Je li (pretjerana) birokracija uništila štandove uz cestu?

Visoke temperature i zrake sunca probudile su, između ostaloga, i Jadransku magistralu. Naravno, ni približno kao što je to bilo prije autoceste i brze ceste, ali ipak, automobila, odnosno turista ima, a osim guštanja u pogledu na kristalno čisto more s jedne strane i raskošno zelenilo s druge strane (pretjeranu izgradnju ćemo ovaj put zanemariti), poseban je doživljaj uvijek bio stati usput uz štand, zasladiti se sočnim voćem ili se osvježiti posebnim, lokalnim pićem.

Muke po cijenama

Naravno, u ponudi je redovno i maslinovo ulje, simbol Dalmacije, koje će, bez obzira na inovativnost i kreativne suvenire, uvijek ostati koristan, zdrav i praktičan podsjetnik na duga, topla ljeta, plodno tlo i vrijedne ruke Dalmatinaca.

Te vrijedne ruke zaslužile su puno, čak i više od istaknutih cijena koje se kupcima uvijek čine pretjeranima. Da, ništa nije povoljno i vrlo je moguće da, što bi se reklo, prigode beru jagode, tj. da se sezonsko voće prodaje po astronomskih cijenama upravo zbog turizma, kao da se zaboravlja da bi i domaći ljudi, s ne tako velikim primanjima, voljeli djeci donijeti, primjerice, kilogram sočnih trešanja koje su trenutno hit i tržnica i štandova uz cestu. Međutim, za tu šaku voća radi se cijelu godinu, ulaže se mnogo novca, a branje je još najlakši dio ove priče. O radnoj snazi i gušenju u papirologiji suvišno je govoriti.

Uostalom, poljoprivredu generalno gazi uvoz, i to željeznom čizmom, dok su naši mali proizvođači odavno na koljenima.

A svi se trude, kako tko može, brojni prodaju na kućnom pragu, uz cestu, što se možda čini praktičnim i jednostavnim, ali to je cjelodnevno sjedenje na suncu i sparini, uz cjelodnevno i svakodnevno obrađivanje zemlje.

Kada bi sve to bilo tako lako, sigurno bi štandovi bili na svakom koraku što i jest bio slučaj, i to ne tako davno.

Danas ih je tek nekolicina, iako se sezona uvelike zahuktala, a mi smo napravili đir do Sukošana, simbolično ga nazvavši putevima trešanja, kako bismo provjerili što se nudi, po kojim cijenama i koliko i tko kupuje.

U Bibinjama, uz magistralu, nema nijednog štanda, a dok je Sukošan nekad bio centar prodaje »usput«, sada su tu tek četiri štanda i dva koja zjape prazna. Nekad bilo, mediteranskog šarma, svježeg voća i dobre, vesele ćakule, a sad se – spominjalo.

Zanimljivo, svi su prodavači htjeli ostati anonimni, premda imaju sve dozvole i sve je legalno, jer, kažu, ionako ih stalno netko gnjavi, od inspekcija do komunalaca.

Sigurnost prometa

Bez daljnjeg, jasno je kako štand ne smije biti na kolniku, biciklističkoj stazi ili na bilo koji način ometati promet. No, sreća u nesreći, da se malo našalimo, jest to što u Zadarskoj županiji svakako nemamo (dovoljno) biciklističkih staza, a kada je riječ o prometu, treba imati na umu da je svakako riječ o naseljenim mjestima u kojima se vozi, ili bi se barem trebalo voziti, najviše 50 kilometara na sat. Stoga, priča o ugrozi prometne sigurnosti, barem u ovom slučaju, baš ne drži vodu.

Pitanje je ovo koje je prije dvije godine zaokupilo širu javnost, na primjeru štandova uz cestu na području Murvice i Poličnika koji su predstavljali opasnost u neposrednoj blizini glavne prometnice. No, problem je to koji je riješen na zadovoljstvo svih. Naime, zahvaljujući suradnji Općine Poličnik i Hrvatskih cesta, napravljena je konkretna, uređena pijaca.

U svakom slučaju, to jest primjer dobre prakse, ali uvjeti, pa samim time i potrebe, nisu isti kao oni u Sukošanu, ali ipak nam mještani manjak štandova tumače – silnim propisima.

– Bili su prije štandovi tu na raskrižju, bilo je veselo i dobro, ali sad kad štand mora biti udaljen od ceste tri metra, nitko neće. A nema više šale, komunalci stalno obilaze, ne smiju se ni auti više zaustavljati uz štandove, gledaju di se ‘ko parkira, kaže jedan mještanin.

Da to nije tek puka priča, potvrđuje štand s dva parkirna mjesta jasno označena tablom, a o tome je govorila i jedna simpatična gospođa čije su trešnje – pravi hit.

– Imam trešnje, marelice, krastavce, pomidore, maslinovo ulje, češnjak u octu, luka, češnjaka… Bavim se ovim skoro 20 godina. Najtraženije su trešnje, a cijene se kreću od sedam do 12 eura, kako koje. Kupuju turisti, a i naši domaći, kazuje gospođa koja je u kratkom vremenu koje smo proveli skupa imala čak tri kupca.

Riječ kupaca

Naišla je gospođa Lucija koja je trenutačno u Biogradu, a inače živi vani i koja je »luda za trešnjama«.

– Obožavam trešnje, a cijena meni nije previše s obzirom na to da radim u inozemstvu, u Švicarskoj. Doduše, moram priznati da su cijene ovdje i u Švicarskoj skoro pa iste, a zna se da plaće nisu ni slične, komentira Lucija.

Zatim, Anela je živjela u Kanadi 28 godina, a sad je odlučila doći živjeti u Sukošan i jako joj je lijepo. Uz sunce, more i mirniji tempo, gušta i u lokalnom voću.

– Trešnje su odlične, a osim toga jako mi je važan odnos prema kupcima, topla riječ i osmijeh nemaju cijenu, govori Anela.

Na istom štandu susreli smo i Murteranku Mariju Kožulić, stalnog kupca.

– Trešnje su mi najdraže voće, platit ću koliko treba. Ima ih i u Murteru, ali nije neki izbor, pa uvijek stanem ovdje, kaže Marija.

Napomenimo da na druga dva štanda kilogram trešanja stoji po deset eura, dok je na jednom osam. Uz trešnje, nudi se uglavnom povrće i ulje.

Ostali su ti štandovi posebno mjesto susreta koje nudi okus autentičnosti, širok osmijeh i lijepu riječ, ljetnoj žegi unatoč. No, sve ih je manje i izgleda kako nisu našli svoje mjesto u stihijskom turizmu. A ukoliko se ne prepozna njihova važnost, za očekivati je još manji broj, i to u bliskoj budućnosti.

Nije naodmet ni spomenuti kako duž magistrale, kao gljive poslije kiše, niču veliki trgovački centri čija su parkirališta uvijek krcata. Ti su centri nedostižna konkurencija malim proizvođačima, a realno potrebno je, kako za turizam, tako i za svakodnevni život, i jedno i drugo. Ipak, sigurno postoji način da se zaštiti lokalno i nagradi vrijedne ruke. Hoćemo li ga i kada primijeniti?