cestu, tzv. Majstorsku cestu koja je prohodna i za manja osobna vozila, ali uz dozu opreza, započeo je Terman.

Nakon skretanja kod crkve svetog Franje, gdje su imali priliku vidjeti ostatke starog kamenoloma, nastavili su preko prijevoja ispod kompleksa Tulovih greda te nakon nekoliko kilometara stigli do raskrižja koje vodi prema visoravnima Veliko i Malo Libinje, ali su oni nastavili ravno prema Malom Alanu.

– Nakon još nekoliko kilometara prešli smo prijevoj Mali Alan, gdje smo se okupili i nastavili dalje automobilima do okretišta na Lišćanim bunarima, gdje smo ih parkirali. Odatle smo započeli našu pješačku turu do skloništa Dušice, gdje smo odmarali sve do zalaska sunca, nakon čega smo započeli naš uspon prema Svetom brdu, ispričao je glavni vodič ovog izleta te dodao kako su planinari morali imati standardnu planinarsku opremu, uključujući planinarske cipele, ruksak, prvu pomoć, toplu odjeću, čeone lampe, hranu te minimalno tri litre vode. Uz to, kako navodi, trebali su sa sobom imati i vreće za spavanje jer su noć proveli upravo na vrhu.

Tijekom cijelog uspona pratila ih je prekrasna svjetlost punog mjeseca. Uspon je bio srednje zahtjevan, s nekoliko strmih dijelova pri kraju. Odradili su ga u dvije etape s dovoljno odmora između, a ukupno je trajao oko četiri sata. Kada su stigli na vrh, planinari su spavali u vrećama za spavanje do izlaska sunca.

Inverzija oblaka

– Za spavanje su nam trebali karimati i vreće za spavanje, s preporukom da nose spužvaste podloge zbog kamenitog terena. Uz to, neki su imali i cerade koje su svakako bili korisne zbog vjetra i vlage, a neki su čak uz pomoć njih napravili i improvizirana skloništa ili tzv. bivke, priča nam Terman.

S druge strane, vodič Marko Radočaj podijelio je svoje dojmove boravka i doživljaj buđenja na ovom drugom po veličini vrhu na Velebitu.

– Unatoč ljetu, tijekom spavanja na vrhu Sveto brdo bilo nam je hladno zbog vjetra i vlage. Budući da je spavanje bilo van zone komfora, većina nas je zapravo ustala i prije izlaska sunca. No, usprkos tomu, imali smo priliku doživjeti predivan prizor inverzije oblaka. Naime, oblaci su bili ispod nas, a mi smo imali dojam kao da smo u avionu, kazao nam je vodič Radočaj.

Također, najavio je izlet na najviši vrh Crne Gore, Bobotov kuk, u rujnu ove godine. Izlet će voditi s Tatjanom Bračanov, planinarskom vodičicom i instruktoricom, te Ivanom Klaricom, predsjednikom Planinarskog društva Kličevica iz Benkovca.

O izletima

Izletnici moraju biti članovi Hrvatskog planinarskog saveza (HPS-a) i imati podmirenu članarinu za tekuću godinu. Prijavom na izlet potvrđuju svoje zdravstvene i psihofizičke uvjete za sigurno sudjelovanje te pristaju na osobnu odgovornost i pridržavanje uputa vodiča. Organizator i vodiči nisu odgovorni za eventualne neželjene posljedice. Tijekom izleta zabranjeno je uznemiravanje životinja, branje biljaka i bacanje otpada. Vodič ima pravo izmjene programa i satnice. Prijava na izlet uključuje privolu za prikupljanje i korištenje osobnih podataka, fotografija i video zapisa u svrhu promocije planinarstva.