Obilježena 84. obljetnica ustanka naroda Hrvatske: 'Antifašizam nikada nije, a ne znači ni danas otpor hrvatskoj državi'

Veliko se mnoštvo i ove godine okupilo u malom ličkom selu Srb na obljetnici ustanka naroda Hrvatske. Predstavnici Srpskog narodnog vijeća i Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske ponovo su se sjetili godišnjice podizanja ustanka naroda Hrvatske 27. srpnja 1941. godine, kada su se, naglašavaju organizatori, lokalni seljaci opredijelili za oslobađanje od neizmjerno snažnijeg protivnika i to daleko od svojih domova. Ideja sloge i jednakosti nadjačala je sve strahove i sumnje, što ih je na kraju, naglašeno je i jučer, svrstalo među pobjednike.

Goran Đekić, načelnik Općine Gračac kratko je na obilježavanju kazao kako je prije 13 godina, s platoa kod spomenika palim borcima zadnji put pozdravio svoje sumještane i sve okupljene u povodu ove prigode. Iako od 1991. godine to više nije praznik, već se kao datum početka borbe u Hrvatskoj protiv okupatora i ustaša uzima 22. lipnja 1941., kada je formiran Prvi sisački partizanski odred, u Srbu se i dalje iz godine u godinu okuplja veliko mnoštvo.

Ostrašćeni revizionizam

Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige istaknuo je pak kako su strašni zločini ustaša u ovom kraju pokrenuli val otpora i ustanaka.

– Imena organizatora ustanka protiv fašizma, kad je on u svojoj okrutnosti dosegnuo apsolutno zlo i izgledao nepobjedivim, zaslužuju poštovanje. Raspojasani šovinizam i etnička mržnja bili su standard ponašanja pod nacizmom. Danas, 84 godine poslije, nacizam nije daleka povijest i vraća nam se kao ostrašćeni revizionizam. Takvo ponašanje vodi k legalizaciji govora mržnje i etničke netrpeljivosti kao legitimne političke opcije, rezimirao je Pusić, dodavši kako razmišljanja koja ih potiču ratom nisu ugušena. Njihova dijabolična privlačnost nije relikt prošlosti, već zabrinjavajuća suvremena pojava, a danas i naša zabrinjavajuća realnost.

– U Srbu se branilo elementarno ljudsko dostojanstvo. Inducirana netrpeljivost polako se čini kao temelj našeg društva. Zato se polako i tone u barbarstvo. Svijet je postao arena u kojem jače države teroriziraju slabije. Vidi se to u očima palestinske djece koja umiru od gladi, zaključio je Pusić. Franjo Habulin, predsjednik Saveza antifašističkih boraca (SABA) rezimirao je pak kako je Dan ustanka naroda Hrvatske prilika da se stvari nazovu pravim imenom.

– Ni u Brezovici ni u Srbu nije bila bitna nacionalnost, već opredijeljenje za slobodu. Antifašizam nikako ne podrazumijeva organizirani otpor hrvatskoj državi. Ustaše tu ideju nisu obnovili. To ne govorim zbog nas ovdje, već onih koji o ovom danu nemaju pojma. I zato jer nam je iz visokih političkih redova, s jednog nedavnog koncerta, poručeno kako će se mnogo toga u Hrvatskoj promijeniti. U Zagrebu se okupilo pola milijuna zavedenih i indoktriniranih pojedinaca, smatra Habulin, koji je zaključio kako “sada, kada se prijeti promjenama, treba glasno ponoviti kako se odbacuje revizija povijesti, izjednačavanje fašizma i komunizma kao istih zala, te osuditi praksu pretvaranja medija u glasnogovornike politike.”

Kampanja uništenja

Iz Srba je jučer upućen i apel da se branitelje prestane koristiti kao alibi za promicanje diskutabilnih tendencija s ciljem vraćanja ustaštva.

– Obilježimo zato ustanak naroda Hrvatske, u ovim teškim vremenima, kad se malo tko stvari usudi nazvati pravim imenom, zaključio je Habulin te podsjetio na povijest.

– Od uspostave NDH u travnju 1941. godine nove vlasti počinju provoditi sustavan teror nad srpskim stanovništvom. To je uključivalo etničko čišćenje pojedinih krajeva, progone i masovna ubojstva. Od krajeva koji su pretrpjeli najveća stradanja ističu se upravo naselja oko Srba, kazao je.

Ana Šimpraga, zamjenica predsjednika SNV-a i saborska zastupnica na kraju je poručila kako je jeziva genocidna kampanja ustaške države svoje jedino, nakazno lice rasizma pokazala ovdje u Srbu.

– Ova obljetnica nažalost nije u sjećanju države u kojoj živimo. Danas vrtoglavo jurimo k normalizaciji jednog od najupamćenijih ustaških pozdrava u Saboru. Zato neumoljivo čuvamo antifašizam. Ovdje treba reći kako je narod Like jedva preživo ljeto ’41. U tim je danima gospićka željeznička stranica vidjela brojne duše deportiranih Srba i Židova, koji su išli prema koncentracijskim logorima. No, ustanicima je sloboda bila milija od života, zaključila je Šimpraga.