MUZEJ NINSKIH STARINA Mali grad velikih tajni u kojem svako kopanje donosi novo otkriće

Završetak svakog obilaska stare jezgre grada Nina dovest će vas na istu adresu – onu Muzeja ninskih starina, koji priča iznimno zanimljivu priču o povijesti i kontinuitetu života na tom području, koje je kroz prošlost bilo važnim središtem kulture, gospodarstva i vjere. Službeno djelujući kao odjel Arheološkog muzeja Zadar, ne oskudijeva važnim povijesnim nalazima, te gotovo djeluje kao samostalni muzej. S pet djelatnika, na čijem je čelu već nekoliko godina mladi arheolog Vladimir Kusik, čuvaju vrijedu baštinu od prapovijesti do ranog novog vijeka, te se nadaju kako će njihova adresa postati još popularnijim odredištem posjetitelja.

Kontinuitet života

Arheološko bogatstvo ninskog područja govori o kontinuitetu života toga kraja, a muzej vlastitim stalnim postavom i zbirkama, velik dio kojih stoji skriven od pogleda, u depoima muzeja, predstavio nam je u obilasku muzeja upravo Kusik, naglasivši kako je 1999. godine otvoren sadašnji, nov i moderan stalni postav. Jednostavniji oblik stalnog postava postojao je i ranije, a bio je otvoren 1960. godine.

– Nin je po arheološkoj važnosti obrnuto proporcionalan svojoj veličini. Naročito u rimskom vremenu, kada je na području današnjeg starog grada bio rimski municipij Aenona, te u srednjem vijeku, kada je Nin bio prvo važno središte hrvatske državne tvorevine. Počeci života i prve naseobine na ovom području datiraju u liburnsko vrijeme, u željezno doba, tj razdoblje 9. i 8. stoljeća prije Krista. Materijalna kultura Liburna proučavana je prvenstveno kroz veliki broj pronađenih grobova, a izložen je samo jedan mali dio, dok je ostatak u našim, te depoima u Zadru, započeo je Kusik, dodavši kako je u muzeju predstavljena sažeta zbirka, fokusirana na najvažnije nalaze.

– Na temelju pronađenih predmeta znamo da su bili trgovci i žvelti brodograditelji, koji su trgovali preko Jadrana. Do 5. stoljeća prije Krista već su se tako rasprostranili od Raše u Istri do rijeke Krke. No, matično im je područje upravo na sjeveru Dalmacije. Nastavak zbirke donosi rimske artefakte, jer je na području liburnskog naselja osnovan rimski grad Aenona, pojasnio je Kusik.

Oni, su, ističe, u odnosu na neke druge narode, vrlo lako prihvatili tekovine rimske kulture, te su s Rimljanima živjeli u mirnom suživotu. Vrlo su brzo, zato, integrirani u Rimsko društvo. Bio je to prosperitetan grad, s najvećim rimskim hramom na istočnoj obali Jadrana.

– U prvom stoljeću prije Krista počinje ozbiljniji dolazak Rimljana na ovo područje, dok od 6. do 9. godine poslije Krista traje Veliki panonski ustanak, nakon kojeg počinje mirna rimska vladavina. Na području današnjeg Zatona postojala je luka, koja je danas jedno od najbogatijih lučkih arheoloških nalazišta, a potvrdila je bogatstvo i status rimske zajednice, nadalje je rekao Kusik.

FOTO: MATE KOMINA

Rijetko staklarsko blago

Ranokršćanski nalazi, iako rijetki, pronađeni u ostacima okolnih crkvi, jedni su od rijetkih vidljivih kršćanskih zajednica, koje se mogu arheološki prepoznati. Dio nalaza potječe iz jedne kuće u kojoj su se kršćani okupljali, gdje je u 6. stoljeću sagrađena crkva, a u srednjem vijeku bila crkva sv. Anselma.

– Kršćanstvo se u Rimskom carstvu pojavljuje još u 4. stoljeću, kada i prestaju progoni kršćana. Krajem tog stoljeća kršćanstvo se intenzivno širi, prvo kod robova i nižih slojeva slobodnih građana, a na posljetku kod bogatijih slojeva. Luksuzni grob dvije pokojnice, datiran u polovicu 8. stoljeća, daje nam jasan prikaz njihova položaja u društvu, ali i slavenskog. Zlatne naušnice i srebrne ogrlice – torkvesi, kao i prstenje, jasnih su bizantskih obilježja, a dio su ženske nošnje prvih Slavenki. Osim tog groba, u Muzeju imamo i prikaz još jednog ranosrednjovjekovnog groba bogate ninske obitelji, iz vremena Hrvatske kneževine, dodao je Kusik, pojasnivši nam detalje groba velikaške obitelji s početka 9. stoljeća koja je, kako se vidi iz posuda koje su uz njih bile položene u grob, bila pogana.

Osim oružja i nakita, ono što uistinu iznenađuje činjenica je da pokazuje i izumiranje jedne vrlo raširene vještine, koja je u antičkom vremenu obilježila ovo područje – staklarstva. Antičko staklo, koje se proizvodilo na skoro industrijskoj razini, s protekom je stoljeća s ovih područja iščezlo.

– Mi čuvamo jedne od rijetkih primjeraka ranosrednjovjekovnih nalaza staklarske umjetnosti. Boca koju čuvamo tako je primjer staklarske umjetnosti Bliskog Istoka, točnije Sirije. Do nedavno je bila jedina ovakva posuda na našem širem području, te je iznimno bogato uređena, rezimirao je Kusik. Kvaliteta i prosperitet zajednica u ranom se srednjem vijeku smanjivao, tako da resursi za staklarsku industriju više nisu bili na raspolaganju. Od uporabnog je predmeta u rimskom dobu, staklo tako do ranog srednjeg vijeka postalo simbolom bogatstva i luksuza.

Voditelj Muzeja ninskih starina, kustos Vladimir Kusik

Arheološka senzacija

Proces pokrštavanja trajao je oko tri generacije, tako da ne čudi da su početkom 9. stoljeća bogate obitelji još uvijek štovale stare Bogove. U grobove su stavljali posude s hranom za drugi svijet, po čemu se može raspoznati njihova religijska pripadnost.

– Uz obitelj leži i mač s područja današnje zapadne Njemačke, tj. tadašnjeg Franačkog carstva, te je još jedan dokaz statusa i bogatstva ove hrvatske ninske obitelji, jer slovilo je za najkvalitetnije oružje svog razdoblja. Slaveni koji su došli na ovo područje, već se od početka 9. stoljeća može govoriti o Hrvatima. Uz kneza su Trpimira bili jaka društvena okosnica, ali možemo zaključiti da su i prije toga djelovali kao utjecajni članovi svojih plemena, koji su u jednom trenutku nadvladali nad ostalim slojevima zajednice, kazao je Kusik, pojasnivši kako su se velike promjene dogodile upravo na prijelazu iz kasne antike u rani srednji vijek. Od ratova i društvenih te političkih previranja, do seobe i mijena kultura.

Najpoznatiji simbol muzeja svakako su ostaci dvije »condure«, nedavno obnovljene i konzervirane od strane stručnjaka Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju. Jedan je djelomično rekonstruiran, a drugi predstavljen u formi kako je i pronađen na dnu mora. Nađeni krajem 60-ih, na ulazu u ninsku luku, postali su arheološkom senzacijom, a sjaj im nije izblijedio ni do danas.

– Naš je kolega u Danskoj na brojnim nalazima vikinških brodova naučio kako konzervirati mokro drvo. Oni potječu iz druge polovice 12. stoljeća, te predstavljaju jedinstveni nalaz srednjovjekovnih brodova na ovom području, istaknuo je Kusik, kazavši kako su »condure« danas u svom najboljem očuvanom izdanju ikada.

FOTO: MATE KOMINA

Simbol grada Nina

Srednji je vijek u Ninu obilježio uspon crkvene birokracije, što je grad i učinilo stolnicom ninskog, tj. hrvatskog biskupa s katedralom u crkvi sv. Anselma. Jedan od simbola Muzeja svakako je i Višeslavova krstionica, čiji se original pomno čuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu. Jedan od njihovih artefakata, nadgrobna ploča ratnika uskoro putuje na izložbu u Zagreb, povodom 1100. obljetnice Hrvatskog kraljevstva.

Kusik, inače specijaliziran za kasnu antiku, u Ninu tako ima zadatak upoznavati se sa svim razdobljima povijesti i života na području grada Nina.

– Sjedinjenje hrvatskog s ugarskim kraljevstvom ni u kom slučaju nije kraj života na ovom području, što dokazuje upravo grad Nin, koji, kao i velik dio Dalmacije, u drugoj polovici 14. stoljeća doživljava značajan uzlet pod vladavinom Anžuvinaca, što opet vidimo u fizičkim dokazima koje imamo izložene. Sredinom 17. stoljeća, u povlačenju Mlečana protiv Turaka, Nin je bombardiran, kako ne bi postao utvrda, što je postalo našom srećom jer ispod ruševina su se našli brojni nalazi, koje još uvijek nalazimo. Svaki put kada na području grada krenete kopati, uvijek naiđete na arheološke ostatke, zaključio je Kusik.

Muzej ninskih starina tako dolazi kao šlag na torti. Nezamjenjiv je dio identiteta grada Nina, te lokacija koju se ne može ne zamijetiti. No, Kusik i njegovi kolege, koje tijekom ljeta najčešće posjećuju strani turisti, a izvan sezone domaći, nadaju se porastu prepoznatljivosti i popularnosti muzeja.