MISTO MOJE (32) U pitoresknoj Rovanjskoj imaju sve za lijep život, jedino nedostaju mladi ljudi

Odmah po dolasku u Rovanjsku osjetili smo onaj karakterističan šarm primorskog mjesta. Mjesta u kojem susjed zna susjeda, u kojem se za lijepog vremena svi skupljaju na rivi, na ćakuli. Tako je bilo i tog jutra kada smo se uputili u ovo malo i slikovito mjesto, smješteno u samom kraju Velebitskog kanala, okruženo strmim padinama veličanstvenog Velebita i kristalno čistim morem. A, danas je bilo izrazito slikovito, jer bonaca daje čar, poseban mir. Taj mir koji smo osjetili, naglo je poremetio žamor jer smo taman, s obzirom na to da je bila nedjelja, susreli mnoštvo koje je izlazilo iz crkve.

Domaći odlaze, stranci kupuju

Inače, crkvica sv. Jurja je smještena uz samu obalu i dominira svojom ljepotom. Stručnjaci smatraju kako je podignuta između 9. i 11. stoljeća, zamišljena je kao veliki sunčani sat i kalenda. Naime, na obližnjoj info tabeli stoji kako kroz dva prozorčića koji se vide s južne strane i trećeg u zidu apside, Sunčeve su zrake, u dane suncostaja i ravnodnevnice, a najvjerojatnije i na blagdan sv. Jurja i na Božić, dopirale do precizno utvrđena mjesta u crkvi što je ljudima omogućavalo da znaju kad počinju pojedina godišnja doba, odnosno da imaju orijentaciju o dobu dana. S obzirom da je dobro očuvana, crkvica je pravi je biser starohrvatske sakralne arhitekture radi čega je danas zaštićeni spomenik nulte kategorije i kulturna baština RH.

Crkvica sv. Jurja, zaštićena kulturna baština

Odmah po dolasku, u razgovoru s ljudima saznajemo kako na misu dolaze i mještani susjedne Maslenice, tako da je ovo i svojevrsno mjesto susreta ovih dvaju sela. S druge strane, Rovanjčani odlaze u Maslenicu radi ambulante. U Rovanjskoj, kaže nam prvi Rovanjčanin s kojim razgovaramo, nema baš puno toga, ali imaju sve što im treba. Jedino, napominje, u odnosu na prije, nedostaje im ljudi. Selo danas broji dvjestotinjak stanovnika, točnije 291. prema popisu iz 2021. godine.

– Nema nas puno, ljudi su otišli kud koji… Mlađa generacija je otišla za poslom, a stariji lagano umiru. A nije baš ni pomalo….Istina, ima par mladih obitelji, ali nema puno djece.. Imamo školu, ali samo do 4. razreda. Inače, ljudi rade ili u Zadru, na autoputu ili u turizmu, govori nam Milan Matek koji je tu odrastao, a kad smo ga upitali što mu nedostaje u mjestu, kratko je odgovorio da fali – ljudi.

– Tu mi je najljepše, ali smo malo selo i fali nam ljudi. A kad nema ljudi, nema naprijed, nema razvoja. Doduše, puno je novih kuća koje su napravljene, ali vlasnici su stranci koji budu tu samo preko ljeta, govori nam Matek.

Milan Matek

Petero đaka

Saznajemo kako u Rovanjskoj postoje tri prezimena pravih starosjedioca: Matek, Rončević i Basa. U »brdu«, kako nam kažu, su još bili Kneževići i Šarlije. Od naše sljedeće sugovornice također saznajemo kako nema baš previše stanovnika, ali s druge strane, život je ovdje lijep i ugodan.

– Imamo sve što nam treba za kvalitetan život. Smješteni smo na jako dobroj poziciji, tu je autoput, tu su svi nacionalni parkovi, imamo odličnu klimu, Velebit i more – sve na jednom mjestu. Ipak, u školi, nažalost, nema puno djece, samo ih je petero u područnoj školi od 1. do 4. razreda, ali se rodilo nešto djece u zadnjih godinu dvije dana pa se nadamo da će taj broj narasti, kazala nam je optimistično Veronika dodajući kako se stvari ipak mijenjaju.

Područna škola očekuje bolje dane

– Ljudi kad dođu u Rovanjsku, oduševe se ovom jedinstvenom prirodom koja nas okružuje, oduševe se mirom… Rovanjska te kupi na prvu, govori nam Veronika.

Danas se ljudi ovdje većinom bave ugostiteljstvom, turizmom ili svojim obrtima. A, iako je Rovanjska na moru, mještani su uvijek više bili usmjereni na stočarstvo i obradu ono nešto malo polja. Ribara nema puno, više se lovi rekreativno, za gušt, što nam potvrđuje i jedan od ribara s kojima smo razgovarali na rivi. Pokazali su nam mještani i ribarsku kućicu, koja je svoje najbolje dana vidjela u vrijeme kada su se lovile tune, što se, pak, ne viđa već desetljećima. Kao podsjetnik na ta vremena, stoji i dalje ta kućica, nasuprot koje vidimo i spomenik posvećen poznatom hrvatskom disidentu Zvonku Bušiću.

Spomenik Zvonku Bušiću

300 vikendica

– Ljeti nam je ovdje gužva, ima turista, vikendaša…, imamo više od 300 vikendica. Na jednom dijelu sela su vikendice izgrađene 70-ih i 80-ih godina prošlog stolejća, a na ovoj istočnoj strani se grade nove. Znate, ima dosta ljudi koji dolaze, dosta Zagrepčana, na primjer, dolazi tu živjeti za stalno. Ljudi se polako vraćaju, a mladi ostaju. Što i ne bi kad je lipo misto, mirno, eventualno nekad malo bura zeza, al’ smo navikli, govori nam Tomislav kojeg pitamo ima li nešto što im nedostaje jer smo, uz trgovinu, primijetili samo ugostiteljske objekte.

– Sve nam je blizu u Maslenici ili Starigradu. Trebao bi nam samo možda malo veći dućan, ali to je to, dodaje Željko Basa.

U poslu oko broda nailazimo i na jednog doseljenika iz Karlovca, Nikolu Kosa, kojem je oko broda pomagao susjed, starosjedilac i odnedavno kum. Kako nam Kos kaže, slučajno je nabasao na Rovanjsku koja ga je osvojila, ili kako bi Veronika rekla – kupila. Vikendicu na Rabu, tad je odlučio zamijeniti Rovanjskom.

Petar Rončević i Nikola Kos

– Bila je u pitanju jedna kućica, slučajno smo došli je pogledati i mjesto nam se svidjelo. To je bilo prije četiri godine, a kroz godinu dana ćemo se i doseliti za stalno. Odmah nam se sve svidjelo, upoznali smo ljude, svi su dobri i jako nam se sviđa ovaj mir, kazao je Kos kojem je velik plus u svemu bila i dobra prometna povezanost, točnije, blizina autoputa, pa putuje, kaže nam, takoreći iz dvorišta u dvorište. Jedino što mu nedostaje u Rovanjskoj je malo više sadržaja, društvenih i sportskih. No, bez obzira na sve, Rovanjsku ne bi mijenjao ni njegov kum Petar Rončević koji je tu odrastao.

– Kako se kaže: Moj dida bio Torcida, moj je ćaća Torcida, i ja sam Torcida. U Rovanjskoj sam odrastao, i nikad je ne bi zamijenio… Ništa nam ovdje ne nedostaje, kazao nam je Rončević dodavši kako je ovo područje jako bogato, a ljubiteljima podzemlja i zanimljivo jer su u selu poznate i dvije pećine.

Tračak optimizma

Osvrćemo se prema moru i primjećujemo kako su mnogi izašli na more ili uz obalu s ribarskim štapom okušati sreću. Jedan od njih je Tomislav Matek, a koji nam je kazao kako Rovanjska postaje sve poznatija kao lijepo mjesto za lijep život, a što potvrđuju i mnoge vikendice.

Tomislav Matek

– Grade se nove kuće u ovom novom dijelu. Inače, Rovanjska je imala lipo staro selo, gore na brdu. Kuće su baš bile lijepe, tipske, pod brdom da im bura ne smeta. Ali u ratu je tamo dosta toga zapaljeno pa su se mnogi spustili uz more, sagradili kuće. Sad su počeli ove nove kuće graditi. U stvari, sad ćemo mi domaći biti kao Indijanci u Americi, govori kroz smijeh Matek dodajući kako je Rovanjska idealna za starije, dok za mlade, kaže, nema previše života.

Ali ipak, kao šećer na kraju, susrećemo mlade obitelji u šetnji kroz selo s – dječjim kolicima.

Ipak smo susreli mladu generaciju

– Život ovdje je puno bolji nego prije, sad je odlično! Imamo školu, dva igrališta, vrtić za djecu u Maslenici.. Puno bolje nego prijašnjih godina. Zadnje dvije, tri generacije ostaju ovdje, osnivaju se obitelji. Danas ovdje imamo sve što nam treba, a za se ostalo imamo auto pa odlazimo u Zadar, u Starigrad, Posedarje… govore nam prijatelji, Dario i Emil, dodajući kako se dosta ljudi i vraća u selo. Da im netko ponudi stan u Zadru, kažu, nema šanse da bi selili. Ni da je džabe, ne bi mijenjali svoj dom pod Velebitom.