Ivica Maštruko o preminulom diplomatu Budimiru Lončaru: "Lobirao je za hrvatske interese"

Najveći hrvatski diplomat u povijesti, ali i jedan od najistaknutijih svjetskih diplomata svog vremena, Budimir Lončar, preminuo je u nedjelju u svojem rodnom mjestu Preku na otoku Ugljanu u 101. godini života. Iako mu iz nekih krugova to osporavaju, Lončar je u početnom razdoblju Domovinskog rata imao jednu od ključnih uloga u vezi osamostaljenja Hrvatske.

Još mu se naglašenije zamjera uloga u procesu koji je doveo do uvođenja embarga na naoružavanje svih strana u bivšoj Jugoslaviji, što je posebno pogodilo Hrvatsku koja je bila nenaoružana.

No istina je i da je istodobno embargo tražila i tadašnja hrvatska Vlada premijera Franje Gregurića i to kako bi se spriječilo da krnja jugoslavenska federacija predvođena Srbijom kupi ogromnu količinu oružja bivšeg Sovjetskog saveza.

Govoreći o Budimiru Lončaru, poznati bivši zadarski diplomat Ivica Maštruko kazao je kako je Lončar jedan od istaknutih diplomata i na svjetskoj diplomatskoj sceni.

Osobno poznanstvo s Tuđmanom

– U diplomatskoj karijeri je prošao sve stupnjeve, od konzulata do ministra vanjskih poslova bivše Jugoslavije, pomoćnika glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, pa do sve do utjecaja u krugovima istaknutih svjetskih političara kao što su Gorbačov, Kissinger, s kojim je bio prijatelj, predsjednika SAD-a Bush stariji, Genscher i drugi.

Ne treba zaboraviti da je u poznoj dobi bio savjetnik za vanjsku politiku predsjednika Mesića i Josipovića i da je imao jednu od značajnih uloga u hrvatskoj diplomaciji. Njegovim utjecajem i kontaktima, posebice u krugovima nesvrstanih zemalja Azije i Afrike, ali i europskih zemalja, osigurao je i uspio da Hrvatska 2008. postane nestalna članica Vijeća sigurnosti.

Imao je i osobno poznanstvo s predsjednikom Tuđmanom, bio je u ono vrijeme angažiran za lobiranje za hrvatske interese, tako da je imao velik utjecaj u hrvatskoj, kao i u jugoslavenskoj diplomaciji na svjetskoj sceni preko Pokreta nesvrstanih čiji je bio Nestor.

Pozivali su ga kad je već bio u 90-im godinama na takve i slične skupove, podsjeća Maštruko kojeg smo pitali i da komentira prozivke kako je Lončar podržavao odluku Vijeća sigurnosti da se u rujnu 1991. uvede embargo na naoružavanje za sve strane u jugoslavenskom sukobu.

– Treba spomenuti da se i tadašnja hrvatska vlada izjasnila za uvođenje embarga, što se zaboravlja spomenuti.

U tadašnjoj jugoslavenskoj Vladi bio je kadar premijera Markovića, a s mjesta ministra je odstupio u studenog 1991., mislio da je to učinio kako treba i na vrijeme.

Dvije godine kasnije zvao ga je glavni tajnik UN-a Boutros Boutros-Ghali da bude njegov predstavnik u Pokretu nesvrstanih, ističe Maštruko.

Embargo na naoružavanje

Inače, Lončar se 1942. kao 18-godišnjak priključio Narodnooslobodilačkom pokretu, u Drugom svjetskom ratu dva puta je ranjavan. Iza rata se školuje za diplomata i radi u Saveznom sekretarijatu za vanjske poslove.

Veleposlanikom SFRJ u Sjedinjenim Američkim Državama imenovan je 1979. godine. U Washingtonu ostaje do 1984. kada postaje zamjenik ministra vanjskih poslova, a 1987., kao hrvatski kadar, i sam ministar.

Prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman ga je podržao na položaju ministra bivše SFRJ i obilato koristio Lončarove informacije. Ključno će se pokazati Lončarovo lobiranje na sjednici Vijeća sigurnosti UN-a 25. rujna 1991.

Bez te sjednice ne bi došlo do rada Badinterove komisije i priznavanja hrvatskih granica. Lončar, u dogovoru s hrvatskim vlastima, otvarajući sjednicu lobira za internacionalizaciju jugoslavenske krize, a na postignutome mu je poslije čestitao predsjednik Tuđman.

Na toj sjednici će američki državni tajnik James Baker prvi puta otvoreno optužiti Slobodana Miloševića da proizvodi opasnost za europski i svjetski mir.

Rezoluciju o embargu na isporuku oružja SFRJ su sastavili James Baker i austrijski kolega Alois Mock, donesena je jednoglasno na sjednici Vijeća sigurnosti, a cilj joj je bilo spriječiti daljnje naoružavanje JNA, ponajviše oružjem iz bivšeg SSSR-a.

Lončar se služio provjerenim informacijama iz State Departmenta i krugova bliskih Mihajlu Gorbačovu o tome da je JNA imala dogovor o kupnji naoružanja od SSSR-a u visini od dvije milijarde dolara.

O utjecaju Lončara u svjetskoj diplomaciji možda najbolje govori kako je, kad je 2016. godine umro njemački ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher, Lončar govorio na posljednjem oproštaju u njemačkom parlamentu.