KRAJ TRAKAVICE Dodijeljena koncesija za 'Velebitsku kraljicu', hoće li vratiti sjaj?

Odmorište Marune mjesto je spajanja mediteranske i kontinentalne Hrvatske, ali i pokazatelj sporosti birokracije, (beskonačnosti) sudskih sporova i, moglo bi se reći, hrvatskog apsurda. Naime, usprkos odličnoj lokaciji i okolnim prirodnim ljepotama, zidovi zgrade na odmorištu već godinama zjape prazni.

Smješteno je na jednom od najvažnijih prometnih pravaca u Hrvatskoj, na autocesti A1, u neposrednoj blizini tunela Sv. Rok, nakon kojega se pruža pogled od milijun dolara, na dalmatinsku visoravan Meki doci i Novigradsko more.

Mjesto je to, dakle, koje nudi spoj povijesti, kulture i prirode, stvarajući jedinstven doživljaj za sve putnike koji se ondje zaustave.

Smeće i grafiti

Međutim, u svakom kutku je hrpa smeća, boce, limenke, opušci, a po ogromnom parkiralištu natrpane kante za smeće. Riječ je o napuštenoj, derutnoj zgradi u kojoj su trebali biti hotel, restoran i kafić što se na koncu nikada nije ni ostvarilo. Kafić je radio godinu, dvije, a hotel nikada nije ni otvorio svoja vrata.

Zanimljivo, naziv je Velebitska kraljica, no njenu su krunu nagrizli grafiti, izmet i mokraća, iako su pokraj parkirališta Toi toi, WC mobilne sanitarne kabine. Od zamišljenog glamura danas imamo tek sjaj sunčevih zraka na hrpetini razbijenog stakla po podu.

Hotel, koji je trebao biti središnji dio ovog kompleksa, nikada nije dovršen. Napušteni građevinski materijal oko zgrade podsjetnik je na neuspjelu investiciju koja je započela 2010. godine, kada se ambicije poduzetnika Mladena Nekića, koji je poznat kao »kralj pršuta«, nisu ostvarile te se njegova tvrtka Mataš M.N. našla u stečaju.

Na koncu je uspjela opstati, nastavljajući s poslovanjem u pršutarskoj industriji, dok hotel ostaje – neiskorišten.

Nekić je podigao kredit od 22,4 milijuna kuna kod Hrvatske poštanske banke, a nakon što je poslovni poduhvat propao, pokušao je zadržati hotel putem svoje tvrtke Jasen d.o.o. No, s obzirom na dugove tvrtke od 7,6 milijuna kuna, država je pokušala preuzeti odmorište Marune zajedno s hotelom.

Sudski proces započeo je 2019. godine, a 2022. godine Općinski sud u Zadru naložio je iseljenje Nekića i predaju objekta državi. HAC je u međuvremenu četiri puta pokušao dati odmorište Marune u koncesiju, ali je ta inicijativa propadala, sve do danas.

Nekićev pokušaj

Naime, nakon 15 godina propadanja, devastacije i grafita, koncesiju za ovaj kompleks dobila je tvrtka Flota Energy, u vlasništvu trgovca rabljenim automobilima Ivana Pehara, poznatog i kao vlasnika TRCZ automobila.

Na posljednji natječaj Hrvatskih autocesta javile su se dvije tvrtke: Nekićeva Velebitska kraljica i Flota Energy. No, Nekićeva ponuda bila je slabija u dva ključna aspekta; iznosila je 5.258 eura mjesečno za koncesiju, pedesetak eura manje od konkurentske, a uz nju nisu dostavljene ni obvezne potvrde o bonitetu ni jamstvo ozbiljnosti. Pobjedu je tako odnijela Flota Energy, s ponudom od 5.306 eura mjesečno bez PDV-a.

Koncesionar neće morati obnoviti sve objekte u sklopu kompleksa, ali oni koji ne budu u funkciji morat će dobiti obnovljenu fasadu i bravariju. Uz to, Flota Energy obvezna je postaviti najmanje četiri elektropunionice snage od 300 kilovata, s osam pripadajućih parkirnih mjesta.

Valja podsjetiti da se Pehar na prošlom natječaju za Velebitsku kraljicu već natjecao, tada zajedno s partnerom iz Kine. Taj je postupak poništen jer nijedna ponuda nije ispunjavala tražene uvjete. Ovaj put, čini se, Velebitska kraljica napokon će dočekati povratak na cestovnu i turističku kartu Hrvatske.

Potencijal ovoga mjesta je neupitan, brojni su se turisti zaustavljali na ovom mjestu s bajkovitim pogledom usprkos derutnoj građevini, simbolu (dosad) propuštenih prilika, sporosti sustava i neuspjelih investicija.

Hoće li vizija Ivana Pehara uspjeti vratiti sjaj i opravdati naziv »kraljice«, pokazat će vrijeme.