MISTO MOJE (11) Kakma - selo doseljenika povratnika i umirovljenika

Foto: LUKA JELIČIĆ

Na sjeveroistočnom rubu Vranskog polja smjestila se Kakma, tek šest kilometara od grada Biograda, a pripada Općini Polača. Upravo ta glavna cesta koja vodi do Polače do Benkovca, dijeli mjesto na dva naselja, staro selo od novog »vikend naselja« kojeg su naselile mnoge obitelji koje tek povremeno žive u Kakmi.

Blizina dva veća grada, mora i zaleđa, pretvaraju Kakmu u poželjno mjesto puno potencijala, ali i u poželjno mjesto za odmor pa smo tako u radovima na svojoj budućoj kući sreli mještane koji inače žive van Hrvatske. Inače, Kakma je malo mjesto iz kojeg puca prekrasan pogleda na na beskrajno zelenilo plodne nizine, pa ni ne čudi taj interes za mjesto.

Također, osim plodnom zemljom, mjesto je bogato i vodom pa su tako na ovom području postojala tri mlina-vodenice, a poneki ostaci su vidljivi i danas. Kako smo saznali, mjesto je bogato i glinom, otkud i potječe ime sela, a što nam je kazala jedna gospođa koja je i jedini starosjedilac s kojim smo pričali.

Digli ruke od poljoprivrede

– Tamo kad krenete prema Raštanima, tamo ima mlinica stara, vidjet ćete ostatak kod pumpe za vodu. Tamo su mlinice koje su ostatak iz doba Mlečana koji su se bavili grnčarijom i na njihovom jeziku se glina zove kakma, i tako je Kakma dobila ime. Nekad su se gradile s time kuće, a poslije Mlečana nitko od Kakmara se nije time bavio, kazala je gospođa ukazujući na bogatu povijest koju mjesto ima što dokazuje lokalitet Crkvina koji je poznat i arheolozima. Naravno, gospođu smo upitali kako se danas živi u Kakmi.

– Imamo sve osim kafića, ali i bolje da ga nemamo. Djeca idu u polački vrtić i školu, to im nije daleko. Ja sam na primjer išla- pješke do Biograda. Ali ovdje je uvijek bilo na svoj način i lijepo i ružno, što da radimo?! Danas se ovdje dosta ljudi doselilo, a većinom su iz Kaknja iz Bosne. Te nove kuće koje su u novom naselju, sve su velike i lijepe. A domaći? Mogu vam na prste nabrojiti koliko još ima živih. Mladež je kojekuda po svijetu, starih nema, jedino ovi što su se vratili, što su došli umrijeti tu, kazala nam je gospođa koju smo upitali i za savjet kud da krenemo da nađemo još razgovorljivih mještana, na što nam je rekla da baš više nema nikog nigdje. Također nam je rekla da su svi ljudi koji su doselili jako dobri ljudi, nema nikakvih zamjerki.

Uputili smo se stoga u taj novi dio Kakme, misleći kako ćemo sigurno naći nekog. Šetajući kroz ulice pravilnog rasporeda, uz lijepe okućnice i još ljepše kuće sreli smo jednog od povratnika u ovo selo kojem smo se potužili kako ne vidimo puno mještana.

– Zato što ovdje preko zime nitko ne živi. A stari dio Kakme, e, tamo vam isto jako malo ljudi živi, a ovo je više-manje vikend naselje. To je sve pusto, a preko ljeta selo oživi. Dosta tih ljudi koji su sedamdesetih godina odlazili trbuhom za kruhom sad se vraćaju po stare dane, a sve svoje slobodno vrijeme i novce potrošili su u gradnju kuće iako im se djeca sigurno neće tu vratiti. Ovdje ima jako malo mladih ljudi. Također, prije su se ovdje starosjedioci nešto malo bavili poljoprivredom, ali to su sad sve stari ljudi. Čak smo i nas četvero, koji smo nešto radili u polju, digli ruke od poljoprivrede. Sad možete vidjeti samo zapušteno polje, digli smo ruke jer više se ne isplati ulagati, kazao nam je Marin.

Marin

Priča bez budućnosti

Inače, u prošlosti se se mještani Kakme pretežno bavili poljoprivredom, a u mjestu je postojalo čak sedam otkupnih stanica koje su opskrbljivale šire područje. Samo prije rata su još četiri bile aktivne, a svaki centimetar polja je bio obrađen. Danas, u Kakmi djeluje samo jedna poljoapoteka u kojoj su se za vrijeme našeg boravka odvijali radovi proširenja na »oglednom polju« gdje će biti izložene sadnice, stolovi, plastenici i slično.

– Danas se samo nekoliko obitelji bavi poljoprivredom, sve je to zapušteno. Ljudi nema. Evo u ovoj kući ne živi nitko, u onoj isto, onaj dolje inače dođe iz Švicarske, onaj iz Austrije, a tu je jedna gospođa iz Slovenije. U onoj ulici ima jedna gospođa, u onoj drugoj je dvoje starih ljudi i gotovo. Ovo je priča bez budućnosti, kazao nam je sliježući ramenima Marin koji nije imao ništa bolji odgovor na moju tvrdnju da možda ima nade jer potencijal je velik. Najprije samo muk, a onda nam je kazao: » A čime bi se ovi ljudi ovdje i bavili? Čemu bi se ljudi ovdje vratili?«

Kako nam je kazao, ljudi ulažu u turizam, pa tamo ima i jedna ulica koja ima šest bazena, ali u biti Kakma je selo umirovljenika, povratnika koji uživaju u mirovini pa su jedan dio godine u Kakmi, a drugi dio godine diljem Europe.

Prema popisu stanovništva 2021. godine u Kakmi je zabilježeno ukupno 177 stanovnika, a najčešća prezimena su Subotić, Kolundžić, Kalfić, Petković, Prtenjača, Tintor, Žepina, Perković, Kresović…

FOTO: LUKA JELIČIĆ

Turističko naselje

Upravo jednog Kalfića smo sreli u našoj šetnji novim dijelom Kakme, a koji je također prije par godina došao baš iz Kaknja.

– Ovo je prozvano turističkim naseljem jer većina dođe samo preko ljeta. Ima par kuća u kojoj ljudi žive tijekom cijele zime, a ostalo je sve turističko. Meni je ovdje jako lijepo i fino, nisam više u gradu i meni je dobro. Ovdje je lijepo, ali trebalo bi malo još urediti ulice, nogostup, pogotovo da oni koji rade na kućama počiste iza sebe pa lijepo kad prokopaju cestu da je i urede kako treba. Još nisam upoznao dovoljno ljudi, a tu nema ni neko mjesto za druženje. Svi koji dođu odlaze u Polaču, Biograd ili Zadar, kazao nam je Jozo Kalfić, a nakon razgovora s njim smo se uputili u stari dio sela koji se bitno razlikuje od novog, naravno. Međutim, ipak nas je iznenadilo što nismo sreli nikog od mještana u starom dijelu, a nažalost, čak ni neobično sunčan dan i 14 siječanjskih stupnjeva nije nam pomoglo. Ali zato smo imali vremena prošetati starim dijelom sela u kojem se prepoznaje ona stara duša Kakme po starim suhozidnim ogradama, starim kamenim kućama bez krova i prozora.

Vidjeli smo i tu kuće za odmor, ali i obrađene vrtove. Našli smo i područnu Osnovnu školu Franka Lisice, u čijim klupama djece nema.

Kako nam je kazao ravnatelj škole, Mate Bobanović, iz Kakme u Polaču putuje svaki dan 20 učenika od 1.do 8. razreda jer djece za održavanje nastave u Kakmi nema dovoljno. Barem je ispred škole lijepo novouređeno dječje igralište, kao i nogometno. Tu je i zog, doduše malo obrastao travom, a koji vjerojatno bude mjesto okupljanja kada se više mještana vrati u Kakmu.

Možda da se i mi vratimo na ljeto?