Od mentalnog zdravlja do Vučića i Putina - na Benkovačkom sajmu ima svega

Svakog desetog u mjesecu svi putevi vode u Benkovac, a tu verziju poznate uzrečice potvrđuju kilometarske kolone automobila, pješaka, motorista… Ipak, bilo kako bilo, strpljen – spašen. Čekamo uzbuđeno poput djece, znamo da nas čeka druženje, razgledavanje, ukusni zalogaji, neobični prizori i prilika za popuniti hladnjak domaćim delicijama.

Bićerini dobrodošlice

Napokon, na ulazu susrećemo ekipu, neslužbenu dobrodošlicu, s bićerinima u rukama.

– Barba, što se ovdje pije, upitam novinarski znatiželjno.

– Neću ti reći, ali mlijeko nije, odgovori barba kroz smijeh.

Brzo, ne znam kojim logičkim slijedom, dolazimo do Milanovića, Vučića, Zelenskog i Putina, pa ipak pobjegnemo, ova novinska stranica rezervirana je za opuštene, lagane teme, a i mi smo se došli zabaviti, budimo iskreni.

Mi smo došli radi doživljaja, a Rade Bura dolazi u Benkovac svakog desetog, iz mjesta Piramatovci kod Skradina, kako kaže, kako bi obišao, vidio što ga zanima i kupio štogod što mu treba.

Rade Bura

Neki su potegnuli i dalje od Skradina, primjerice Ibra iz Senagala koji izrađuje drvene predmete.

– Radim ovo i prodajem da bih preživio, da bih imao za hranu, a Benkovac mi se jako sviđa, veliki sajam na kojem su ljudi dragi i simpatični, govori Ibra čije proizvode razgledava mnogo mladih, valjda ih posebno privlači ono što im je manje poznato.

Ibra iz Senagala

Umjesto izlaska

Čekajući hranu, a u ponudi ima svega – od janjetine s bižima, pečenoga, ćevapa, soparnika do fritula, nismo mogli ne čuti razgovore mladih. Iz tih crtica zaključili smo da je njima ovaj sajam ono što su izlasci u velikom gradu, dečki gledaju cure, cure dečke, ovdje popiju prvo pivo i zapale prvu cigaretu.

Radost susreta veća je čak od radosti kupovine, posebno ako uzmemo u obzir da možemo zaboraviti da su na sajmu povoljnije cijene; bez debelog novčanika ne očekujte pune vrećice, što god birali. Nećete naći sir jeftiniji od 10 do 20 eura, trenutno popularne mandarine stoje tri eura po kilogramu, maleno pakiranje pršuta iznosi desetak eura…

Kupci će se uvijek žaliti kako je sve skupo, čujemo okolo i (bezuspješne) pokušaje cjenkanja.

– Prošle godine je bilo jeftinije, kaže jedan kupac.

– Ti se onda vrati u prošlu godinu, odgovori mu spremno prodavač.

– Čega 20, eura ili kuna, čuje se s drugog kantuna.

Simpatične anegdote na svakom koraku, a u svakom slučaju, prodavač će uvijek pokušati naplatiti svoj trud, kupac će uvijek kukati kako je puno i, ne videći što je sve uloženo u proizvod, pokušavati platiti što je manje moguće.

Vrijedne mlade ruke

O radu i predanosti OPG-a npr. mogla bi se napisati knjiga, no zabilježimo tek jedan čijeg smo vlasnika susreli. Mile Marić iz OPG-a Marić iz Vukšića nudi maslinovo ulje, ciklu, mrkvu, peršin, češnjak, suhe smokve i slane inćune.

– Zadovoljni smo, ljudi gledaju, razgledaju, u povratku kupe, dobro je, uvijek je standardna prodaja. Na sajam dolazim kad imam najviše proizvoda, od devetog do dvanaestog mjeseca, kaže Marić nudeći nam svoje suhe smokve.

Mile Marić

– Ne treba, moja baba suši svoje, odgovorim.

– Probaj, probaj, pa reci čije su bolje, govori Marić.

Radi mira u kući prekinut ćemo prijenos ovog razgovora i nastaviti dalje.

Zaustavljamo se kod štanda s medom koji se sad sve češće konzumira, kako kaže Zoran Jenjaga, s čajem, bez čaja, s rakijom, bez rakije…

– Nije ovo moj med, od pčela je, ja ga samo kradem. Ja sam umirovljenik, ne živim od toga, ali nadopunjavam budžet. Prodaja ide dobro, sad počinje sezona. Ovaj hladan vjetar je vjetar u leđa nama medarima, kazuje Jenjaga.

Zoran Jenjaga

Vjetar u leđa domaćoj poljoprivredi i lijep prizor sajma svakako su mladi koji prodaju svoje s puno truda rađene proizvode, a jedna od njih je Milana Žigić iz Korenice, srca Like.

– Cijela obitelj bavi se proizvodnjom sira. Uzgajamo krave već 20-ak godina, 12-ak radimo sireve. Sve ovo na štandu je kuhani kravlji sir, od svježijih do sušenih, imamo s tucanom ljutom paprikom, dimljeni i s vlascem. Prodaja ide dobro, ljeti zbog turizma, tijekom zime imamo svoje stalne kupce, ljudi su prepoznali kvalitetu, ponosna je Žigić koja studira, logično, agronomiju.

Milana Žigić

Jadran i Vihor

Na mladima svijet ostaje, a oni malo stariji predani su čuvari tradicije. No, usprkos Baby Lasagne euforiji, za tabletićima ipak nije neka luda pomama.

– Naučila me baka raditi tabletiće, sad se u mirovini puno više bavim tim. Vrijeme brže prođe. Međutim, interesa kupaca nema, ljudi jednostavno nisu zainteresirani, ali nema veze, imam ja unuke, ostat će njima, govori Ankica Milković.

Ankica Milković

Zvijezde ovog sajma bili su Zdravko i Višnja Pevec, a Zdravko nam je brzinski ispričao da prezentiraju vrtnu mehanizaciju, traktore, kosilice, trimere i motorne pile.

– Sve je to najvećeg europskog proizvođača, firmi starih preko sto godine, velike tradicije i kvalitete. Imam podršku najvećeg proizvođača s kojim sam nekad radio, od toga sam krenuo nekada, radim tako i sada, od toga sam stvorio cijelu grupaciju. Interesa na sajmu uvijek ima, ja ovdje samo vršim prezentaciju, da ljudi vide što nudimo i onda naručuju preko internetske trgovine i dobivaju dostavu u dvorište, a traktore osobno dostavljam, kaže Zdravko i zagrli svoju Višnju za “fotografiju sajma”.

Zdravko i Višnja Pevec

Na sajmu nema čega nema, a po društvenim mrežama zasigurno će najviše biti onih s Jadranom i Vihorom. Pogodili ste, to su dva prelijepa konja, a ako kažemo da se vlasnik preziva Zubčić, sigurno ćete pogoditi i odakle su.

– Došli smo iz Pridrage, imam konje već četiri godine, volim ih, zaljubljen sam u njih. Pametni su i mislim da je ljepše vidjeti konje nego pse u džemperima. Konji jesu velika obveza i da bi bili ovakvi treba puno truda, ali to je ljubav, govori Tomislav Zubčić koji sa svojim konjima ide svukuda, od mora do događaja u Lici.

Tomislav Zubčić

Mentalno zdravlje

More ljudi i opuštena atmosfera idealni su i za osvješćivanje o krucijalnim temama, kao što je mentalno zdravlje. Naime, u povodu jučerašnjeg obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja Zavod za javno zdravstvo Zadar organizirao je javnozdravstvenu akciju na Benkovačkom sajmu kako bi upoznali javnost s radom Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti, s ciljem skretanja pozornosti na pitanja mentalnih poremećaja, kao i očuvanja mentalnog zdravlja na radnom mjestu.

– Ove godine fokusirani smo na mentalno zdravlje na radnom mjestu, svi znamo koliko je bitno radno okruženje, ono kako se osjećamo na radnom mjestu silno utječe na nas. Negativno okruženje jako utječe na naše zdravlje. O mentalnom zdravlju nasreću govori se sve više, no rekla bih da se premalo ulaže u mentalno zdravlje, potrebe su veliki, baš kao i izazovi. U praksi vidimo da brojke, naročito nakon pandemije, rastu. Imamo savjetovališta, ali nemamo dovoljno kapaciteta za sve kojima je to potrebno, ističe dr. Stela Klepac Erstić, voditeljica Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti.

Zavod za javno zdravstvo