MISTO MOJE (28) Turistički i životni "boom" u Slivnici. Imaju više vila nego ovaca i više krštenja nego sprovoda!

Momci, zvono zvoni, ajmo put crkve, dobacujem skupini muškaraca koji sjede ispred lokalne trgovine, tik do župne crkve svetog Kuzme i Damjana u Slivnici. Skladni zvuk zvona širi se mjestom, odzvanja među starim kamenim kućama i suhozidima, poziva vjerni puk na misu. Nedjelja je, topao i sunčan dan, pravo bablje ljeto.

Život je pjesma

– Neka, neka, čujemo mi i ovako prediku, kroz smijeh će jedan, dok drugi klimaju glavama, nazdravljaju i nastavljaju svoju nedjeljnu ćakulu. Ljudi se polako slijevaju put crkve, ili bolje rečeno penju, jer crkva, okružena grobljem stoji na blagoj uzvisini, odakle puca pogled na cijelo selo i Lergovu gradinu, najvišu točku Ravnih kotara.

A Slivnica – nije to malo selo, kako se možda čini putniku namjerniku, nego jedno od većih naselja površinom u Zadarskoj županiji. Raštrkana je po padinama koje se spuštaju prema moru, a s leđa je štiti Velebit. Okružena je susjednim mjestima – Vinjercom, Posedarjem, Jovićima, Grguricama i Gornjim Poličnikom, a s druge strane otvara se prema Novigradskom moru i Novskom ždrilu. Dolina rječice Bašćice donosi krajoliku mekoću i zelenilo, kao kontrast tvrdom kamenu i buri.

Kroz selo prolazi glavna prometnica koja spaja Posedarje s Pagom i dalje sve do Luna, a mreža lokalnih putova povezuje dvadesetak razasutih zaselaka. Slivnicu zapravo čine dva naselja – Gornja i Donja – te zaseoci: Bokulja, Brkljače, Brisnica, Ćukovići, Jukići, Juričevići, Kalaci, Landeke, Lerzi, Mijolovići Gornji i Donji, Grgići, Kneževići, Podgalije, Veršići Donji i Gornji, Zekići i Žunići. Svaki od tih zaselaka nosi svoje prezime, svoju malu povijest i svoj ponos, a zajedno čine jednu živu, povezanu cjelinu.

Ime duguje izvoru

Prostor Slivnice naseljen je od prapovijesti – postoje tragovi života još iz kamenog i bakrenog doba, a u doba Liburna i Rimljana ovo je područje bilo gusto naseljeno. Na brežuljcima se i danas vide ostaci triju liburnskih gradina – Bokulja, Mijolovića i Oraška, pri čemu je potonja u željeznom dobu i kasnije u rimsko vrijeme imala važnu ulogu jer je nadzirala Velebitski kanal i Ravne kotare.

Slivnica se u pisanim izvorima prvi put spominje početkom 14. stoljeća, kao jedno od najstarijih naselja srednjovjekovnog novigradskog distrikta. Tijekom stoljeća izmjenjivali su se vlasnici – hrvatski knezovi Kurjakovići, zadarska vlastela, mletačke i zadarske obitelji, a sama Slivnica, zajedno s Vinjercem, bila je svojevrsna predstraža na granici s Osmanskim Carstvom.

Ime duguje izvoru podno Oraške gradine, a od sredine 19. stoljeća kroz mjesto prolazi i cesta koja je povezivala Zadar, Poličnik i Vinjerac.

Kažu da je Slivnica selo radišnih i poštenih ljudi, druželjubivih domaćina kod kojih se uvijek nađe komad kruha, domaćeg pršuta i kapljica vina za gosta. Iako se prostire široko, s kućama razasutim naokolo, ljudi su bliski, drže se zajedno i njeguju stare običaje.

– Život je danas pjesma u usporedbi s prije, kaže Denis Žunić, rođeni, kako sam za sebe kaže, »slimčanac«, vjeroučitelj i otac troje djece. Nalazimo ga kako priprema sve za početak mise. Uz obiteljske i poslovne obveze, Denis je aktivan član župne zajednice i rado pomaže, bilo da treba nešto urediti, popraviti ili pripremiti.

Denis Žunić

– Za vrijeme bivše države mnoge su obitelji, iz raznih razloga, napustile ovo područje i odselile u Rijeku, Zagreb, ali i na druge kontinente. Nema gdje nas nema, a najmanje tu, govori Denis, uz napomenu da se ipak vide pozitivni pomaci – sve više mladih obitelji bira upravo Slivnicu za život i odgoj djece.

Turizam glavna grana

– Dolaze mlade obitelji, vraćaju se na svoju didovinu, a i kupuju terene te grade kuće. Ipak, nije to ni približno nekadašnjem broju stanovnika. Nemali broj fureštih, odnosno pridošlih u naše selo, vidljiv je i na nedjeljnim misama. Danas imamo sve potrebno za život – trgovine, dvije područne škole do četvrtog razreda – stvarno, ništa nam ne fali, objašnjava Denis dodajući kako im ni općinsko središte Posedarje nije previše udaljeno, tamo djeca pohađaju vrtić i osnovnu školu od petog razreda. Ipak, danas je sve manje poljoprivrede, rade se još masline i vinova loza, a broj ovaca više nije u tisućama, kao nekad…

– Ljudi više ne drže blago jer ima sve više vukova i često se događa šteta. Sad ima oko tri stotine grla ovaca, što nije niti petina onog što je bilo prije dvadesetak godina, objašnjava Denis dok pokazuje mjesta na kojima je nekad bila ispaša. Danas pak, kao sva mjesta u zadarskom zaleđu, Slivnica doživljava turistički »boom«.

– Gdje su nekad bile štale i polja, danas su kuće za odmor. Više je bazena nego ovaca, ubacuje se Rajna Kalac, koja je u više od tri desetljeća braka podignula petero djece, a danas je već i sretna baka.

Rajna Kalac s kćerima Elizabetom i Magdalenom te unukom Tenom

– Turizam je danas glavna grana, a čini mi se da je sve traženiji u ruralnim područjima. Svake godine je sve više turista koji traže mir i tišinu, dalje od turističkih središta, a opet dovoljno blizu da autom do mora stignu za pet minuta, objašnjava Rajna, žena pomorca, koja je zadužena za održavanje kuće i domaćinstva.

– Muž mi je pomorac, tako da sam ja bila zadužena za djecu, kuću i sve druge poslove. Kod nas ne vrijedi tri, nego sva četiri kantuna kuće, iskreno će naša sugovornica. Kako dalje navodi, život je nekad bio surov i težak, a jedini spas od bijede bilo je pomorstvo. Život u Slivnici danas je, prema njezinim riječima, kvalitetan i miran sa svim potrebnim sadržajima.

Zaštitnici Slivnice – sveti Kuzma i Damjan

– Kad sam se udavala, a inače sam od Zelenog hrasta i imam slivničke korijene, moja pokojna baba je rekla da sam kao ćuk, jer sve ptice lete jugu jedino ja prema sjeveru i Slivnici, kroz smijeh će Rajna stičući da nikad ne bi mijenjala život na selu za stotinu gradova i urbanih sredina. Isto mišljenje dijele i njezine kćeri blizanke – Elizabeta i Magdalena koje idu u Zadar u srednju školu te svakodnevno putuju i do dva sata. Ništa im to, kako kažu, nije problem jer se vraćaju u mir i tišinu.

Veliki jubilej

Mladosti ima, što potvrđuju i Barbara Lerga i Nikolina Predovan. Prva je brucošica Sveučilišta u Zadru, dok je druga završila Agronomski fakultet u Zagrebu te se vratila u svoje selo i doprinosi obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu.

Nikolina Predovan

– Naše selo odlikuje zajedništvo i međusobno poštivanje i uvažavanje. Vjera nam puno znači i uvijek volim reći kako Gornju i Donju Slivnicu najbolje spaja ova crkva – i građevina, ali i naša živa, duhovna crkva, objašnjava Nikolina, dok se na nju nadovezuje Barbara, buduća studentica Teološko-katehetskog odjela Sveučilišta u Zadru naglašavajući kako je ovo posebna godina za njihovu župnu zajednicu, ali i cijelo selo.

– Za našu župnu feštu, svetkovinu Svetog Kuzme i Damjana obilježavamo stotinu i osamdeset godina od izgradnje župne crkve. Pokraj Lokve bila je podignuta i crkva koja se vremenom pokazala neodgovarajućom i neupotrebljivom te je 1845. obnovljena crkvenim sredstvima i suradnjom mještana te podignuta dva metra očuvavši prijašnje dimenzije, poput turističkog vodiča govori Barbara, pokazujući kroz vrata crkve kipove svetaca, zaštitnika liječnika i farmaceuta koji se nalaze u staklu na glavnom oltaru. Crkva je za ovaj veliki jubilej nedavno i uređena, a mještani i župljani uprli su prstom u »glavnog krivca«.

Barbara Lerga

– Naš župnik Luka Šustić! On je kriv što je naša crkva obnovljena – duhovno i materijalno, dobacuje Rajna, koja je i članica župnog-pastoralnog vijeća.

Župnik koji uz ovu raštrkanu župu poslužuje i Islam Latinski s filijalom u Ruplju, kaže kako je posla puno, ali sve stiže. Misa u Slivnici mu je druga nedjeljna, a ove je bilo i jedno krštenje, što je posebna radost za župnu zajednicu. Dijelovi liturgijskog slavlja pjevaju se na starom glagoljaškom napjevu, a zbor vodi mjesna učiteljica Jadranka Kalac.

– Ovo je prva godina nakon puno vremena da imamo više krštenja, nego sprovoda, a do kraja godine me očekuju još tri vjenčanja, ponosno će i s osmijehom na licu don Luka, kojemu je, naravno, draže u crkvu uvesti novokrštenika nego ispraćati na onaj svijet. Ipak, napominje kako je sve to normalan tijek ovozemaljskog puta i da težimo uskrsnuću i životu u nebu, ali isto tako kako mladi danas trebaju biti otvoreni životu. Mladi svećenik u ovoj je župi šest godina, već je upoznao svaku kuću i skoro svakog stanovnika. Skoro pa napamet zna tko pohađa svete mise. Crkva je tijekom kolovoza u potpunosti uređena iznutra, zidovi su osvježeni, stigao je i novi križni put iz Italije.

Podrška u radu

– Četrnaest postaja će sredinom mjeseca blagosloviti mons. Želimir Puljić, zadarski nadbiskup u miru, a za našu župnu svetkovinu misu će predvoditi nadbiskup mons. Milan Zgrablić, ističe don Luka posebno napominjući kako je osiguran i izravni prijenos tog misnog slavlja na kabelskoj, katoličkoj televiziji. Puno je napravljeno, a već planira i obnovu crkve izvana. Puno mu znači, kaže, podrška župljana, ali i Općine Posedarje.

don Luka Šustić

– Najlakše je kritizirati i govoriti kako se ništa ne radi, kako nema pomaka, ali treba se uključiti i doprinositi zajednici. Bez zajedničkog rada nema uspjeha, jasan je don Luka koji napominje i da su mladi budućnost Slivnice.

– U blagoslovu obitelji se dosta nahodamo jer je mjesto raštrkano, ali stvarno ima sve potrebno za život. Mlade treba poticati da se vrate i žive na svojim starim ognjištima i da malo ožive poljoprivredu, smatra ovaj svećenik.

Slivnica možda jest raštrkana, ali ljudi je drže na okupu – vjerom, radom i zajedništvom. Nema je puno na karti, ali ima je dovoljno u srcima onih koji u njoj žive i vraćaju se. A dokle god zvona Svetog Kuzme i Damjana budu dozivala, Slivnica će imati i svoje ljude i svoj život.

Brojna prezimena

Prema popisu stanovništva iz 2021., Slivnica ima 785 stanovnika, što je pedesetak manje nego prije dvadeset godina. U tom mjestu danas žive obitelji različitih prezimena koje svjedoče o dugoj povijesti i grananju brojnih rodova. Među njima su Kalac, Žunić, Landeka, Juričević, Veršić, Brkljača, Matešić, Pera, Latinović, Grgić, Jusup, Knežević, Jukić, Mijolović, Lerga, Baričević, Predovan, Vulić, Ćuković, Juričić, Grgin, Barić i Verunica te Jagičić.