MISTO MOJE (9) U paljuvskim poljima sve manje mladih: Nakon Domovinskog rata obnovili su selo, ali...

Foto: LUKA JELIČIĆ

Na temeljima porušenih kuća koje su stradale u Domovinskom ratu, opet se uzdigao Paljuv, baš poput feniksa. U Paljuv smo stigli sa strane Smilčića, a šetnjom kroz mjesto primijetili smo da su kuće i okućnice lijepe i uređene, tek je ostala pokoja razrušena, neobnovljena kuća. Danas je ovo mirno mjesto okruženo šumom, na prekrasnom položaju odakle puca pogled na vrhove Velebita. Paljuv spada pod Općinu Novigrad, odakle su se prije dvjestotinjak godina prvi mještani doselili te započeli svoju priču.

Naselje je, prema popisu iz 2011. godine, imalo 371 stanovnika, a prema popisu iz 2021. godine 334. Danas ih ima još i manje od 300, kako smo saznali iz razgovora s mještanima. Međutim, u Paljuvu ima svega, osim mladosti. A za one mlade koji su ostali, mještani imaju samo riječi hvale jer je to jedno od najbitnijih mjerila života i budućnosti sela.

Stambeno pitanje

U poslu ispred svoje obiteljske kuće, sreli smo Zorana Klapana koji nam je pričao o svom selu kojeg toliko voli. Klapan je jedno vrijeme vodio i njihovo Kulturno-umjetničko društvo, a sad vodi Društvo sportske rekreacije.

– Većina mladih u selu je fakultetski obrazovana, neki stanuju u gradu, a neki tu. Problem je to što nemaju svi baš terena za izgradnju kuće. Poljoprivrednih zemljišta ima nešto, ali dugo traje taj proces da se prenamjeni zemljište, pa se čeka. Doduše, navodno je nešto već u procesu da se i to riješi. Znate, neki mladi imaju veliku volju i želju da tu žive. Jer, što je nama tu daleko od grada? Za petnaest minuta se s Kalmetine spustiš! U vrtić djeca idu u Prigradu, a imamo školu do četvrtog razreda. Dalje, do osmog razreda djeca idu u Novigrad, a svaki dan po njih dolazi kombi tako da ne možemo reći da nam nešto puno nedostaje, kazao nam je Klapan dodavši da je najosnovnije da se ljudima pomogne riješiti stambeno pitanje, a tu proceduru treba ubrzati jer život ide i teško se iz Zadra vraćati na selo.

Kako kaže, željezo se kuje dok je vruće, odnosno dok je čovjek mlad i dok ima želju za selom.

U Paljuvu imaju jedan dućan, kažu, dovoljno za njih. Kafića nema, a na kavu odlaze u Smilčić i Novigrad. Dane krate i na boćarskom terenu, ili pak na igralištu. Događanja ljeti ima dosta, a zimi je malo tiše. Osim boćama, zabave se i seoskim igrama pa su tako neki mještani obišli cijelu Hrvatsku.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Seoske igre

– Jedini smo iz Dalmacije koji su sudjelovali u seoskim sportskim igrama po cijeloj Hrvatskoj. Igramo kamena s ramena, potezanje konopa, nošenje jaja u žlici, trčanje u vrićama, alku… Nas iz Paljuva ide cijeli autobus, a tu u selu smo prije 12 godina bili domaćini. Imali smo 550 gostiju tu na našem novom nogometnom igralištu, kazao je Klapan uz napomenu da igralište treba još urediti, zasaditi travu i opet kontaktirati Norvežane koji na području novigradske općine već nekoliko godina imaju zimske pripreme.

Paljuv je 1857. godine iskazan pod imenom Poljri, 1880. Paljuh, a od 1890. do 1921. godine pod imenom Palju. Do 1948. godine se vodi kao dio Novigrada, a danas su najzastupljenija prezimena Ramići, Baždarići, Buterini, Bakići, Klapani, Nekići, Barabe, Pedići, Portade…

– Prije su tamo tri kilometra dalje bili zaseoci, Barabe, Baždarići… Ali kako je to sve bilo porušeno iza rata, većina je prešla tu nakon što je Općina dala terene. Tako da smo svi tu smješteni. Imamo lipi položaj, mi smo jedino mjesto u županiji i šire koje ima detaljan urbanistički plan uređenja. Ulice su široke, infrastruktura uređena… Selo je za rata bilo 98 % uništeno tako da je sve novoizgrađeno. Jedino nam je polje zanemareno, ali preskupo je proizvoditi pa bacati jer se puno toga uvozi. Ne isplati se, čak ni za vrt, rekao je Klapan sliježući ramenima.

Klapan nam je također kazao kako se tek par kuća bavi turizmom, kako to nije glavna djelatnost, ali da je potencijal velik.

– Nama je more 800 metara zračne linije. Imamo probijen makadamski put, pa tamo skratimo do plaže. Preko lita njih par samo ima kuće za odmor. Bilo bi tu čak i više turista nego u Novigradu, tu je manja buka, svjež je zrak i nije skučeno, a do mora se brzo dođe. Samo da se još asfaltira. Za nas je tu sve lipo, a čak su se neki doselili iz drugih mjesta iz Hrvatske radi klime i svojih zdravstvenih problema s astmom, kazao je Klapan, dok nam je njegov kolega Živko Buterin kazao kako je Paljuv selo s puno potencijala, samo je na mladima da to i iskoriste.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Lijepo se živi

– Paljuv je prelijep, ali eto, fali nam djece, fali mladih. Sad imamo šansu, ima mladih koji bi se vratili. Potencijala u selu ima, samo, sad je potez na mladima. Ulagati u mlade i školstvo, jedino je to isplativo uz poljoprivredu. Hrana je sve, to je bilo od pamtivijeka i šteta je i ovo naše polje ne iskoristiti. Ovo je Bogom dano, tu je Velebit, tu je čisti zrak, ima vode… Šteta je da je mladih sve manje u polju i zato im treba dati sve moguće poticaje. Uložimo u mlade, to je jedino vridno, kazao je Buterin dodavši da mora pohvaliti neke dečke iz sela koji su jako poduzetni, spremni na rad, a kamo sreće da ih ima još takvih.

Također nam je otkrio kako uz te mlade obrtnike imaju i šest, sedam mladih doktora iz sela.

Naši sugovornici su nam za kraj razgovora također kazali kako se mora priznati da se u Paljuv dosta uložilo, a u našem daljnjem obilasku sela sreli smo Nenada Barabu koji nam je kazao da se najbolje može vidjeti kako selo živi po pogledu u dvorišta gdje svi imaju po par vozila.

– Svaka kuća ima po par auta, imamo vodu, struju, novu crkvu i školu u kojoj doduše nema djece. Nažalost, imamo samo dvoje učenika, takva je naša sudbina. A što se tiče života ovdje, dobro se živi. Sama dvorišta su pokazatelji, a i kuće su većinom lijepo uređene. Urbanizam je dobar, mislim da nema ni jedno selo ovako uređeno. Iako ima kuća, stanovnika nema. Sve imamo, ali ako nemaš dicu…, kazao nam je Baraba kojeg smo pitali što kaže na manjak građevinskih zemljišta.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Zadovoljni povratnici

Igrom slučaja, susreli smo općinskog vijećnika koji nam je kazao kako postoji plan za nova zemljišta.

– Prije se išlo jeftino preko Općine kupiti zemljišta, koja se sad prodaju za 50 tisuća eura. Volio bi da ljudi dođu, ali da stvarno žive tu. Terena ima, ići će i novi tereni za mlade, samo oni se trebaju željeti vratiti. A ne napraviti kuću i bazen pa ga iznajmljivati. Danas kad imamo sve što ima i u gradu, mislim da bi bilo lijepo da se ljudi vrate. Selo k’o selo je lijepo, ali nedostaje te male dječice. Inače, ja sam zadovoljan životom ovdje. Svi smo prošli taj nesretni rat, svi smo ostali bez ičega, pa kad gledaš ovo – imamo sve!, kazao je Baraba koji svaki dan brine za svojih sto ovaca u svom Paljuvu.

Za kraj našeg boravka sreli smo, kako znakovito, baš jednog povratnika koji se odlučio vratiti u svoje selo.

– Životom u Paljuvu sam jako zadovoljan. Mirno je, tempo je lagan, nije kao u gradu. Vratio sam se ovdje s obitelji prije pet godina. Inače, mladi uglavnom odu u grad jer im je tamo posao, tamo je sve. A ja, da sam znao da je ovdje ovako dobro, ja bih se i prije vratio, kazao nam je Šime za kraj uz nadu da će se dogoditi čudo i da će se još više mladih vratiti.

FOTO: LUKA JELIČIĆ

PREZIMENA U MJESTU

Paljuv je 1857. godine iskazan pod imenom Poljri, 1880. Paljuh, a od 1890. do 1921. godine pod imenom Palju. Do 1948. godine se vodi kao dio Novigrada, a danas su najzastupljenija prezimena Ramići, Baždarići, Buterini, Bakići, Klapani, Nekići, Barabe, Pedići, Portade…