[FOTO] Zvijezde Benkovačkog sajma sadnice, ali i domoljubni motivi

Foto: Mislav Klanac

Desetog u mjesecu svi putevi vode u Benkovac, idealno odredište ako želite dobru marendu, kupiti štogod za u frižider za nadolazeće blagdane – ne smije ničega faliti, posebno ne pršuta, sira, janjetine i kapulice, zatim ako ste se posvetili uređenju vrta ili ako tek želite uživati u druženju s veselim ljudima.

Svakako, više je riječ o radosti susreta, nego o kupovini, posebno ako uzmemo u obzir sve više cijene, a sve praznije džepove.

Ipak, mjesto je ovo na kojem se ne gunđa, barem ne previše, pa se čak ni u koloni automobila iz cijele Lijepe Naše, a i okolnih zemalja, ne gubi živce, a u redu za pečeno još manje. Strpljen, spašen, sit, sretan.

Toliko je ovdje sreće da ni pjesma nije izostala, a na samom ulazu, desno od građevinskih radova, prvog smo susreli simpatičnog Mladena Vrkića Viskija, zvijezdu sajma.

– Ma mi, Kobra i ja, kupimo uvijek nešto sitno, ali deseti je za nas blagdan. Mi desetog ne radimo, dođemo tu, vidimo ljude, s Raba odakle je Kobra, iz Rijeke, ja sam bio u Rijeci od ’67.

Volim ljude, volim život, ja sam sportaš, građevinar, govori veseli 74-godišnji Vrkić, nadimka Viski, u prigodnoj majici, a zatim zapjeva, punog srca, Mišin hit “Poljubi zemlju po kojoj hodaš”.

Romantika i sport

Nakon izvedbe zagrli Kobru, pa opet prigodno zapjeva Čolićevu “Zagli me”. Zagrli me oko vrata, oluja se diže, ne može ti vjetar ništa, ako priđes bliže, ako priđes bliže… Srećom, ovaj nas put nije nosio vjetar, a Viski je pokazao kako još ima romantike.

Opće oduševljenje izazvala je i Višnja Pevec, vozeći se u kočiji koju su vukli Jadran i Vihor, dva prelijepa konja Tomislava Zubčića iz Pridrage. Skupina mladića pratila ih je pjevajući Višnjinu pjesmu “Crna Višnja”.

Dobro, nismo samo pjevali po sajmu, da ne pomislite kako smo neozbiljni, ćakulali smo i o sportu s ekipom iz Marine, kod Trogira. Jakša Rinčić i njegovi prijatelji odmah su naglasili kako navijaju za Zadar i da itekako dobro znaju za Tornado.

No, nisu došli zbog zadarskog sporta, nego kupiti sitnice koje će im olakšati život ili ga barem uljepšati.

– Kupija sam gaće za kosit travu, kupija sam torbicu za stavit alat. Znači, idem kositi travu, u torbicu stavim nožice, jednu pivu, mineralne i tako.

Kupili smo i jedne male opanke, prijatelj sataru, bit će janjetine, dva se peku, jedan je u rezervi, ovisno koliko nas dođe i treći je kupija dici košare za Uskrs, prezentira nam Rinčić, uz podršku prijatelja Nediljka Palade i Frane Bašića, pune vrećice.

Nešto bliže, iz Kruševa, došla je Ana Vrkić kako bi prezentirala i prodala svoj med, maslinovo ulje i propolis.

– Prodaja ide dobro, sve je naše, ulje je ekstra djevičansko, vrisak je iz ovih krajeva, s Velebita. Ljudi to prepoznaju, a isto tako i turisti vole naš med. Ima puno posla oko proizvodnje, ali sve to volimo, kazuje Vrkić.

Zdravko Dren

Ljekovito je i kod gospođe Mare koja nudi sok od drina, sok od bazge, sirup od oraha, mladu kapulicu, suhe smokve, gorke bademe, šparoge, jaja…

– Jeste li čuli uzrečicu “zdrav k’o dren”? E, to je dren, drin – zdravlje. To je divlja, samonikla biljka, kod nas u Bukovici je ima. Kad sazori, u devetom, desetom mjesecu, budu kao višnja, tamnocrveni.

Nabereš ih, opereš, onda kuvaš, 10 kila drina na 10 litara vode. I kad pobijele, one su gotove, iscidiš ih, po receptu je da na litru soka iđe kilo cukra, al’ ja mećem više, dijeli gospođa Mara svoje znanje.

– Neka narod zna! To je životna tradicija, dodaje.

Prodaje i sjeme za sirak, a sirak se koristi za praviti metle, to je pak rijetkost za naći, objašnjava nam Mara, a također se može koristiti za čaj.

Cijenimo znanje o zdravlju, ali cijenimo i dobar zalogaj, pa nastavljamo, naravno, do štanda s drniškim pršutom.

– Mi smo iz pršutane Delicije aria iz Ružića pokraj Drniša, naš pršut spada u drniški pršut. Začetci priče o pršutu baš su u Drnišu, a zbog mikroklime to je najbolja lokacija za proizvodnju pršuta.

Ljudi su zadovoljni, kvaliteta je stvarno odlična, tu smo svakog desetog, govori Vedran Šipić, dok njegova mlada kolegica Dora Zovko profesionalno reže pršut, a gužva oko njih potvrđuje kvalitetu pršuta i pancete i ostalih delicija.

Čuvarica tradicije

Pun je sajam i mladih i starijih, a posebno nam je simpatična bila 84-godišnja Roža Kamber iz Rodaljica koja je prodavala pleteninu s hrvatskim motivima; ukrase za boce, nazuke (slično papučama), torbice, žabice, vazice…

– Sama sam naučila plesti, u školu išla – igle nosila. Nije mi ni danas to naporno, baš volim plesti, samo neće nitko od mladih da uči, nije nitko zainteresiran. Šteta, ljudi vole domoljubne motive i pletivo, kupuje se, govori Roža koja je već bila u novinama, koja radi ono što voli i – to je drži poletnom i mladom.

Osim šparoga i luka, zabilježili smo još vjesnika proljeća – jagode. Doduše, uvozne, ali dobro, nećemo cjepidlačiti.

– Domaćih će biti do kraja mjeseca, ove sad se prodaju za tri eura po posudici, cijena domaćih bit će ista. Ljudi su se zaželili jagoda, baš su lijepe za jesti, kaže Mato Petričević iz okolice Siska.

I šećer na kraju svakako je cvijeće, svih boja, vrsta, veličina. Malokoja žena, cura ili djevojčica ovaj se put nije prošetala s pitarićem, a čuli smo i komentare kako neke ne znaju kud će više s tim cvijećem, ali kupile su jer je, eto, lijepo, i jer vole.

– Najbolje je cviće tamo, kaže nam gospođa i uputi nas do dijela na kojem prodaje Mario Cafuk iz Varaždina.

– Uglavnom se kupuju ljetnice za proljeće, ljudi uređuju vrtove i balkone. Imamo svega, sadnica za jagode, karanfile, trajnice, đirane, viseće cvijeće… Dolazim u ovo vrijeme godine, bavim se samo cvjećarstvom. Cijene sadnica su uglavnom dva, tri eura, govori nam Cafuk.

Nakon još jednom desetog netko će dakle zasaditi cvijeće, netko maslinu, netko limun, a brojni zasigurno lijepe uspomene na druženje uz obilazak štandova.

A ako ste propustili ovaj poseban doživljaj, urežite u kalendar idući deseti, koji, vidi sreće, još pada i na subotu. Nećete požaliti! Uslast i živjeli!