Bogata ponuda na Benkovačkom sajmu: Od janjetine, odjeće pa do nadgrobnih spomenika

O sajmu u Benkovcu napisano je već članaka i članaka, snimljeno televizijskih priloga, postao je viralan i na društvenim mrežama, a i svi su iz našeg šireg kraja barem jednom, doživljaja radi, posjetili ovaj zanimljivi društveno-gospodarski događaj. Svejedno, usprkos njegovoj popularnosti i sad već tradiciji, svaki je deseti u mjesecu priča za sebe, puna poglavlja o radosti susreta, slavlja rada vrijednih ruku, narodnih mudrosti i kreativnosti.

Sve to redovno privlači brojne posjetitelje iz svih krajeva Lijepe Naše, pa i preko granica, o čemu svjedoče brojne registarske oznake iz Splita, Šibenika, Dubrovačko-neretvanske županije, pa i Njemačke.

Ne odlaze s punim prtljažnicima kao nekoć, ipak su cijene sad uglavnom daleko iznad sajamskih, ali umjesto krcatih vrećica odnose uspomene i simpatične anegdote. Naravno, dolazi se ekipno, što više, to veselije, opće je poznato pravilo.

A da se za autentičan spoj tradicije, gastronomije i inovativnosti isplati “potegnuti” i iz Zagreba, potvrdila nam je simpatična gospođa Senka.

– Bila sam u Šibeniku, morala sam doći, već godinama slušam sve najbolje o ovom sajmu, ali dosad nisam imala priliku doći.

Ovo mi je prvi put, napravila sam već jedan krug, osim što nema čega nema, od igle do lokomotive, baš moram istaknuti da ovaj sajam ima nešto posebno, kao dušu. Još ću jedan krug pa ću na janjetinu, govori Senka koja planira kupiti domaćih proizvoda i suvenira iz benkovačkog kraja.

Prezentacija i prodaja

Dok neki dolaze izdaleka uživati i kupovati domaće, drugi dolaze kako bi prezentirali svoje proizvode. Jedna od njih je Katarina Augustinović koja je došla iz Slavonskog Otoka da “ljudima pokaže kakvog su okusa prave kobasice”.

– Teško je danas baviti se ovim poslom, treba pronaći put do tržišta, mi smo, zahvaljujući dugogodišnjem iskustvu i kvaliteti, to uspjeli. U svakom slučaju, ovo je odlična prilika za prezentaciju i prodaju, dobro dođe svaki dinar.

A ovdje su ljudi oduševljeni kad nas vide, samo pitaju je li slavonska, priča Augustinović i dodaje kako su po pitanju cijena pronašli balans; da je i njima isplativo, a da je kupcu dostupno.

– Kulenova seka i čvarci su se prodali još rano ujutro, sad je ostalo samo nešto kobasica, pancete i domaće ljute paprike, dodaje ova srčana Slavonka.

Svaka čast Slavoniji, njenim vrijednim ljudima i bogatstvu okusa, ali bilo bi nepravedno ne spomenuti također vrijednu ekipu iz Turističke zajednice Ravni kotari koja je itekako posvećena promociji tradicionalnih okusa našeg kraja.

U skladu s tim, ovaj su put, po simboličnim cijenama, ponudili janjeće tripice i janjetinu s bižima, a uz svaki obrok i našu slavnu Maraštinu.

– Svi koji probaju su baš oduševljeni, jako im se sviđa hrana koju nudimo, a naš je cilj pokazati svima bogatstvo našeg kraja, kaže stručna suradnica TZ-a Ravni kotari, Branka Nakić.

Ogroman trud

Uz delicije i fine kapljice, naš su kraj prije svega naši ljudi, a možda posebno oni koji, usprkos preprekicama, odluče ostvarivati svoje snove. Neda Marić još kao djevojčica voljela je pleti, šiti, vesti, heklati, ali…

– Imam oduvijek to u sebi, gledala sam mamu kako sve to radi, no došao je studij u kasnijoj dobi, djeca, pa onda i rat, kad je sve to prošlo, rekla sam sama sebi da ću početi to raditi i sad sam tako sretna, radim ono što volim.

Najveća mi je nagrada kad vidim oduševljenje ljudi, bez obzira hoće li kupiti ili ne, govori Marić pokazujući nam divne torbe za koje koristi recikliranu tkaninu, stopostotnu vunu i eko kožu.

Ogroman trud ulaže i Boško Molić iz Stankovaca u svoje masline i svoje ulje, no sve mu to, s obzirom na nelojalnu konkurenciju uvoza, ostavlja jako gorak okus u ustima.

– Ne mogu prodati litru ulja za 13 eura što ovdje nudim, dok se talijansko ulje u supermarketima prodaje za 16-17 eura. Puna mi je konoba ulja, još ću ove godine pobrati, dogodine – ne znam…

Ne može se naći radnika, nitko ne želi uzeti po tome koliko ubere, svatko hoće dnevnicu, marendu, meni ne ostane ništa na kraju, ništa osim minusa, nezadovoljno govori Molić.

S druge strane, kod, kako nam se predstavio, Vite iz Ravnih kotara znatno je veselije, a osim što samom svojom pojavom i energijom privlači pozornost, nudi ravnokotarske kapice, crveno-crne kod kojih, kako tumači, crna simbolizira zemlju, a crvena krv, zatim uokvirene slike i daske od maslinovog drveta i bukovine u raznim oblicima.

Nadgrobni spomenici

– Ima raznih motiva na slikama, ljudi su različiti, ja ih uokvirujem. Isto tako, radim od maslinovog drveta daske, svaka je unikatna, posebna, priroda odradi najveći dio, ja oblikujem, sve sâm, sa svojih deset prstiju.

I stolice radim. To mi bude dodatak uz penziju koja je toliko velika da imam četiri dana novca, a kasnije se mogu – nastavak znate, kaže Vito.

Na sajmu u Benkovcu zaista nema čega nema, od hrane, pića, ne baš jeftinog voća i povrća, spomenimo samo kako je kilogram suhih smokava deset eura, mesnih delicija, sireva, donje odjeće, čizama, radija, gradela, bundi pa do – nadgrobnih spomenika.

Koliko god se možda na prvu činilo neobičnim za ovaj veseli šušur, sve je to dio života. Jedan od radnika klesarskog obrta Roksandić iz Karlovca ispričao nam je kako su jednostavno prepoznali potrebe tržišta.

– Malo tko to radi, ali ljudima treba, ovdje smo kako bismo prezentirali proizvode. Dugo se bavimo ovim poslom, ali na sajmu sam slučajno, imali smo dogovoren posao u blizini. No, interes je ogroman, puno je ljudi prišlo i informiralo se.

Ma, slušajte, prepreke su samo u glavi, svaki je proizvod nekome potreban, treba biti otvorenog uma. A nije sve ni u prodaji i zaradi, da, danas se može sve kupiti preko Interneta, ali ovako komuniciramo, gradimo povjerenje, meni je jako važan taj ljudski, topli kontakt, priča gospodin.