Milka iz Kukljice proslavila 100. rođendan: Unatoč tragedijama, život posvetila djeci

Iako stihovi pjesme Bijelog dugmeta govore kako mora da je »strašna gnjavaža u životu doživjeti stotu, doživjeti stotu«, za majku, baku i prabaku Milku Vulin proslaviti stoti rođendan bilo je veselje i radost zbog brojne obitelji koja se okupila u njezinom dvoru u Kukljici.

Milka Vulin rođena je 23. srpnja 1925. godine, preživjela je strahote Drugog svjetskog rata… Njezin suprug bio je partizan, a ona je nesebično pomagala ljudima na otoku. Nažalost, u ratu joj je suprug, tada 23-godišnjak, bio ranjen, izgubio jednu nogu i postao invalid, a Milka je u to vrijeme imala bebu od tri mjeseca. Zbog neimaštine je dvoje djece dala na posvojenje u Ameriku kako bi im omogućila što bolji život. Život joj nije bio lak, s 46 godina ostala je udovica. Proživjela je i Domovinski rat, ali je, usprkos svemu, ostala hrabra, vrijedna i snažna žena koja je uvijek obrađivala polje da bi mogla prehraniti svoju obitelj.

Prešla igricu

Danas o njoj svakodnevno, i danju i noću, skrbi njena kći Ljubica Petrović koja ističe kako je jako ponosna na svoju majku koja je je, kako kaže, žilava i, uz njenu pomoć, izdržljiva.

– Ona u meni vidi anđela. Mnogi mi kažu da majku smjestim u dom jer sam i ja slaba, ali ne mogu, Otac mi je umro mlad i rekao mi je da čuvam majku, to je neki moj zavjet. Iako sam bila više povezana s ocem, nakon njegove smrti majka mi je bila utjeha. Dijelile smo i dobro i zlo, nismo imali ništa, ali smo imale jedna drugu. Kad sam dobila djecu, sinove Gorana i Lovru, moja majka ih je prihvatila ne samo kao svoju unučad, već doslovno kao svoju djecu. Podmetnula je svoja leđa, kad je bio Domovinski rat, čuvala ih je. Oni nisu imali drugu baku i jako su bili vezani uz nju, ponekad im je bila kao majka jer smo mi morali raditi, priča nam Ljubica koja ističe kako je obitelj sve, najveća vrijednost.

U brizi za majku Ljubici pomaže suprug Davor, a na proslavi Milkinog stotog rođendan bili su i sin Radoslav Vulin, sestre Marija i Desanka, unuci Goran i Lovre, unuka Senija Ivanov i šira obitelj.

Njen unuk Goran kroz smijeh je kazao kako je njegova baka »prešla igricu i došla do stotog levela«.

– Baka je stara i sada se pretvara u jedno dijete koje ima svoje neke dječje upadice i šale. Mi smo odlučili svojoj baki pružiti samo ljubav i to je njoj najbitnije, ističe Milkin unuk Goran, dok se unuka Senija Ivanov prisjetila brojnih uspomena s bakom.

I mati i otac

– Najviše se sjećam kako sam, kad sam bila mala curica, sjedila na stolu i slovkala riječi na kalendaru, a baka me učila slovima. Cijeli moj život je obilježen bakom, čuvala me, uvijek je bila vesela i nasmijana. Moja baka je bila jednaka prema svima nama, ma baš je bila super baka i uvijek je bila šaljiva. Sretna sam, rijetko se doživi da netko slavi 100 godina, a najinteresantnije je što moja majka, koja ima 82 godine, ima živu majku. Zahvaljujem svojoj baki za svih 100 godina koje je posvetila svima nama, kaže emotivno Senija Ivanov.

Ni Milkin sin, Radoslav Vulin nije mogao propustiti stoti rođendan svoje majke i doputovao je iz Caroline Beach, North Carolina kako bi proslavio ovaj veliki događaj.

– Došao sam iz Amerike i jedva sam dočekao da dođem s obitelji proslaviti stoti rođendan naše majke. U Americi živim od svoje 15. godine i svake godine dođem u Kukljicu, samo mi je žao što sa mnom nije mogao doći i moj sin i njegova obitelj. Moj otac je bio invalid Drugog svjetskog rata i moja majka je svima nama bila i mati i otac. Tada se sasvim drugačije živjelo nego danas, moja majka je svaki dan od jutra do večeri radila u polju da bi nas mogla prehraniti. Sretan sam da je proživjela tolike godine, posebno kad vidim da mi je majka dobro raspoložena uz tortu i svjećice, govori Radoslav.

Na kraju rođendanske zabave, unuk Lovre zahvalio je baki na prekrasnom djetinjsku, a mi se priključujemo najljepšim željama ovoj snažnoj i vedroj gospođi.

NEIMAŠTINA

Nažalost, u ratu joj je suprug, tada 23-godišnjak, bio ranjen, izgubio jednu nogu i postao invalid, a Milka je u to vrijeme imala bebu od tri mjeseca. Zbog neimaštine je dvoje djece dala na posvojenje u Ameriku kako bi im omogućila što bolji život