Nestaje seoski dućan u Gornjem Karinu: 'Ovdje su kupci obitelj, a trgovina se, ako treba, otvara i usred noći'

Ne možemo više. Razmišljam o zatvaranju! Kao ni drugi, neću ni ja još dugo…«, govori jedan od vlasnika male trgovine u Ravnim kotarima i ističe kako je itekako malen broj trgovina koje su opstale, a i te koje su uspjele odoljeti svemoći trgovačkih lanaca mahom vode stariji ljudi, koji su pred mirovinu, a bez nasljednika.

Zaista, malo ih je, ali ih (još) ima. Jedna koja se još neko vrijeme »ne da« je Ksenija Mutić iz Karina, vlasnica trgovine S.M.A.K. koja radi već 28 godina.

Odmah na ulazu u Gornji Karin, dok skrećemo u ulicu prema trgovini, vidimo mještane s vrećicama u rukama. Vreća krumpira kod jednog čovjeka, sok kod drugog u rukama, gospođa s malo većom vrećicom spize… I znamo da samo blizu. A ispred trgovine – nema mjesta za parking!

Nema čega nema

Gužva je, gužva koja nije baš ni prestajala za to vrijeme koje smo proveli u trgovini. Ljudi su se samo izmjenjivali, dok nam je ljubazna vlasnica pričala o povijesti trgovine, svojim kupcima o kojima se brinula, za koje je nabavljala potrepštine, kojima je otvarala dućan, ako treba, i usred noći. No, nekad bilo, sad se spominjalo.

Za nekoliko će mjeseci trgovina nositi ime drugog lanca, baš kao i trgovina koju je Mutić nedavno prepustila. Od dvije trgovine – do nijedne. Nameće se pitanje zašto, a Ksenija objašnjava kako je odluka, između ostalog, iz osobnih razloga jer je dugo u ovom poslu i vrijeme je za odmor. Koliko će odmarati, to ćemo tek vidjeti jer se trgovina nalazi u njenoj obiteljskoj kući, pa ju je, priznaje u šali, malo i strah da će po navici poviriti u trgovinu da vidi je li sve kako treba biti.

– Ja ovaj posao stvarno volim, mogla bih ja to još raditi. Ali dosta toga se promijenilo kada se promijenio dobavljač koji je ukinuo nekoliko tisuća artikala. I sad kad ti dođeš – nemaš što uzeti! Ja to nisam tako naučila, kod mene je uvijek bilo svega! Ako dođeš ujutro i nečeg nema, do popodne, ja sam to već našla. Danas se više ne može tako! Možeš nabaviti, ali to neće doći istog dana. To je način poslovanja na koji ja nisam naučila, govori nam Ksenija i ističe kako se puno toga promijenilo zadnjih godina, ali isto tako, i njihova djeca imaju druge planove.

– Nitko od djece neće preuzme posao. Njima to nije više privlačno, a isto tako – ovo nema radnog vremena. Cijeli dan si u tome, cijeli dan ti je glava u poslu, dodaje Ksenija.

A da je ova trgovina cijeli njihov život, potvrdila nam je i njihova kći Silvija.

– Nikad nismo mogli otići u šetnju do Zadra, a da nismo nakrcali auto robom za trgovinu, kazuje Silvija kroz smijeh, dok Ksenija dodaje kako je ovo ozbiljan cjelodnevni posao, na duge staze.

Život im znači

Godinama su, nastavlja Ksenija, pomalo radili, gledali na svakog kupca, za svakog nabavljali što mu treba, makar on bio jedini.

– Uvijek se gledalo da imaš tu jednu stvar! Nekako je to tako, na selu se mora tako raditi, ne možeš drugačije, kaže Ksenija prisjećajući se kako su jednom došli mještani, njeni dragi kupci s puta, u ponoć kucajući, govoreći kako su bez hrane u kući, da im otvori trgovinu.

Ni noću sigurno ničega nije nedostajalo, nude, što bi se reklo, od igle do lokomotive, vidimo primjerice glavu za tuš, škare za lozu, domaća vina, domaću tjesteninu… Ksenijina kćer Marcela naglašava kako je upravo to ljepota seoskih trgovina – sve na jednom mjestu. No, možda još i važnije, te su seoske trgovine centar događanja, mjesta gdje se ljudi susreću, razmjenjuju informacije, komentiraju politiku, seoska posla, pa i jedni druge.

Međutim, te trgovine, danas polako, ali sigurno nestaju pod pritiskom izazova poslovanja i pred većim trgovačkim lancima. No, ne treba kriviti samo velike lance, govori nam Ksenija, nešto je i u nama, kupcima koji za svaku sitnicu, ponukani popustima, hrlimo u velike centre, dok mali trgovci – preživljavaju.

– Sami su si ljudi krivi što se zatvaraju mali dućani. Svi lete po svaku sitnicu u velike trgovine. Ne živi dućan samo od sitnica koje se kupe usput. Dućan živi od prodaje, a ne samo od toga što se u selu ima dućan, ističe Ksenija.

Stoga, malih trgovina, privatnika će, napominje, nestati, baš kao i onog osjećaja prijateljstva među trgovcima i kupcima.

Tu toplinu, kao i uslužnost i spremnost svakome izaći u susret ističe i mještanka Ivana.

– Sve mi znači ova trgovina! Život mi znači, jer ako mi nešto treba, a slučajno nema, šefica to odmah donese isti dan, govori nam Ivana.

Cijene pristupačne

Jedan od vjernih kupaca je i Damir, koji uvijek bira ovu trgovinu, bez obzira na to što u Karinu ona nije jedina.

– Kad se jednom zatvori, neće više biti trgovine kao što je ova! Bit će sve drukčije i bit će sve duplo skuplje jer ona ima cijene jeftinije nego u Zadru, kaže Damir, dok su drugoj gospođi koja je došla po spizu najbolji – djelatnici.

– Ljubazni veseli djelatnici, domaća atmosfera, to je ono što je najbolje ovdje! Za svakodnevnu kupovinu, super je što imaju sve, a i cijene su pristupačne. Naspram nekih drugih koji su stvarno pretjerali, ovdje je skroz u redu, kazuje Snježana s kojom se slaže i Miro.

– Ovo je baš domaći dućan, dućan u kojem se spontano okupe ljudi. Za Badnjak napravi fritule za sve, izvadi se gitara, skuha vino. Divna atmosfera, ističe Miro.

»Ako nema danas, ima sutra«, ponovno nam potvrđuje još jedan vjerni kupac koji je također to jutro ušetao u trgovinu.

– Prezadovoljan sam ovdje, jer su proizvodi uvijek tu. A ima i puno jeftinijih artikala nego što je u većim trgovinama. Žena zna svoj posao, zna raditi i gotovo! Dugo ova trgovina traje, ima i drugih, ali ovo je jedina trgovina gdje ja idem, govori nam Igor koji je prokomentirao i eventualno preuzimanje velikih lanaca.

– Nije dobro jer onda veliki imaju monopol. A gdje god imate više tih većih lanaca, bit će i veće cijene za nas jer oni će imati monopol, a ne konkurenciju, kazuje nam Igor.

U razgovoru s kupcima, skoro svi su napomenuli tu prednost domaćeg pristupa, raznolike ponude i angažmana koji ulažu u svoje poslovanje. U ovu trgovinu uloženo je puno truda i emocija, ona je dio života mnogih mještana, ali i cijeli život obitelji Mutić, a i naziv S.M.A.K sadrži imena cijele obitelji. Prikladno ime za obiteljsku trgovinu, u selu gdje su kupci – obitelj.

VRIJEME ZA ODMOR

Za nekoliko će mjeseci trgovina nositi ime drugog lanca, baš kao i trgovina koju je Mutić nedavno prepustila. Od dvije trgovine – do nijedne. Nameće se pitanje zašto, a Ksenija objašnjava kako je odluka, između ostalog, iz osobnih razloga jer je dugo u ovom poslu i vrijeme je za odmor