Djevojke iz Preka više se ne udaju! 'Prije je bila sramota se rastati - trpi i muči! A danas...'

Slabo se ženu ljudi! Žive skupa, a brak se teško sklapa, govori nam Marija, gotovo usput, kao da komentira vremenske (ne)prilike toga dana ili južinu koja se sprema. A zapravo tom rečenicom sažima podatak koji je mnoge u Preku zatekao – u 2025. godini u Župi Gospe od Ružarija nije sklopljen ni jedan crkveni brak!

Već pri dolasku, tema nam se sama nametnula. U daljini, gotovo filmska slika – par u šetnji, u zagrljaju, mirno, tiho… Idila.

No, često to nije dovoljno za ovaj veliki korak, mladi su danas svugdje, a posebice na otocima, u prilično nezavidnom položaju. Cijene nekretnina, pa i života, lete u nebo, dok plaće uglavnom ostaju iste. Uz to, veliku ulogu igra i, recimo to tako, moderno razmišljanje i polagano urušavanje povjerenja u brak, posebno kao sakrament.

Bez obveza

– S obzirom na sveukupnu situaciju, ovdje i u svijetu, mislim da se mladi dosta plaše svega. Mislim da je sve manje tolerancije, pa mladi više biraju civilna vjenčanja jer je lakše razvrgnuti civilni brak, a sve više se i odlučuju živjeti zajedno bez ikakvih obveza. Kao i na to da nemaju djecu, pa je sve to skupa stvarno zanimljivo. Svakako, mislim da bi neka sigurnost i bolji životni uvjeti pomogli u ovom slučaju i povratku nekim vrijednostima, govori gospođa u centru Preka, mjesta koje prema zadnjem Popisu stanovništva broji 1.254 stanovnika.

Napomenula je i kako dosta mladih odlazi s otoka jer, iako su blizu gradu, ovise o trajektnim linijama i nemaju sadržaja kao što je to u većim gradovima…

Ipak, nije sve u »svjetlima grada«, susrećemo potom u šetnji i Daniela Jerolimova koji je odrastao u Arizoni, ali je odabrao Preko kao mjesto u kojem će živjeti, na rodnoj grudi. Prema njegovom mišljenju, mladi trebaju slijediti tradiciju.

– Trebalo bi poštivati tradiciju, ne znam zašto mladi danas više biraju civilna vjenčanja. Odrasli smo svi uz crkvu, većina barem, i vjenčanje pred Bogom zbilja nešto znači, nekako je više sveto, značajno i – istinski, govori Jerolimov.

Jadranka Gregov čula je na misi ovaj neslavni podatak, međutim ističe kako nije istina da se nije vjenčavalo, samo – cure se ne udaju!

– Nije se ni jedna cura udala u mjestu, u tome je stvar. Momci iz Preka su se ženili u drugim župama, al’ ženske nisu! Iako, kako čujem, dosta je bilo ovih općinskih vjenčanja, a dosta se njih i u Zadru ženilo. Ja ne znam, što je ovo došlo?! To nešto brzinski, ili se oduži pa ih nije briga na kraju… Ja ne znam, ovo je vrime tako došlo da nas je sve manje, da se sve manje vjenčaju… Ne znam zašto se te cure ne udaju! Isto ima mladih na otoku, nema puno k’o što je bilo, al’ ima… Znate, prije se »užalo« svaku subotu pirovati, a cure su »kafu dovale«, točnije počastile bi cijelo selo pršutom, sirom i tripicama, tjedan prije vjenčanja. Sad nema više ni kafe, govori Gregov sliježući ramenima.

Don Filip je u Kukljici vjenčao Stefani i Daniela Popovića koji žive u Preku

Prvo beba

A da je uzrok za sve manje brakova, bilo crkvenih ili civilnih, malo kompleksniji, naglasili su mnogi otočani, splet je to različitih faktora, počevši od demografije, težeg stjecanja nekretnine, nezaposlenosti i nesigurnosti.

– Nezaposlenost i nesigurnost je jedan od razloga. Mladi dugo žive kod roditelja, nemaju di živit’ i to sve skupa nije dobro, govori Marija i dodaje da crkvenih vjenčanja nema – jer se brzo i rastave.

– Prije je bila sramota se rastati – trpi i muči! A danas, okrenu leđa i biži ća, ističe Marija.

Nova vremena, osim poimanja braka, donose i svojevrsnu bijelu kugu, otoci i ruralna područja mahom ostaju »rezervirana« za starije stanovništvo.

I mladi Prečani su većinom u Zadru ili Zagrebu jer, saznajemo od mještana, ovdje nema posla, osim apartmana, restorana i dućana. Dosta je studenata i pomoraca, no neki se i vraćaju. Primjerice, Luciji je život na otoku nezamjenjiv zbog mira i ljepote.

– Sigurno da neke stvari nedostaju, ali Zadar je tu blizu pa se sve riješi. A što se tiče mladih i vjenčanja, ljudi su izgubili povjerenje u Crkvu i u biti, lakše im je ne polagati nikome račune, kazala nam je Lucija.

Druga je gospođa također naglasila da se promijenio stav mladih prema svemu, pa i Crkvi, a osim toga, kako kaže, previše je razvoda pa je lakše ne sklapati crkveni brak, premda on zaista ima svoju težinu. S druge strane, Iva se osvrnula na ogromna slavlja, napomenuvši kako to nije nužnost.

– A i ovi danas mladi, što se tiče vjenčanja, najprije ostaju trudni. Vjenčaju se civilno, pa crkveno ‘ko zna kad. A vjenčati se možeš i s 50 ljudi… Ne treba praviti velike pireve! Jednostavno, izgubila se ta tradicija, govori nam Iva.

Sale u gradu

Mladen je podijelio svoje iskustvo, nisu se vjenčali u crkvi zbog nedostatka potrebnih dokumenata.

– Da pojednostave to, popuste s nekim regulama, bilo bi bolje, ljudi bi se više odlučivali na crkveno… Iako istinskim vjernicima crkveni brak puno znači, dosta je tu i pritiska obitelji, govori Mladen.

Jedan od mještana je i Zlatko Gregov, koji je nekad bio član Povjerenstva za obitelj Zagrebačke nadbiskupije, a kojeg je ovaj podatak uistinu iznenadio.

– Međutim, moramo znati da je brak sakrament, to je prvo i najvažnije, i od toga treba krenuti. Tu je snaga braka! Ljudi nisu svjesni toga… Ali ako u vjeri nema temelja, teško ga je naći drugdje. A sakrament ima svoju težinu i on nam može itekako pomoći. Zato, trebamo svi osvijestiti snagu sakramenta i tako dati podršku svom jatu, svojoj zajednici, što nam na kraju daje snagu da održimo svoj brak i svoju obitelj na životu, da živiš puninu, kaže Gregov s kojim se slaže i Vanessa Maria Markulin.

– Crkveni brak je jako važan, to je jako bitno. To je sakrament koji se ne odrađuje, bar je tako meni jer mi je u život nakon toga došlo puno blagoslova. Vjera mi jako puno pomaže, a zanimljivo je i to da mi je troje djece rođeno na neki od Gospinih blagdana. Svakako, brak kao sakrament je važan jer Bog ulazi u obitelj, kaže je Markulin.

Razlozi zašto se netko ne vjenčava, nastavlja Markulin, su raznoliki; netko iz financijskih ili obiteljskih razloga, neki su spriječeni, pa odgode, pa prođu godine…

– Svakako, što se tiče Preka, neki organiziraju vjenčanje u Zadru iz praktičnih razloga, života u Zadru ili organizacije sale, dodaje Markulin.

Na koncu, ovdašnji župnik, don Filip Kucelin, naglasio je kako se tijekom pet godine njegove službe na otoku brojka vjenčanja nije bitno mijenjala – ova nula vjenčanja na župnom listiću nije zabilježena po prvi put, a ni zadnji.

Napominje kako u Preku uglavnom bude jedno, ili dva crkvena vjenčanja, a pet ili šest vjenčanja izvan mjesta. Vrlo slično je, govori nam, i u drugim župama na otocima.

– Zapravo je ove godine sklopljeno 10 novih brakova, imamo deset novih obitelji. Međutim, riječ je o tome da su se ženili momci, u drugim župama odakle su im žene. Također, stvar je i u tome da se ovdje ljudi ne žene iz praktičnih razloga jer je lakše organizirati svadbu na kopnu nego na otoku, napominje don Filip.

Ljubav je odluka

Ipak, komentira, mladi se danas iz raznoraznih razloga, općenito, sve kasnije vjenčaju, a uglavnom imaju želju da im sve bude do tog trenutka u potpunosti posloženo i završeno.

– Međutim, čini mi se da je bolje nešto obaviti nekako nego nikako… To su te neke nesavršenosti koje čine život puno zanimljivijim, ne mora sve biti po špagu i neke stvari treba rješavati u hodu, uživati u procesu, govori Don Filip.

A da bi se netko odlučio na crkveni brak, koji je neraskidiv, ističe župnik, treba se osloboditi mentaliteta: »Idem tamo gdje je sve po mom«.

– Kad se to dogodi, sposoban si na zajedništvo, prilagodbu, na ljubav zbog osobe kakva ona zbilja je. Ono što je biblijski jako važno, od čega treba početi, je činjenica da je ljubav odluka, naglašava don Filip i dodaje kako onom tko želi crkveno vjenčanje ništa ne bi trebalo biti teško u tom procesu.

Komentirao je don Filip i tezu da se ljudi više odlučuju za civilno vjenčanje jer je manja komplicirano od crkvenog u slučaju rastave.

– Čim razmišljaš o tome, znači da je tu već jedan problem. Ako nisi 100 % siguran, treba puno poraditi da vidiš je li to za tebe ili nije. Ljudi se mijenjaju, ali ako u braku ne odrastate zajedno, promijenit ćete se toliko da se nećete moći prepoznati nakon nekih godina. U braku je jako važna zajednička molitva koja je intimna, koja otvara jednoj ranjivosti, koja je silno bitna u komunikaciji para, govori don Filip i napominje kako je crkveni brak onaj u kojem nema rastave, ali postoje situacije u kojima se može utvrditi ništavnost ako u trenutku sklapanja braka nisu ispunjeni svi uvjeti, a što utvrđuje Crkveni sud što je danas jednostavan postupak, no opet napominje – u slučaju valjanih razloga.

I tu su, kako nam kaže, na raspolaganju ako netko ima bračnih problema, za razgovor ili pak za bračno savjetovanje pri Zadarskoj nadbiskupiji.

– Brak kao takav se neće izgubiti, on je sakrament. No, kako će se mijenjati, što će biti s tim, teško je reći…. Smjer u kojem se krenulo sigurno neće biti održiv jer su ljudi socijalna bića koja na kraju krajeva trebaju sigurnost i stabilnost, zaključuje don Filip.